Gornja Dobrinja

Koordinate: 43° 57′ 24″ S; 20° 04′ 28″ I / 43.956666° S; 20.074333° I / 43.956666; 20.074333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornja Dobrinja
Čardak i česma, zadužbina kneza Miloša Obrenovića svome ocu Teodoru
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaPožega
Stanovništvo
 — 2011.Pad 428
Geografske karakteristike
Koordinate43° 57′ 24″ S; 20° 04′ 28″ I / 43.956666° S; 20.074333° I / 43.956666; 20.074333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina686 m
Gornja Dobrinja na karti Srbije
Gornja Dobrinja
Gornja Dobrinja
Gornja Dobrinja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31214
Pozivni broj031
Registarska oznaka

Gornja Dobrinja je naselje u Srbiji u opštini Požega u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 428 stanovnika. U selu je rođen srpski knez Miloš Obrenović.

Prostorno kulturno-istorijske celine[uredi | uredi izvor]

Spomenik knezu Milošu Obrenoviću

Spomeničku celinu u Gornjoj Dobrinji čine crkva Svetih Petra i Pavla, nadgrobni spomenici u porti, čardak sa česmom i beleg na mestu rodne kuće kneza Miloša. Crkva je sagrađena 1822. na mestu crkve brvnare, koja se u tursko vreme pominje kao metoh manastira Nikolja. U spomen na svoga oca Teodora podigao ju je knez Miloš. Uz samu crkvu, kraj groba knez Miloševog oca obeleženog ležećom pločom sa natpisom, nalazi se nekoliko pojedinačnih i dva zajednička spomenika izginulim u ratovima za oslobođenje Srbije.

Istočno od crkve, nad kamenom česmom sa dve lule, podignut je 1860. godine čardak od šašovca u drvenoj konstrukciji, jednoprostorna zgradica sa strmim piramidalnim krovom pokrivenim šindrom. Konzervatorsko-restauratorski radovi na čardaku izvedeni su 1967. godine. [1]

U Gornjoj i Donjoj Dobrinji je pronađen mrki ugalj 1923.[2]

Ovde se nalazi OŠ „Emilija Ostojić” IO Gornja Dobrinja.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gornja Dobrinja živi 411 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,5 godina (42,4 kod muškaraca i 46,7 kod žena). U naselju ima 149 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,39.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 891
1953. 890
1961. 820
1971. 753
1981. 664
1991. 595 595
2002. 505 522
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
503 99,60%
nepoznato
  
1 0,19%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SANU Spomenici kulture/ Gornja Dobrinja
  2. ^ "Politika", 29. dec. 1923, str. 5
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]