Bukovica (oblast)
Bukovica je krševit kraj u sjevernoj Dalmaciji, u trouglu između Benkovca, Obrovca i Knina, Republika Hrvatska.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Na sjeveru je omeđen rijekom Zrmanjom, na zapadu Karinskim morem, a na istoku i jugoistoku Krkom. Južnom granicom Bukovice prolazi željeznička pruga Zadar - Knin. U reljefnom pogledu, riječ je o krečnjačkoj zaravni nadmorske visine 250 - 300 metara, prošaranoj manjim uzvišenjima (Jurišinka - 674 m).
Naziv[uredi | uredi izvor]
Pretpostavlja se da je Bukovica ime dobila po nekadašnjem obilju bukove šume koja je nestala u 17. veku kada su Mlečani posjekli bukovo drvo i od njega gradili Veneciju.
Klima[uredi | uredi izvor]
Na području Bukovice osjeća se uticaj kontinentalne i mediteranske klime. Zime su hladne i s dosta vjetrova, naročito bure koja traje i po nekoliko dana. Bura dolazi sa sjevera i sjeverozapada, a ispoljava se snažnim udarima. U toku bure vrijeme je vedro. Za razliku od bure, jugo uglavnom donosi puno vlage i kišu. Ponekad duva i suvo jugo koji osuši zemlju i šteti usjevima. Snijeg sve rjeđe pada.
Topli dani i suše preovlađuju u toku ljeta. Tempetature su visoke ali zbog male vlažnosti su izdržljive.[1]
Privreda[uredi | uredi izvor]
Obradivih površina je malo pa se stanovništvo orijentisalo uglavnom na stočarstvo, posebno ovčarstvo, i u manjoj mjeri ratarstvo. Vegetacijom i poljoprivredom se ovo područje jasno razlikuje od susjednih plodnih Ravnih kotara, u koje se stalno iseljavalo bukovičko stanovništvo.
I prije vojne akcije Oluja to je bio privredno zaostao i depopulacijski prostor, što je proces koji je rat samo ubrzao.
Naselja[uredi | uredi izvor]
Česta je podjela na Gornju ili Obrovačku Bukovicu te Donju ili Kistanjsku Bukovicu. Najveće naselje unutar same Bukovice su Kistanje, a na njenom sjevernom rubu se nalazi Obrovac. Veća bukovička sela su: Bilišane, Bjelina, Ervenik, Đevrske, Ivoševci, Karin, Kruševo, Medviđa, Mokro Polje, Radučić, Pađene i Žegar.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bjelina Dalmatinska Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. avgust 2016) (jezik: srpski), Pristupljeno 14. 4. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vukšić, Dragan (2015). Žumberački uskoci: Unijaćenje i odnarođivanje. Zagreb: Srpsko narodno vijeće.
- Desnica, Boško (1991). Stojan Janković i uskočka Dalmacija: Izabrani radovi. Beograd: Srpska kniževna zadruga.
- Jačov, Marko (1984). Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku. Beograd: Istorijski institut SANU.[mrtva veza]
- Jačov, Marko (1990). Srbi u mletačko-turskim ratovima u XVII veku. Zemun: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.
- Stanojević, Gligor (1970). Jugoslovenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka. Beograd: Istorijski institut.
- Šarić, Borislav (1998). Bukovica i Kotari. Beograd: Zavičajni klub đevrsačkog kraja Sava Bjelanović.