Pređi na sadržaj

Goran Živaljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
goran živaljević
Lični podaci
Datum rođenja(1965-00-{{{day}}})1965.(58/59 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijaobaveštajac
Porodica
SupružnikOlivera Živaljević
Delovanje
SlužbaSlužba državne bezbednosti
Resor državne bezbednosti
Bezbednosno-informativna agencija
19882018.
Zamenik direktora BIA
Period20032004.

Goran Živaljević (Beograd, 1965) je srpski obaveštajac i pripadnik Bezbednosno-informativne agencije (BIA). U službi je proveo punih 30 godina, a priključio se 1988. godine, u vreme dok je to još bila Služba državne bezbednosti (SDB) Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SR Srbije (RSUP). U periodu između 2003. i 2004. godine bio je na funkciji zamenika direktora BIA.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1965. godine u Beogradu. Nakon osnovne i srednje škole, završio je Višu školu unutrašnjih poslova (danas Kriminalističko-policijski univerzitet) u Zemunu, a potom je diplomirao na Fakultetu za bezbednost u Skoplju, 1992. godine.[1]

Godine 1988. stupio je na rad u Službu državne bezbednosti (SDB) Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SR Srbije (RSUP). Nakon što je SDB rasformiran, Živaljević prelazi na rad u novostvoreni Resor državne bezbednosti (RDB) Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP) i bio je angažovan na kontraobaveštajnim poslovima. Do kraja devedesetih godina je radio u kontraobaveštajnom sektoru beogradskog centra RDB.

Od januara 2003. do marta 2004. godine nalazio se na mestu zamenika direktora Bezbednosno-informativne agencije (BIA), Miše Milićevića.

Od 2005. do 2006. i potom od 2009. do 2017. godine, Živaljević je bio angažovan na radu u inostranstvu, najpre Hrvatskoj, potom i Severnoj Makedoniji. Nakon napuštanja BIA, bio je na poziciji savetnika pri Ambasadi Republike Srbije u Bosni i Hercegovini, od 2018. do 2019. godine.[1][2]

Knjige[uredi | uredi izvor]

O svom radu u organima bezbednosti, Živaljević je napisao dve knjige:

  • Služba: Anatomija srpske tajne službe u poslednjih 30 godina”, Beograd, 2020.
  • Služba 2: O događajima iz nevidljive stvarnosti”, Beograd, 2022.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]