Viktor Berar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktor Berar
Senator Viktor Berar 1920 god.
Lični podaci
Datum rođenja(1864-08-10)10. avgust 1864.
Mesto rođenjaMorez, Žira, Francuska
Datum smrti13. novembar 1931.(1931-11-13) (67 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
ObrazovanjeViša normalna škola
Naučni rad
Poljefilologija, arheologija, istorija
Poznat poPrevodilac Homerove Odiseje

Viktor Berar (franc. Victor Bérard; Morez, Žira, 10. avgust 1864Pariz, 13. novembar 1931) bio je francuski helenista, arheolog, političar diplomata i pisac. Poznat je po svom prevodu Homerove Odiseje na francuski, i njegovom pokušaju da dočara Odisejevo putovanje U današnjoj Srbiji je najpoznatiji po svom radu „Turska i helenizam. Putovanje u Makedoniju“.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Berar je rođen 1864. godine u gradu Morez (Žira (departman)) , u porodici farmaceuta Žan Batiste Berara.Njegov mlađi brat, Leon Berar, upisao je medicinski fakultet u Lionu i postao i istaknuti onkolog. Viktor je upisao Višu pedagošku školu (franc. École normale supérieure), u Parizu (1884-1887), i postao učenik De la Blaša.Studije je nastavio na «Francuskom Arheološkom fakultetu u Atini» (1887-1890).

Istraživanja u Maloj Aziji[uredi | uredi izvor]

Strabonov prilaz Homeru u kome se pominje kao „pesnik geografije“ imaće ogroman uticaj na budući život i karijeru Viktora Berara i proučavanje Homer Homera je postalo njegovo životno delo.U 1891 studirao je grčke natpise u Maloj Aziji fokusirajući se na lokalitet drevnog grada Olimposa u Likiji , u blizini sela Čralj, 70 kilometara od Antalije.Njegova doktorska disertacija 1894 pod nazivom „O porijeklu kultova Arkadije“ bila je zasnovana na rezultatima njegovih iskopavanja u Arkadiji“.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U 1920 godini postao je senator iz Žira departmana i ostao na toj poziciji do svoje smrti u Parizu 13. novembra 1931 godine. Viktor Berar je postao predsjedavajući Senata Odbora inostranih poslova 1929 godine.

Homer[uredi | uredi izvor]

Beraru je proučavanja Homera i Odiseje bilo pitanje ambicije života.Vrhunac njegovog istraživanja bio je prevod Odiseje na francuski jezik.Rad je postao najznačajniji filološki događaj u Francuskoj 1924 godine. Sve u svemu, Berar je posvetio ovom radu 30 godina njegovog života. Njegov prevod Odiseje u ritmičke proze, dao je značajan doprinos oživljavanju Filološkog fakulteta u Francuskoj i prepoznat od strane Društva francuskih humanista Gijoma Bude (franc. Association Guillaume Budé).

Ponavljajući put Odiseja[uredi | uredi izvor]

Inspirisan izuzetnim usjpehom Šlimana , mentalno je razvijao rekonstrukciju drevne plovidbe, uslova navigacije, obalama Sredozemnog mora koje je Odisej posjetio. On koristi informacije date u Odiseji da napravi svoj brod.Istraživačke pretpostavke i ideje Berara bile cu interesantne i prihvatljive. Međutim, decenijama su bile kritikovane.Jedan od razloga je činjenica da je Berar obnovio Odisejevo putovanje u modernom brodu, korišćenjem tehnologije nepoznate starim Grcima.Pored toga, kada pokušavate da pronađete detalje kao što su pećine Kalipso, Berar je tvrdio da je Homer nije izmislio, i da opisuje stvarna mjesta, što je samo po sebi bilo kontroverzno.Međutim, kao što je naveo Žan-Pjera Tiolet u „Ime mi je Biblos“ (franc. Je m'appelle Byblos), Berar se pominje u geografiji Odiseje i identifikacije mjesta koje je Homer opisao.

Pokolj Jermena[uredi | uredi izvor]

Godine 1896. otputovao je u Osmansko carstvo, nakon čega je pulikovao rad „Politika Sultana“(franc. La Politique du Sultan). U svom radu Berard je optužio sultana Abdul Hamida za organizovanje masakra nad Jermenima u periodu 1894-1896. U svojoj knjizi, Berar je takođe izrazio uvjerenje da je jedan broj francuskih novina podmićen od Otomanskix vlasti da ćute o turskim zvjerstvima[1].

Kosovo[uredi | uredi izvor]

U današnjoj Srbiji, zbog važnosti nastalih Ratom na Kosovu i Metohiji po raspadu Jugoslavije i paradoksalnog problema nastaolog Rezolucijom Savjeta bezbjednosti OUN 1244 on je najpoznatiji kao autor knjige «Turska i helenizam.U svom radu jasno odražava vojnu saradnju Francuske i Srbije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenacaprotiv zajedničkih neprijatelja u ratu kao "prirodni" nastavak viševjekovnih, dobro učvršćenih francusko-srpskog odnosa. Borba na strani Francuske predstavljana je kao odbrana klasičnih vrijednosti, pa prema tome sveopštih vrijednosti slobode i jednakosti koje je preuzela Francuska revolucija, naspram "varvarstva germanizma". Srpske pobjede na Ceru i Kolubari tumačene su kao trijumf slobode i upoređivane sa pobjedama Grka na Maratonskom polju, Salamini i Plateje ili Francuza na Valmiju. Razlika između francuskog republikanizma i srpskog monarhizma prevazilažena je tako što je podvlačen nacionalni karakter srpske dinastije. Kralj Petar je poređen sa francuskim generalima iz vremena Revolucije koji su, ne štedeći svoje živote, ravnopravno sa vojnicima učestvovali u okršajima na bojnom polju. U svojoj knjizi prati slabost neformirane nacionalne svijesti. On piše da su pravoslavni hrišćani sa osjmehom nepoverenja primili sultanovu Ferman podršku „ovi šizmatici Bugari“, navodeći da cu „makedonci - grci, a ne bugari, i žele da imaju grčku crkvu i školu“. I onda, učitelj poziva memorije Grka Makedonaca Aristotela, Filipa II i Aleksandra Velikog.Što se tiče bivše jugoslovenske republike , on opisuje ljude u u gradu Struga obučenie u odjeću grčkih ostrvljana tvrdeći „najčistiji Grčki svijet“ a fenomen „mi nismo Grci, mi smo Bugari“ objašnjava propagandom i Bugarskim novcem potrošenim za tu svrhu.Berar piše da je vjerska mapa Kosovski vilajet Kosovskog vilajeta i geografska, j da su Sloveni u regionu, većina njih.Ako Kosovski vilajet može postati polje sukoba između Bugarske i Srbije u Manastir vilajetu Bugari su dobro znali da imaju neprijatelje, i da su to i Srbi i Grci koji ne prihvataju „Austo - bugare“.Radovi Berara koriste se u aktuelnim geopolitičkim pitanjima. Berar je smatrao da „kovanica makedonci“, proizilazi uglavnom kao rezultat bugarsko-srpske konfrontacije.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]