Pređi na sadržaj

Gradimir Petrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gradimir Petrović
Lični podaci
Datum rođenja1935.
Mesto rođenjaBorin Do, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti2001.
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Gradimir Petrović (Borin Do, 1935Beograd, 2001) bio je[1] srpski slikar i profesor slikarstva na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na odseku za zidno slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu, 1960. godine. Završio je postdiplomske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u klasi profesora Mila Milunovića, 1963. godine. Svoj pedagoški rad započeo je u Školi za dizajn u Beogradu kao nastavnik na predmetu Crtanje i slikanje tokom 1963. i 1964.godine. Bio je redovni profesor na predmetu Zidno slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu, dekan fakulteta kao i prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu.

Dobitnik je mnogih nagrada: Nagrada na izložbi mladih jugoslovenskih stvaralaca (1960), nagrada za likovno oblikovanje Doma omladine Beograda (1962), ULUS-ova nagrada za slikarstvo (1967), Nagrada jugoslovenskog bijenala crteža u Somboru (1969), nagrada jugoslovenskog portreta u Tuzli (1975), Nagrada Savremene izložbe likovnih umjetnosti u Sarajevu (1975), Nagrada likovne kolonije Sićevo (1975), nagrada Oktobarskog salona (1990). Bio je član je ULUS-a (1962) i LADA-e (1970).

Njegova supruga Dobrila Petrović je profesor, a sin Miomir Petrović je književnik.

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

Likovna galerija France Prešeren, Kranj (1960); Galerija pozorišta Atelje 212, Beograd (1964); Galerija Kolarčevog Narodnog Univerziteta, Beograd (1965); Galerija grafičkog kolektiva, Beograd (1966); Galerija savremene srpske umetnosti, Niš (1970); Galerija Narodnog muzeja Kruševca (1972); Galerija savremene umetnosti, Ečka (1972); Galerija kulturnog centra Beograda (1973); Galerija kulturnog centra Skoplja (1974); Galerija 73, Beograd (1976), Mali likovni salon, Novi Sad (1980); Galerija kulturnog centra Beograda (1981); Galerija kulturnog centra Beograda (1985); Galerija studenstskog kulturnog centra, Kragujevac (1991); Galerija Doma JNA, Zemun (1991); Galerija ULUS, Beograd (1994); Likovna galerija, Prokuplje (1995); Gradska galerija, retrospektivna izložba, Dimitrovgrad (2002).

Kolektivne izložbe[uredi | uredi izvor]

Mladi jugoslovenski umetnici, Beograd (1960); Godišnja izložba ULUS-a, Beograd (1962); Oktobarski salon, Riječki salon, Rijeka (1963); Oktobarski salon, Beograd (1964); Izložba srpskih umetnika, Niš (1965); Oktobarski salon, Beograd (1966, 1967); Izložba grupe jugoslovenskih umetnika, Firenca, Italija (1967); Izložba kandidata za bijenale mladih u Parizu (1967); Oktobarski salon, Beograd (1969, 1970, 1971, 1972, 1973, 1974, 1975, 1976, 1977, 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1985, 1988, 1990, 1993); Trijenale jugoslovenske likovne umetnosti, Beograd (1970); Međunarodna izložba likovne umetnosti, Prag, Čehoslovačka (1970); Međunarodna izložba likovnih umetnosti, Varšava, Poljska (1970); Izložba grupe jugoslovenskih slikara, Ženeva, Švajcarska (1972); Izložba savremenog srpskog slikarstva, Ljubljana (1973); Aktuelnosti u srpskoj likovnoj umetnosti, Beograd (1977); Izložba savremenog srpskog slikarstva, Solun, Grčka (1977); Međunarodna izložba slikarstva, Lucern, Švajcarska (1982); Izložba otkupa Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (1984); Izložba nastavnika jugoslovenskih likovnih akademija i fakulteta, Novi Sad (1990); Izložba srpskih umetnika u Galeriji 73, Beograd (1991); Izložba otkupa sa Oktobarskih salona, Narodni muzej (1992); Izložba jugoslovenskog slikarstva, Peking, Kina (2000).

Radovi iz oblasti zidnog slikarstva[uredi | uredi izvor]

Crveni vitraž, SO Savski venac, Beograd; Plavi vitraž, SO Savski venac, Beograd; Vitraž „Ptica“, Beogradska banka, Pirot; Vitraž „Kompozicija“, Direkcija industrije „1. maj“, Pirot; Mozaik Doma kulture u Prijepolju; Mozaik (koautor Savo Rakočević), Čikago, SAD; Tapiserija „Proleće“, RK „Zvezdara“, Beograd; Pozorišna zavesa Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta, Beograd.

Radovi Gradimira Petrovića se nalaze u Beogradu: Narodni muzej, Muzej savremene umetnosti, Muzej grada Beograda, Kulturni centar Beograda; Češkoj: Roudnice nad Labom, SAD: Galerija Savremene umetnosti Filadelfija - Galerija savremene istočnoevropske umetnosti; Nišu: Galerija savremene srpske umetnosti.

Radovi - ulja, gvaševi, pasteli, crteži – se nalaze u brojnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu: Beograd, Niš, Dimitrovgrad, Kragujevac, Novi Sad, Zrenjanin, Kruševac, Prokuplje, Zagreb, Rijeka, Ljubljana, Kranj, Sarajevo, Mostar, Tuzla, Beč, Pariz, Firenca, Krit, Bukurešt, Helsinki, Stokholm, Brisel, Kopenhagen, Varšava, Ženeva, Cirih, Hajdelberg, Lucern, Njujork, Čikago, Sao Paulo, Filadelfija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slikar ljubavi i mržnje, besa i tuge”. Blic. Pristupljeno 22. 1. 2019.