Vilijam Mervin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilijam Stenli Mervin
Vilijam Stenli Mervin
Lični podaci
Datum rođenja(1927-09-30)30. septembar 1927.
Mesto rođenjaNjujork, SAD
Datum smrti15. mart 2019.(2019-03-15) (91 god.)
Mesto smrtiHajku-Pauvela, Havaji, SAD
Književni rad
Period1952—2019
Uticaji odEzra Paund, Robert Grejvs, T. S. Eliot
Najvažnija delaMaska za Janusa (1952), Vaške (1967), Nosač merdevina (1970), Putovanja (1993), Migracije (2005), Senka Sirijusa (2008)
NagradePulicerova nagrada 1970. i 2009.
Potpis
Zvanični veb-sajt
www.merwinconservancy.org/about-w-s-merwin/

Vilijam Stenli Mervin (engl. William Stanley Merwin; 30. septembar 1927 — 15. mart 2019) bio je američki književnik, pesnik i prevodilac.

Objavio je preko 20 knjiga poezije za koje je između ostalih priznanja dobio i dve Pulicerove nagrade, za knjige Nosač merdevina (1970) i Senka Sirijusa (2009). Bio je i veoma plodan prevodilac prevodeći najviše sa romanskih jezika — dela Dantea, Nerude i drugih.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 30. septembra 1927. godine u Njujorku. Otac mu je bio prezbiterijanski sveštenik i kao petogodišnjak Mervin je pisao himne.[1] Pohađao je Prinston zajedno sa pesnikom Golvejem Kinelom učeći kod književnog kritičara i pesnika Ričarda Palmera Blekmura i pesnika Džona Berimena.[2] Diplomirao je 1948, a potom posvetio jednu godinu učenju romanskih jezika.[2] U to vreme pisao je drame u stihu i podučavao decu iz portugalske kraljevske porodice.[1] Počinje i da prevodi. Oženio se Doroti Dž. Feri.[3] Godine 1950. otišao je na Majorku gde je podučavao sina Roberta Grejvsa.[3] Tu je upoznao svoju buduću suprugu Dido Milroj. Potom je živeo u Londonu i južnoj Francuskoj. Dobivši stipendiju, seli se natrag u Boston.[2] Tu stupa u pesnički kružok oko Roberta Louela upoznavši pesnike Teda Hjuza, Silviju Plat, Edrijen Rič i Donalda Hola što ga učvršćuje u odluci da se posveti pesničkom pozivu.[4] Kasnije se sa suprugom Dido Melroj vraća u Evropu gde se druži sa pesničkim parom Tedom Hjuzom i Silvijom Plat. Godine 1968. se po drugi put razvodi i živi paraleno u Njujorku, Londonu i na jugu Francuske.[2] Godine 1976. Mervin se seli na Havaje na staru plantažu ananasa koju pokušava da vrati u pređašnje stanje — u šumu palmi.[3] Tu proučava zen budizam i ženi se Polom Švarc.

Postao je pesnički konsultant Kongresne biblioteke 1999. zajedno sa pesnikinjama Ritom Dov i Luizom Glik.[4] 2005. proglašen je laureatom Festivala pesničkih večeri u Strugi u Makedoniji.[4]

Izjašnjavao se protiv rata u Vijetnamu i bio i inače pacifista, politički aktivan i ekološki osvešćen. Komentarišući istorijska dešavanja svoga vremena, rekao je da je istorija svakako jedno „propalo preduzeće”.[1]

Preminuo je 15. marta 2019. godine u svom domu u mestu Hajku-Pauvela, na Havajima, u 91. godini, u snu.[5]

Delo[uredi | uredi izvor]

V. S. Mervin

Najveći uticaj na formiranje Mervina kao pesnika izvršio je Ezra Paund koga je posetio oko 1940. kao osamnaestogodišnjak. Nakon te posete Paund mu je posalo razglednicu na kojoj je pisao savet: „Čitaj semenje, ne grančice”, koji se odnosio na lektiru koju Mervin treba da čita, tj. da ne čita već izbrušena vrhunska književna dela nego ona koja su nekom svojom idejom ili još neuobličenim postupkom dovela na kraju do velikih pisaca koji su ih usavršili. Paund ga je posavetovao i da se ozbiljno pozabavi prevođenjem kao vrstom pesničke vežbe.[1]

Mervinova prva knjiga poezije Maska za Janusa (1952) dobila je nagradu Jejla zahvaljujući pesniku V. H. Odnu koji je smatrao tehnički vrlo uspelom. Pišući je Mervin je bio inspirisan srednjovekovnom poezijom koju je prevodio pod Pundovim uticajem, i klasičnom mitologijom. U narednim knjigama Zelenilo sa zverima (1956) i Pijan u peći (1960) Mervin menja stil pod uticajem konfesionalne poezije pesnika oko Roberta Louela i piše neposrednije i više autobiografski.[2]

Godine 1967. izlazi knjiga Vaške kao odgovor na rat u Vijetnamu[3] koju većina kritičara smatra njegovom najuspelijom pesničkom knjigom,[6] dok je sam Mervin smatrao svojim najmračnijim i najmizantropskijim delom. Već u prethodnoj knjizi Pokretna meta Mervin je počeo da napušta interpunkciju budući naklonjen usmenoj poeziji i da tradicionalni vezani stih zamenjuje slobodnim.[1] Naredna knjiga Nosač merdevina (1970) dobila je Pulicerovu nagradu. Novac od nagrade je donirao protiv rata u Vijetnamu, što je V. H. Odn iskritikovao ističući da Pulicerova nagrada nema političku konotaciju.[3] Mnoge od pesama iz ove knjige govore o čovekovoj iskonskoj povezanosti sa prirodom i istovremeno udaljavanju od nje, kao i o žudnji za moći i uništenjem,[7] što su sve teme koje se protežu kroz čitavu Mervinovu poeziju koja je inače sklona kritici društva i vremena u kojem pesnik živi.[3] U svetu u kojem postoji nuklearno naoružanje i ratovi, a šume sve brže nestaju pod gradovima, Mervin se u pesmi Elegija koja ima samo jedan stih pita: „Kome bih je pokazao”.[8]

Mervinov prevodilački rad je vrlo raznovrstan, od Pesma o Sidu do poezije Osipa Mandeljštama i Pabla Nerude. Najviše priznanja je dobio za prevod dela Ser Gavejn i Zeleni Vitez, kao i za prevod Danteovog Čistilišta.[9]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • 1952: Maska za Janusa (A Mask for Janus, New Haven, Connecticut: Yale University Press) — nagrada Jejla za mlade pesnike 1952.
  • 1954: Medvedi koji plešu (The Dancing Bears, New Haven, Connecticut: Yale University Press)
  • 1956: Zelenilo sa zverima (Green with Beasts, New York: Knopf)
  • 1960: Pijan u peći (The Drunk in the Furnace, New York: Macmillan)
  • 1963: Pokretna meta (The Moving Target, New York: Atheneum)
  • 1966: Sabrane pesme (Collected Poems, New York: Atheneum)
  • 1967: Vaške (The Lice, New York: Atheneum)
  • 1969: Animae, San Francisco: Kayak
  • 1970: Nosač merdevina (The Carrier of Ladders, New York: Atheneum) — Pulicerova nagrada
  • 1970: Znakovi (Signs, illustrated by A. D. Moore; Iowa City, Iowa: Stone Wall Press)
  • 1973: Zapisi za nedovršenu pratnju (Writings to an Unfinished Accompaniment, New York: Atheneum)
  • 1975: Prve četiri knjige pesama (The First Four Books of Poems, containing A Mask for Janus, The Dancing Bears, Green with Beasts, and The Drunk in the Furnace, New York: Atheneum; (reprinted in 2000, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press))
  • 1977: Cvet kompas (The Compass Flower, New York: Atheneum)
  • 1978: Perje sa brda (Feathers From the Hill, Iowa City, Iowa: Windhover)
  • 1982: Otkrića ostrva (Finding the Islands, San Francisco: North Point Press)
  • 1983: Otvaranje šake (Opening the Hand, New York: Atheneum)
  • 1988: Kiša u drveću (The Rain in the Trees, New York: Knopf)
  • 1988: Izabrane pesme (Selected Poems, New York: Atheneum)
  • 1993: Putovanja: pesme (Travels: Poems, New York: Knopf) — nagrada za poeziju Lenora Maršal 1993.
  • 1996: Lisica: pesme (The Vixen: Poems, New York: Knopf)
  • 1997: Cvet i ruka (Flower and Hand: Poems, 1977—1983 Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press)
  • 1998: Strme litice: priča, „roman u stihu” (The Folding Cliffs: A Narrative, a „novel-in-verse” New York: Knopf)
  • 1999: Zvuk reke: pesme (The River Sound: Poems, New York: Knopf)
  • 2001: Učenik (The Pupil, New York: Knopf)
  • 2005: Migracije: nove i izabrane pesme (Migration: New and Selected Poems, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press) — Nacionalna književna nagrada za poeziju
  • 2005: Sadašnje društvo (Present Company, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press)
  • 2008: Senka Sirijusa (The Shadow of Sirius, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press) — Pulicerova nagrada za 2009.
  • 2014: Mesec pre jutra (The Moon Before Morning, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press; Hexham, Northumberland, UK: Bloodaxe Books)
  • 2016: Vreme za vrt (Garden Time, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press; Hexham, Northumberland, UK: Bloodaxe Books)
  • 2017: Osnovni V. S. Mervin (The Essential W. S. Merwin, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press)

Proza[uredi | uredi izvor]

  • 1970: Bleda rudareva deca (The Miner's Pale Children, New York: Atheneum)
  • 1977: Kuće i putnici (Houses and Travellers, New York: Atheneum)
  • 2002: Moći Ventadorna (The Mays of Ventadorn, National Geographic Directions Series; Washington: National Geographic)
  • 2004: Krajevi Zemlje (The Ends of the Earth, essays, Washington: Shoemaker & Hoard)

Drame[uredi | uredi izvor]

  • 1956: Mračno dete (Darkling Child) (sa Didom Milroj)
  • 1957: Uslužno ostrvo (Favor Island)
  • 1961: Pozlaćeni zapad (The Gilded West)

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • 1959: The Poem of the Cid, London: Dent (American edition, 1962, New York: New American Library)
  • 1960: The Satires of Persius, Bloomington, Indiana: Indiana University Press
  • 1961: Some Spanish Ballads, London: Abelard (American edition: Spanish Ballads, 1961, New York: Doubleday Anchor)
  • 1962: The Life of Lazarillo de Tormes: His Fortunes and Adversities, a Spanish novella; New York: Doubleday Anchor
  • 1963: The Song of Roland
  • 1969: Selected Translations, 1948—1968, New York: Atheneum — nagrada za prevod PEN
  • 1969: Twenty Love Poems and a Song of Despair, poems by Pablo Neruda; London: Jonathan Cape
  • 1969: Voices: Selected Writings of Antonio Porchia, Chicago: Follett
  • 1969: Transparence of the World, poems by Jean Follain, New York: Atheneum
  • 1971: „Eight Quechua Poems”, The Hudson Review
  • 1974: Osip Mandelstam: Selected Poems (with Clarence Brown), New York: Oxford University Press
  • 1977: Sanskrit Love Poetry (with J. Moussaieff Masson), New York: Columbia University Press (published in 1981 as Peacock's Egg: Love Poems from Ancient India, San Francisco: North Point Press)
  • 1977: Vertical Poetry, poems by Roberto Juarroz; San Francisco: Kayak
  • 1978: Euripides' Iphigeneia at Aulis (with George E. Dimock Jr.), New York: Oxford University Press
  • 1979: Selected Translations, 1968—1978, New York: Atheneum
  • 1981: Robert the Devil, an anonymous French play; with an introduction by the translator; Iowa City, Iowa: Windhover
  • 1989: Sun at Midnight, poems by Musō Soseki (with Soiku Shigematsu)
  • 2000: Purgatorio from The Divine Comedy of Dante; New York: Knopf
  • 2002: Gawain and the Green Knight, a New Verse Translation, New York: Knopf; 2003: Tarset, Northumberland, UK: Bloodaxe Books
  • 2013: Sun At Midnight, poems by Muso Soseki, Port Townsend, Washington: Copper Canyon Press (with Soiku Shigematsu)

Mervin u prevodima na srpski jezik[uredi | uredi izvor]

  • Antologija moderne američke poezije / izabrao i priredio Ivan V. Lalić; prevod Branka Lalić i Ivan V. Lalić. — Sadrži: Levijatan ; Danju i noću ; Nojev gavran. — Beograd : Prosveta. 1972. str. 270—272.
  • Izvedite ovaj jednostavan test / V. S. Mervin; [prevod David Albahari]. — U: Ulaznica. — God. 7, br. 31 (1973), str. 18-19. ISSN 0503-1362
  • Vaške : izabrane pesme / V. S. Mervin; [izbor i prevod s engleskog David Albahari i Raša Livada]. — Beograd : Rad, 1979.
  • Gde je kraj tišini ; Planine ; Avion / V. S. Mervin; sa engleskog preveo Darko Gavrilović. — U: Polja. — God. 47, br. 420 (april-maj 2002), str. 82-83. ISSN 0032-3578
  • Vazduh ; Uoči poplave ; Odisej / Vilijam Stenli Mervin; [izbor, beleška i prevod Vladimir Jagličić]. — U: Lipar. — God. 10, br. 38/40 (2009), str. 616. ISSN 1450-8338
  • Nasledstvo jutarnjih brda / Mervin V. S. ; sa engleskog prevela Milica Ćurčin. — Sadrži: Nasledstvo ; Mladost ; Noć bez meseca ; Odlazak ; Jutarnja brda. — U: Sveske. — God. 26, br. 118 (2015), str. 41-43. ISSN 1451-9976

Značajnije nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1952: Nagrada Jejla za mlade pesnike
  • 1969: Nagrada za prevođenje PEN
  • 1971: Pulicerova nagrada za poeziju[10]
  • 1979: Nagrada za poeziju Bolingen, Univerzitetska biblioteka Jejla
  • 1990: Nagrada Ejken Tejlor za modernu američku poeziju
  • 1994: Nagrada za poeziju Lenora Maršal
  • 1994: Nagrada Tening
  • 2005: Nacionalna književna nagrada[11]
  • 2009: Pulicerova nagrada za poeziju[12]
  • 2010: Pesnik laureat Sjedinjenih Američkih Država[13]
  • 2013: Internacionalna književna nagrada Zbignjev Herbert[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „W. S. Merwin, The Art of Poetry No. 38”. The Paris Review. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  2. ^ a b v g d „Poet W. S. Merwin”. Poets.org. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  3. ^ a b v g d đ „W. S. Merwin”. Poetry Foundation. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  4. ^ a b v „W. S. Merwin Pulitzer Prize-winning Poet and Essayist”. Steven Barclay Agency. Arhivirano iz originala 01. 10. 2005. g. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  5. ^ Adams, Noah. „Poet W.S. Merwin, Who Was Inspired By Conservation, Dies At 91”. National Public Radio. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  6. ^ Norton, Ingrid. „Second Glance: “Today belongs to few and tomorrow to no one””. Open Letters Monthly. Arhivirano iz originala 24. 03. 2019. g. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  7. ^ „Catching up with Maui’s most famous poet”. Honolulu Star-Bulletin. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  8. ^ Lerner, Ben. „The Emptiness at the End”. Jacket 28. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  9. ^ Farr, Sheila. „Poet ponders life's contrasts in „The Shadow of Sirius””. The Seattle Times. Arhivirano iz originala 20. 02. 2018. g. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  10. ^ „The Carrier of Ladders, by William S. Merwin (Atheneum)”. The Pulitzer Prize. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  11. ^ „W. S. Merwin”. National Book Awards. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  12. ^ „The Shadow of Sirius, by W.S. Merwin (Copper Canyon Press)”. The 2009 Pulitzer Prize. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  13. ^ Cohen, Patricia. „W. S. Merwin to Be Named Poet Laureate”. The New York Times. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  14. ^ „Laureate of the International Zbigniew Herbert Literary Award 2013”. Herbert. Arhivirano iz originala 24. 03. 2019. g. Pristupljeno 24. 3. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Vilijam Mervin na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Вилијам_Мервин&oldid=26840880”