Bukovica (oblast)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pogled na Bukovicu - kula Kegljevica
Stara mapa dalmatinske Bukovice iz 1789. godine
Srpska narodna nošnja iz Bukovice (kraj 19. veka)

Bukovica je krševit kraj u sjevernoj Dalmaciji, u trouglu između Benkovca, Obrovca i Knina, Republika Hrvatska.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Na sjeveru je omeđen rijekom Zrmanjom, na zapadu Karinskim morem, a na istoku i jugoistoku Krkom. Južnom granicom Bukovice prolazi željeznička pruga Zadar - Knin. U reljefnom pogledu, riječ je o krečnjačkoj zaravni nadmorske visine 250 - 300 metara, prošaranoj manjim uzvišenjima (Jurišinka - 674 m).

Naziv[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je Bukovica ime dobila po nekadašnjem obilju bukove šume koja je nestala u 17. veku kada su Mlečani posjekli bukovo drvo i od njega gradili Veneciju.

Klima[uredi | uredi izvor]

Na području Bukovice osjeća se uticaj kontinentalne i mediteranske klime. Zime su hladne i s dosta vjetrova, naročito bure koja traje i po nekoliko dana. Bura dolazi sa sjevera i sjeverozapada, a ispoljava se snažnim udarima. U toku bure vrijeme je vedro. Za razliku od bure, jugo uglavnom donosi puno vlage i kišu. Ponekad duva i suvo jugo koji osuši zemlju i šteti usjevima. Snijeg sve rjeđe pada.

Topli dani i suše preovlađuju u toku ljeta. Tempetature su visoke ali zbog male vlažnosti su izdržljive.[1]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Obradivih površina je malo pa se stanovništvo orijentisalo uglavnom na stočarstvo, posebno ovčarstvo, i u manjoj mjeri ratarstvo. Vegetacijom i poljoprivredom se ovo područje jasno razlikuje od susjednih plodnih Ravnih kotara, u koje se stalno iseljavalo bukovičko stanovništvo.

I prije vojne akcije Oluja to je bio privredno zaostao i depopulacijski prostor, što je proces koji je rat samo ubrzao.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Česta je podjela na Gornju ili Obrovačku Bukovicu te Donju ili Kistanjsku Bukovicu. Najveće naselje unutar same Bukovice su Kistanje, a na njenom sjevernom rubu se nalazi Obrovac. Veća bukovička sela su: Bilišane, Bjelina, Ervenik, Đevrske, Ivoševci, Karin, Kruševo, Medviđa, Mokro Polje, Radučić, Pađene i Žegar.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bjelina Dalmatinska Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. avgust 2016) (jezik: srpski), Pristupljeno 14. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]