Gej strejt alijansa (organizacija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gej strejt alijansa
SedišteBeograd
PredsednikLazar Pavlović

Gej strejt alijansa je udruženje građana koje deluje u Srbiji. Osnovana je 2005. godine, a sedište joj je u Beogradu. Organizacija kao svoju glavnu misiju ističe „promovisanje i zaštitu ljudskih prava građana i građanki Srbije, a posebno ljudskih prava GLBT osoba“. Prvi predsednik Gej strejt alijanse bio je Boris Milićević, koji je tu funkciju obavljao od osnivanja udruženja, 2005. godine, pa sve do juna 2010. kada se povukao, navodeći kao razlog umor i lošije zdravstveno stanje. Vršilac dužnosti predsednika Gej strejt alijanse od tada pa do danas je Lazar Pavlović.[1]

Zahvaljujući širokom spektru aktivnosti, među kojima se posebno ističu prezentovanje godišnjeg izveštaja o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji, organizovanje tribina na temu ljudskih prava, sastanci sa predstavnicima političkih partija i državnih organa, protesti i istupi u medijima, kao i učešću u organizaciji prve neprekinute Parade ponosa LGBT osoba u Srbiji, koja je održana 10. oktobra 2010. u Beogradu[2][3], Gej strejt alijansa je danas jedna od najpoznatijih organizacija u Srbiji koja se bavi problemima LGBT populacije.

Misija i ciljevi[uredi | uredi izvor]

Osnovni ciljevi i vrednosti za koje se zalaže Gej strejt alijansa sadržani su u njenom manifestu.[4]

Prema ovom dokumentu, osnovne vrednosti za koje se zalaže organizacija su:

  • Ravnopravnost svih građana bez obzira na lično svojstvo;
  • Solidarnost između građana i solidarnost države i društva sa građanima bez obzira na njihove različitosti;
  • Nenasilje; Konflikti u bilo kojem obliku moraju se rešavati mirnim putem;
  • Tolerancija i otklanjanje svih oblika netrpeljivosti, nadmoći i diskriminacije a posebno homofobije i heteronormativnog sistema vrednosti.

Ciljevi koje organizacija želi da ostvari su:

  • Suzbijanje nasilja;
  • Sprečavanje diskriminacije;
  • Donošenje zakona kojim bi se regulisao status istopolnih zajednica i rešili problemi sa kojima se osobe koje žive u ovakvim zajednicama susreću.

Aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Počevši od 2007. godine, Gej strejt alijansa objavljuje redovne godišnje izveštaje o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji.[5] Poslednji takav izveštaj objavljen je u martu 2010. godine, pod nazivom „Nema povlačenja nema predaje“.

Tokom predizborne kampanje za predsedničke izbore 2008. godine u Srbiji, organizacija je sastavila upitnik koji je poslala svim kandidatima za predsednika Srbije. Pitanja u upitniku ticala su se odnosa predsedničkih kandidata prema problemima LGBT zajednice. Četiri predsednička kandidata odgovorila su na upitnik Gej strejt alijanse, to su bili Milanka Karić, Ištvan Pastor, Jugoslav Dobričanin i Čedomir Jovanović.[6]

Gej strejt alijansa se sa drugim nevladinim organizacijama snažno zalagala za usvajanje antidiskriminacionog zakona, [7] koji je, nakon što je jednom povučen iz skupštinske procedure zbog primedbi Srpske pravoslavne crkve i drugih verskih organizacija[8], usvojen u martu 2009.[9]

Članovi Gej strejt alijanse uređuju radio emisiju „Dežurni kvirci“ na Novom Radio Beogradu, koja se emituje utorkom od 14 do 16 časova, a može se slušati preko Interneta.[10]

U saradnji sa Centrom za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), Gej strejt alijansa je 2008. i 2010. godine sprovela istraživanje koje se bavi stepenom homofobije u Srbiji i odnosom opšte javnosti prema LGBT populaciji. Istraživanje su 2010. pomogle i ambasade Nemačke i Holandije.[11][12]

Gej strejt alijansa bila je jedan od inicijatora održavanja Parade ponosa LGBT osoba 2009. godine, ali je zbog nesporazuma sa drugim LGBT organizacijama izbačena iz organizacionog odbora. Kasnije je Parada ponosa otkazana jer država nije mogla garantovati bezbednost organizatorima na predviđenoj trasi.

Gej strejt alijansa je i sledeće godine predvodila napore da se u Srbiji održi prva Parada ponosa, i bila je jedan od glavnih organizatora Parade koja je održana 10. oktobra 2010.[13] U sklopu tih aktivnosti održani su sastanci sa predstavnicima većine parlamentarnih stranaka u Srbiji,[14][15][16][17][18] poziv za razgovore odbili su Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija, i Jedinstvena Srbija.[19]

Predstavnike Gej strejt alijanse i drugih LGBT organizacija primio je krajem juna 2010, predsednik Srbije Boris Tadić, i tom prilikom dao svoju podršku za održavanje Parade ponosa u Srbiji.[20]

Incidenti[uredi | uredi izvor]

Rukovodstvo „Sava centra“ u Beogradu zabranilo je Gej strejt alijansi da održi pres-konferenciju u prostorijama centra. Konferencija, na kojoj je trebalo da bude predstavljen izveštaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2008. godini, je trebalo da se održi 24. februara 2009. Ova odluka dovela je do protesta aktivista Gej strejt alijanse i njihovih prijatelja, koji su u jednom trenutku ušli u bioskopsku salu „Sava centra“, i prekinuli projekciju filma Milk, koji je prikazivan u okviru međunarodnog filmskog festivala „FEST“.[21] Zbog otkazivanja konferencije kasnije su se izvinili direktor „Sava“ centra Dragan Vučićević i gradonačelnik Beograda Dragan Đilas.[22]

Sledećeg meseca Gej strejt alijansa je ponovo sprečena da održi konferenciju za novinare sa istim povodom u Kragujevcu. Konferencija za novinare je prekinuta nakon što su nepoznata lica razbila staklo na ulaznim vratima prostorije u kojoj je bio skup.[23] U junu 2010. godine prekinuta je tribina Gej strejt alijanse i Kvirija centra u Beogradu, na kojoj su ove organizacije započele kampanju za prikupljanje 10.000 potpisa građana koji podržavaju održavanje Parade ponosa. Tribina je prekinuta nakon što je primljena lažna dojava o postavljenoj bombi u zgradi skupštine grada u kojoj se održavala.[24]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Boris Milićević podneo ostavku”. Gayecho. Pristupljeno 17. 10. 2010. [mrtva veza]
  2. ^ „Završena parada ponosa”. RTS. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  3. ^ „Parada ponosa je uspela”. B92. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  4. ^ „MANIFEST GEJ STREJT ALIJANSE”. Gej strejt alijansa. Pristupljeno 17. 10. 2010. [mrtva veza]
  5. ^ „Godišnji izveštaji”. Gej strejt alijansa. Arhivirano iz originala 13. 07. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  6. ^ „Predsednički Hot-line”. Gej strejt alijansa. Arhivirano iz originala 05. 07. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  7. ^ „Zakon o zabrani diskriminacije”. Gej strejt alijansa. Arhivirano iz originala 06. 07. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  8. ^ „Vlada za „usklađivanje predloga. B92. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  9. ^ „Usvojen Zakon o zabrani diskriminacije”. Vlada Srbije. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  10. ^ „Dežurni kvirci”. Gej strejt alijansa. Arhivirano iz originala 31. 12. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  11. ^ „Predrasude na videlo”. e-Balkan. Pristupljeno 17. 10. 2010. [mrtva veza]
  12. ^ „Prezentacija istraživačkog izveštaja”. Gej strejt alijansa. Arhivirano iz originala 31. 12. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  13. ^ „Organizatori”. Beogradska Parada Ponosa 2010. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  14. ^ „Gej strejt alijansa i radikali”. SEECult. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  15. ^ „Sastanak predstavnika SNS sa Gej strejt alijansom”. Glas javnosti. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  16. ^ „Gej strejt alijansa: DS podržava paradu ponosa”. Pressonline. Arhivirano iz originala 12. 04. 2010. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  17. ^ „LDP i G17 Plus podržali gej paradu”. Vesti online. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  18. ^ „SVM za zaštitu prava GLBT osoba”. Gay Serbia. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  19. ^ „Gej strejt alijansa:DSS, NS i JS ignorisale poziv na razgovor”. Blic. Arhivirano iz originala 04. 01. 2015. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  20. ^ „Boris Tadić podržao gej paradu”. Frontal. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  21. ^ „Gej populacija traži smenu direktora Sava centra”. Slobodna Evropa. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  22. ^ „Direktor centra Sava:žao mi je”. B92. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  23. ^ „Kragujevac:incident na konferenciji za novinare Gej strejt alijanse”. Borba. Pristupljeno 17. 10. 2010. [mrtva veza]
  24. ^ „Prikupljanje potpisa za Paradu ponosa uz prijetnju bombom”. Politika. Pristupljeno 17. 10. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]