Gojko Ivetić
Gojko Ivetić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. septembar 1946. |
Mjesto rođenja | Gornji Kazanci, FNRJ |
Datum smrti | 2019.72/73 god.) ( |
Mjesto smrti | Beograd, Srbija |
Vojna karijera | |
Služba | ![]() ![]() |
Vojska | Jugoslovenska narodna armija (?—1991) Vojska Republike Srpske (1992-1996) |
Čin | pukovnik |
Učešće u ratovima | Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
Odlikovanja | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Gojko Ivetić (Gornji Kazanci, 8. septembar 1946 — Beograd, 2019) bio je pukovnik Vojske Republike Srpske. Bio je komandant 9. grahovske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Gimnaziju je završio 1967. u Bosanskom Grahovu, a Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer pješadija, 1971. u Beogradu. U JNA je službovao u garnizonima Zadar, Molat, Knin, Benkovac, Grahovo, Drvar, Beograd.[1] Završio je kurseve za komandanta pješadijske brigade za aktivne oficire, kurs za politički rad i političku školu u Kumrovcu. U JNA je vršio dužnosti: komandir pratećeg voda kursa desetara, komandir pešadijske čete, načelnik opštenarodne odbrane u komandi pešadijskog puka, pomoćnik za propagandni rad i propagandne poslove u komandi pješadijske brigade, komandi mješovitog protivoklopnog artiljerijskog puka i komandi pozadinske baze, komandant bataljona KZR u VPU, načelnik štaba brigade, pomoćnik načelnika za opšte narodne poslove u komandi korpusa.[2] Službu u JNA završio je na dužnosti načelnika štaba, ujedno zamjenika komandanta 180. motorizovane brigade "R" sastava u Benkovcu, u činu potpukovnika. U VRS je bio od njenog osnivanja do penzionisanja, 4. novembra 1996.[1] Vršio je dužnost komandant 9. grahovske lake pješadijske brigade, referent u organu za moral i verska pitanja u komandi 2. Krajiškog korpusa, pomoćnik načelnika za opšte narodne poslove u komandi korpusa i komandant Taktičke grupe.[2] Bio je načelnik roda pješadije u Odjeljenju za rodove u komandi 2. krajiškog korpusa. U čin pukovnika unaprijeđen je 7. oktobra 1993.[1] U ratnim dejstvima bio je angažovan ood 17. avgusta 1990. do 14. decembra 1995. Penzionisan 31. decembra 1996. po osnovu invaliditeta. Bio je oženjen i otac jednog djetata.[2]
Odlikovanja
[uredi | uredi izvor]U JNA je odlikovan
- Medaljom za vojne zasluge,[1]
- Ordenom narodne armije sa srebrnom zvijezdom[1] i
- Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima[2]
- Medalja za hrabrost[2]
- Ordenom rada sa srebrnim vijencem.[1]