Brdska klasifikacija na Điro d’Italiji
Osnovne informacije | |
---|---|
Sport | drumski biciklizam |
Takmičenje | Điro d’Italija |
Dodeljuje se za | najboljeg brdaša na Điro d’Italiji |
Izvorno ime |
|
Druga imena |
|
Istorija | |
Prva nagrada | 1933. |
Broj nagrada | 87 (do 2024) |
Prvi pobednik | Alfredo Binda |
Najviše pobeda |
|
Trenutni pobednik | Tadej Pogačar (2024) |
Brdska klasifikacija na Điro d’Italiji je jedna od drugostepenih klasifikacija na etapnoj biciklističkoj trci, jednoj od tri grand tur trke — Điro d’Italiji. U klasifikaciji, vodeći vozači preko označenih brdskih ciljeva dobijaju bodove na osnovu pozicija i kategorije uspona. Usponi su klasifikovani prema težini i poziciji na kojoj se nalaze u etapi, od prve kategorije za najteže, do četvrte za najlakše. Najviša tačka do koje Điro ide te godine, uspon sa najvećom nadmorskom visinom, označen je kao Čima Kopi, u čast Faustu Kopiju i na njemu se dobija najviše bodova.[1]
Klasifikacija je uvedena 1933. od 1974. do 2011. lider klasifikacije je nosio zelenu majicu, a od 2012. majica je promenjena u plavu (ital. maglia azzurra).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Brdska klasifikacija je dodata na Điro 1933.[2] Prve godine održavanja klasifikacije, organizatori su birali uspone i prva tri vozača preko tih uspona su dobijala poene.[2] Alfredo Binda je prešao prvi preko svakog uspona i osvojio je klasifikaciju.[2] 1974. uvedena je zelena majica za lidera klasifikacije.[3] Zelena majica je na Điru korištena do 2012. kada je sponzor klasifikacije, Medijolanum banka odlučila da promeni majici u plavu.[4]
Điro i brdsku klasifikaciju iste godine osvojilo je deset vozača:
- Alfredo Binda 1933.
- Đino Bartali 1936, 1936, 1947.
- Đovani Valeti 1938.
- Fausto Kopi 1949.
- Hugo Koblet 1950.
- Šarli Gol 1956, 1959.
- Edi Merks 1968.
- Endrju Hempsen 1988.
- Marko Pantani 1998.
- Kris Frum 2018.
Sistem bodovanja[uredi | uredi izvor]
Na vrhu svakog brdskog cilja raspoloživi su poeni za nekoliko prvih vozača koji pređu preko cilja. Broj poena zavisi od kategorije brdskog cilja.
Sistem bodovanja je mijenjat više puta,.a svaki put je povećavat broj bodova koji se dodjeljuju. Sistem je promijenjen 2020. kada su povećani bodovi samo za prvoplasiranog preko brdskog cilja, za sve kategorije osim za brdske ciljevi četvrte kategorije.
Tip | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Čima Kopi | 50 | 30 | 20 | 14 | 10 | 6 | 4 | 2 | 1 | |
1 kategorija | 40 | 18 | 12 | 9 | 6 | 4 | 2 | 1 | ||
2 kategorija | 18 | 8 | 6 | 4 | 2 | 1 | ||||
3 kategorija | 9 | 4 | 2 | 1 | ||||||
4 kategorija | 3 | 2 | 1 |
Od 2015. do 2020. korišćen je sledeći sistem bodovanja:[6]
Tip etape /mesto | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Čima Kopi | 45 | 30 | 20 | 14 | 10 | 6 | 4 | 2 | 1 |
1 kategorija | 35 | 18 | 12 | 9 | 6 | 4 | 2 | 1 | |
2 kategorija | 15 | 8 | 6 | 4 | 2 | 1 | |||
3 kategorija | 7 | 4 | 2 | 1 | |||||
4 kategorija | 3 | 2 | 1 |
Na trkama 2013. i 2014. koristio se sledeći sistem bodovanja:
Tip etape /mesto | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Čima Kopi | 40 | 28 | 21 | 15 | 10 | 7 | 4 | 2 | 1 |
1 kategorija | 32 | 20 | 14 | 10 | 7 | 4 | 2 | 1 | |
2 kategorija | 14 | 9 | 6 | 4 | 2 | 1 | |||
3 kategorija | 7 | 4 | 2 | 1 | |||||
4 kategorija | 3 | 2 | 1 |
Sistem bodovanja koji se koristio do 2012.
Tip etape /mesto | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Čima Kopi | 21 | 15 | 9 | 5 | 3 | 2 | 1 |
1 kategorija | 15 | 9 | 5 | 3 | 2 | 1 | |
2 kategorija | 9 | 5 | 3 | 2 | 1 | ||
3 kategorija | 5 | 3 | 2 | 1 | |||
4 kategorija | 3 | 2 | 1 |
Pobednici[uredi | uredi izvor]
Pobednici brdske klasifikacije.[7][8]
- 2024. Tadej Pogačar
- 2023. Tibo Pino
- 2022. Koen Bauman
- 2021. Žefre Bušar
- 2020. Ruben Gereiro
- 2019. Đulio Čikone
- 2018. Kris Frum
- 2017. Mikel Landa
- 2016. Mikel Nieve
- 2015. Đovani Viskonti
- 2014. Hulijan Aredondo
- 2013. Stefano Piraci
- 2012. Mateo Rabotini
- 2011. Stefano Garceli
- 2010. Metju Lojd
- 2009. Stefano Garceli
- 2008. Emanuele Sela
- 2007. Leonardo Pjepoli
- 2006. Huan Manuel Garate
- 2005. Hose Ruhano
- 2004. Fabijan Vegman
- 2003. Fredi Gonzales
- 2002. Hulio Alberto Perez
- 2001. Fredi Gonzales
- 2000. Frančesko Kasagrande
- 1999. Čepe Gonzales
- 1998. Marko Pantani
- 1997. Čepe Gonzales
- 1996. Marijano Pikoli
- 1995. Marijano Pikoli
- 1994. Paskal Rišar
- 1993. Klaudio Kjapuči
- 1992. Klaudio Kjapuči
- 1991. Injaki Gaston
- 1990. Klaudio Kjapuči
- 1989. Luis Erera
- 1988. Endru Hampsten
- 1987. Robert Milar
- 1986. Pedro Munjoz
- 1985. Hose Luis Navaro
- 1984. Loran Finjon
- 1983. Lusin van Impe
- 1982. Lusin van Impe
- 1981. Klaudio Bortoloto
- 1980. Klaudio Bortoloto
- 1979. Klaudio Bortoloto
- 1978. Ili Suter
- 1977. Faustino Fernandez
- 1976. Andres Oliva
- 1975. Fransisko Galdos / Andres Oliva[n 1]
- 1974. Hose Manuel Fuente
- 1973. Hose Manuel Fuente
- 1972. Hose Manuel Fuente
- 1971. Hose Manuel Fuente
- 1970. Martin van den Boshe
- 1969. Klaudio Mikeloto
- 1968. Edi Merks
- 1967. Aurelio Gonzales
- 1966. Franko Bitosi
- 1965. Franko Bitosi
- 1964. Franko Bitosi
- 1963. Vito Takone
- 1962. Anhelino Soler
- 1961. Vito Takone
- 1960. Rik van Loj
- 1959. Šarli Gol
- 1958. Žan Brankar
- 1957. Rafael Žeminijani
- 1956. Šarli Gol / Federiko Bamontes[n 2]
- 1955. Gastone Nenčini
- 1954. Fausto Kopi
- 1953. Paskvale Fornara
- 1952. Rafael Žeminijani
- 1951. Luizon Bobe
- 1950. Hugo Koblet
- 1949. Fausto Kopi
- 1948. Fausto Kopi
- 1947. Đino Bartali
- 1946. Đino Bartali
- 1941—1945. Drugi svetski rat
- 1940. Đino Bartali
- 1939. Đino Bartali
- 1938. Đovani Valeti
- 1937. Đino Bartali
- 1936. Đino Bartali
- 1935. Đino Bartali
- 1934. Remo Bertoni
- 1933. Alfredo Binda
Višestruki pobednici[uredi | uredi izvor]
Ukupno je 15 biciklista osvojilo brdsku klasifikaciju više od jednog puta.[12]
Pozicija | Biciklista | Ukupno pobeda | godine |
---|---|---|---|
1. | Đino Bartali | 7 | 1935, 1936, 1937, 1939, 1940, 1946, 1947 |
2. | Hose Manuel Fuente | 4 | 1971, 1972, 1973, 1974 |
3. | Fausto Kopi | 3 | 1948, 1949, 1954 |
Franko Bitosi | 1964, 1965, 1966 | ||
Klaudio Bortoloto | 1979, 1980, 1981 | ||
Klaudio Kjapuči | 1990, 1992, 1993 | ||
7. | Rafael Žeminijani | 2 | 1952, 1957 |
Šarli Gol | 1956, 1959 | ||
Vito Takone | 1961, 1963 | ||
Andres Oliva | 1975, 1976 | ||
Lusin van Impe | 1982, 1983 | ||
Marijano Pikoli | 1995, 1996 | ||
Čepe Gonzales | 1997, 1999 | ||
Fredi Gonzales | 2001, 2003 | ||
Stefano Garceli | 2009, 2011 |
Po državama[uredi | uredi izvor]
Država | Broj biciklista koji su pobedili | Broj pobeda |
---|---|---|
Italija | 21 | 39 |
Španija | 13 | 17 |
Belgija | 5 | 6 |
Kolumbija | 4 | 6 |
Francuska | 5 | 6 |
Švajcarska | 3 | 3 |
Ujedinjeno Kraljevstvo | 2 | 2 |
Luksemburg | 1 | 2 |
Australija | 1 | 1 |
Njemačka | 1 | 1 |
Meksiko | 1 | 1 |
SAD | 1 | 1 |
Venecuela | 1 | 1 |
Portugalija | 1 | 1 |
Holandija | 1 | 1 |
Slovenija | 1 | 1 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Generalni plasman na Điro d’Italiji
- Klasifikacija po poenima na Điro d’Italiji
- Klasifikacija za najboljeg mladog vozača na Điro d’Italiji
- Klasifikacija za najagresivnijeg vozača na Điro d’Italiji
- Timska klasifikacija na Điro d’Italiji
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Godine 1975. Fransisko Galdos i Andres Oliva su osvojili po 300 poena u brdskoj klasifikaciji i pobjeda je dodijeljena obojici.[9]
- ^ Na Điru 1956, postojala su dva takmičenja u brdskoj klasifikaciji: Trofej Dolomiti i Trofej Apenini. Šarli Gol je osvojio prvo, Federiko Bamontes drugo, dok je Aurelio del Rio osvojio klasifikaciju Stelvio.[10][11]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Weislo, Laura (13. 5. 2008). „Giro d'Italia classifications demystified”. Cycling News. Future Publishing Limited. Pristupljeno 30. 5. 2020.
- ^ a b v Bill and Carol McGann. „1933 Giro d'Italia”. Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Arhivirano iz originala 12. 06. 2017. g. Pristupljeno 8. decembar 2016.
- ^ Bill and Carol McGann. „1974 Giro d'Italia”. Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Arhivirano iz originala 25. 07. 2017. g. Pristupljeno 8. decembar 2016.
- ^ News, Cycling (17. decembar 2011). „Blue Mountains Jersey For 2012 Giro D'Italia”. Cycling News. Future Publishing. Pristupljeno 8. decembar 2016.
- ^ Becket, Adam (29. 5. 2022). „Giro d'Italia 2022 standings: Final results from the 105th edition after stage 21”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 29. 5. 2022.
- ^ „100th Giro d'Italia classifications demystified”. Cyclingnews. com. 2. 5. 2017. Pristupljeno 3. maj 2017.
- ^ „Past winners”. Cyclingnews.com. Future plc. 9. maj 2009. Pristupljeno 8. decembar 2016.
- ^ „Giro d'Italia – Fight for Pink: Il Garibaldi” (PDF). Giro d'Italia. RCS MediaGroup. str. 38. Arhivirano iz originala (PDF) 19. april 2014. g. Pristupljeno 8. decembar 2016.
- ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „1975 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 10. 2023.
- ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „1956 Giro d'Italia”. Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 30. 5. 2021.
- ^ van der Linden, Mark (8. 8. 2023). „Federico Bahamontes, Eagle of Toledo, best climber in Tour history, dies at 95.”. procyclingstats.com. Pristupljeno 2. 10. 2023.
- ^ a b „Giro d'Italia 2009” (PDF). Infostrada sports. 2009. str. 187. Arhivirano iz originala (PDF) 10. decembar 2010. g. Pristupljeno 8. decembar 2016.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. decembar 2016)