Вресови

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vresovi
Erica arborea
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Tipski rod
Erica
Potporodice

Vresovi (Ericaceae) su kosmopolitska porodica skrivenosemenica od preko 3.000 vrsta, grupisanih u preko 100 rodova.[2] Većina vrsta su žbunovi i povijuše koje žive na kiselom zemljištu. U porodicu vresova spadaju mnoge ukrasne (Erica), jestive (borovnica) i lekovite vrste (uvin čaj, američka brusnica).[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Vresovi su drvenaste biljke, grmovi ili nisko drveće. Listovi su uvek prosti, naizmenični zimzelen. Listovi kod nekih rodova (Erica) su igličasti, savijenog oboda. Cvasti su različite, grozdovi, štitoliki grozdovi a kod nekih vrsta, cvetovi su pojedinačni. Cvetovi su aktinomorfni, dvopolni. Čašicu gradi 4–5 listića sraslih osnovom. Krunica se sastoji od 4–5 listića koji su srasli u cev. Prašnika ima 10, tučak je nastao srastanjem 5 oplodnih listića; obično je sa natcvetnim plodnikom. Izvestan broj rodova ima potcvetan položaj plodnika. Plod je čaura, kod biljaka sa natcvetnim, odnosno bobica kod onih sa potcvetnim tučkom.

Stanište i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Vrste iz porodice vresova rastu na kiselom zemljištu, na otvorenim staništima ili močvarnom terenu. Rasprostranjene su širom sveta osim u centralnoj i severnoj Australiji i tropskim predelima Afrike i Južne Amerike.

Ekonomski značaj[uredi | uredi izvor]

Plodovi mnogih vrsta koriste se kao voće, a mnoge vrste poznate su kao lekovite ili ukrasne.

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Vresovi su vrlo heterogena porodica koja se deli na sistem potporodica koje neki taksonomi podižu na nivo porodice.

Ekonomski značajnije proizvode imaju biljke iz potporodice Ericoideae (19 rodova, 1.790 vrsta), na pr. Uvin čaj (Arctostaphylos) sp.) i Vaccinoidae (50 rodova, 1.580 vrsta) na pr. američka brusnica (Vaccinium macrocarpon) i borovnica (Vaccinium myrtillus).

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group III (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.xSlobodan pristup. 
  2. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1Slobodan pristup. 
  3. ^ Kron, Kathleen A.; Powell, E. Ann; Luteyn, J.L. (2002). „Phylogenetic relationships within the blueberry tribe (Vaccinieae, Ericaceae) based on sequence data from MATK and nuclear ribosomal ITS regions, with comments on the placement of Satyria”. American Journal of Botany. 89 (2): 327—336. PMID 21669741. doi:10.3732/ajb.89.2.327. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Stevens, P.F. (1971). „A classification of the Ericaceae: subfamilies and tribes”. Botanical Journal of the Linnean Society. 64 (1): 1—53. doi:10.1111/j.1095-8339.1971.tb02133.x. 
  • Cafferty, Steve; Jarvis, Charles E. (novembar 2002). „Typification of Linnaean Plant Names in Ericaceae”. Taxon. 51 (4): 751—753. JSTOR 1555030. doi:10.2307/1555030. 
  • Stevens, P.F.; Luteyn, J.; Oliver, E.G.H.; Bell, T.L.; Brown, E.A.; Crowden, R.K.; George, A.S.; Jordan, G.J.; Ladd, P.; Lemson, K.; McLean, C.B.; Menadue, Y.; Pate, J.S.; Stace, H.M.; Weiller, C.M. (2004). „Ericaceae”. Ur.: Kubitzki, K. Flowering Plants. Dicotyledons: Celastrales, Oxalidales, Rosales, Cornales, Ericales. The families and genera of vascular plants. 6. Springer. str. 145—194. ISBN 9783540065128. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]