Pređi na sadržaj

Goran Aleksić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Aleksić
Lični podaci
Datum rođenja(1960-09-07)7. septembar 1960.(63 god.)
Mesto rođenjaRim, Italija
ProfesijaDiplomata
Državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova, februar 2023 - maj 2024.
Ambasador Republike Srbije u Republici Italiji, Republici Malti i Republici San Marino, 2017 - 2023.
Pomoćnik ministra spoljnih poslova za bilateralnu saradnju,

2012 - 2014.

2015 - 2017.
Ambasador Republike Srbije u Ukrajini i Republici Moldaviji, 2004 - 2009

Goran Aleksić (Rim, 7. septembar 1960) srpski je diplomata. Od februara 2023. do maja 2024. godine obavljao je funkciju državnog sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije.[1] Prethodno je službovao kao ambasador Srbije u Italiji, Ukrajini i na nerezidentnoj osnovi u San Marinu, Malti i Moldaviji. Bio je stalni predstavnik Srbije pri agencijama Ujedinjenih nacija sa sedištem u Rimu (Organizacija za hranu i poljoprivredu i Svetski program za hranu).[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu Kijevskog politehničkog instituta i diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je završio i poslediplomske specijalističke studije iz oblasti međunarodnog privrednog prava, a nakon toga magistrirao. Usavršavao se na Diplomatskoj akademiji u Beču i na poslovnoj školi Univerziteta Harvard u Bostonu. Govori engleski, ruski i italijanski jezik.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

U diplomatsku službu SFRJ stupio je 1991. godine. Do 1998. godine, prošao je zvanja trećeg, drugog i prvog sekretara u Ministarstvo spoljnih poslova Jugoslavije SFRJ i SRJ. Od 1998. do 2002. godine, bio je prvi sekretar a potom i otpravnik poslova u Ambasadi SR Jugoslavije u Grčkoj. Po povratku u Ministarstvo spoljnih poslova, obavljao je dužnost zamenika načelnika Odeljenja za ekonomsku multilateralnu saradnju, a 2003. godine postaje šef Diplomatskog protokola.[2]

Od 2004. do 2009. godine je bio izvanredni i opunomoćeni ambasador Srbije i Crne Gore i, kasnije, Srbije u Ukrajini, kao i na nerezidentnoj osnovi u Moldaviji.[2]

Po povratku u Ministarstvo spoljnih poslova preuzima dužnost načelnika Odeljenja za Rusiju i Evroaziju, na kojoj ostaje do 2011. godine. U 2011. i 2012. godini je rukovodio Odeljenjem za Evropu, da bi 2012. godine bio postavljen za pomoćnika ministra spoljnih poslova za bilateralnu saradnju. U 2014. i 2015. godini je bio ambasador u Ministarstvu spoljnih poslova, nakon čega ponovo preuzima dužnost pomoćnika ministra spoljnih poslova za bilateralnu saradnju.[2]

Ukazom predsednika Republike Srbije imenovan je za izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Republike Srbije u Republici Italiji, gde je predsedniku Serđu Matareli predao akreditivna pisma 4. oktobra 2017. godine.[3] Istovremeno, bio je nerezidentni ambasador Republike Srbije u Malti (akreditivna pisma predao je predsedniku Mari-Luiz Koleiro Preki 10. aprila 2018), kao i u San Marinu (akreditivna pisma je predao kapetanima regentima 23. oktobra 2018). Uporedo sa ovim dužnostima, bio je stalni predstavnik Republike Srbije pri agencijama Ujedinjenih nacija sa sedištem u Rimu (Organizacija UN za hranu i poljoprivredu i Svetski program za hranu).[4]

Za državnog sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije postavljen je 23. februara 2023.g.[5]

Istovremeno, obavljao je funkciju šefa Delegacije Republike Srbije u Međunarodnoj alijansi za sećanje na Holokaust (IHRA)[6] i bio koordinator u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije za promociju kandidature Beograda za domaćina Specijalizovane izložbe EHRO 2027.

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Potiče iz diplomatske porodice. Otac Slavko Aleksić bio je karijerni diplomata, ambasador i generalni konzul Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a majka Zora Aleksić rođ. Budisavljević diplomirani profesor svetske književnosti. Deda po ocu Jovan Aleksić bio je oficir Kraljevine Jugoslavije i nakon Prvog svetskog rata službovao je u srpskom Vojnom izaslanstvu u Solunu, a potom kao sreski načelnik.

Rođeni brat Zoran Aleksić je očni hirurg i oftalmolog koji živi i radi u Južnoafričkoj Republici[7]. Direktor je Južnoafričkog društva za kataraktu i refraktivnu hirurgiju, član Južnoafričkog koledža hirurgije, Oftalmološkog društva Južne Afrike i Evropskog društva za kataraktu i refraktivnu hirurgiju. Direktor je i osnivač Klinike za očnu hirurgiju u Kejptaunu[8] i privatne bolnice West Coast.

Jovanka Budisavljević Broz, supruga predsednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, bila je njegova rođena tetka [9][10]. Potiče iz ugledne ličke porodice Budisavljević. Učestvovala je u Narodnooslobodilačkom ratu i kao oficir NOViPOJ prošla ceo ratni put sa Šestom ličkom divizijom. Dva puta je odlikovana Ordenom za hrabrost, a 1953.g. demobilisana je u činu potpukovnika.

Oženjen je Svetlanom.  

Izvori[uredi | uredi izvor]