Grčka vatra
Vizantijska mornarica | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Rani period (395-610) | ||||||
|
||||||
Srednji period (610-1081) | ||||||
|
||||||
Kasni period (1081-1453) | ||||||
|
||||||
Grčka vatra (starogrčki Ὑγρὸν Πύρ, higron pir, novogrčki Υγρό Πυρ, igro pir, „tečna vatra“) je vizantijski izum koji su koristili kao oružje u pomorskim bitkama. U Vizantiji bila je poznata isto kao „morska vatra“ ili „rimska vatra“ (pošto su Vizantinci sebe smatrali Romejima, tj. Rimljanima). Radi se o tečnom plamenu[1] koji se izbacivao iz neke vrste sifona koji su se nazivali strepte.[1] Nikada se nije saznao pravi hemijski sastav ove zapaljive tečnosti, ali se smatra da je sigurno jedan od osnovnih sastojaka bila šalitra.[1]
Grčku vatru je, prema Teofanu, izmislio arhitekta Kalinik iz grada Heliopolja koji se tada nalazio u Siriji ili Egiptu i doneo ju je u Carigrad nešto pre početka prve arapske opsade (674—678). Zahvaljujući grčkoj vatri, Vizantinci su uspešno odbili napade Arabljana na Carigrad, i to ne samo 674—678, nego i drugu veliku opsadu Arabljana 717. godine.[1]
Dugo vremena neprijatelji Vizantije jednostavno nisu nalazili načina da se odbrane od ovog ubojitog oružja. Prema Jovanu Kinamu, vizantijskom istoričaru 12. veka, tek nekoliko vekova kasnije flote italijanskih republika su pronašle načina da zaštite svoje brodove oblažući ih tkaninama natopljenim u sirće. Georgije Pahimer, vizantijski istoričar iz 14. veka, kaže da su Đenovljani svoje brodove štitili osušenim volujskim kožama.[1]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Zapaljivo i plameno oružje korišćeno je u ratovanju vekovima pre nego što je izmišljena grčka vatra. Ono je uključivalo brojne mešavine na bazi sumpora, nafte i bitumena.[2][3] Zapaljive strele i lonci koji su sadržavali zapaljive materije okružene kaltropima ili šiljcima, ili lansiranim katapultima, koristili su Asirci još u 9. veku pre nove ere, a široko su korišćeni i u grčko-rimskom svetu. Dalje, Tukidid pominje da je u opsadi Delijuma 424. p. n. e. korišćena dugačka cev na točkovima koja je izduvala plamen napred koristeći velike mehove.[4][5][6] Rimski autor Julije Afrikan, koji je pisao u 3. veku nove ere, beleži mešavinu koja bi se zapalila pri odgovarajućoj toploti i intenzivnoj sunčevoj svetlosti, te je korišćena u granatama ili noćnim napadima:
Automatska paljba takođe po sledećoj formuli. Ovo je recept: uzmite jednake količine sumpora, kamene soli, pepela, gromnog kamena i pirita i dobro istucite u crni prah na podnevnom suncu. Takođe u jednakim količinama svakog sastojka pomešati smolu crnog duda i zakintski asfalt, potonji u tečnom obliku i da slobodno teče, što rezultira proizvodom čađave boje. Zatim dodajte na asfalt najmanju količinu negašenog kreča. Ali pošto je sunce u zenitu, treba ga pažljivo udarati i zaštititi lice, jer će se iznenada upaliti. Kada se zapali, treba ga zatvoriti u neku vrstu bakarne posude; na taj način ćete ga imati na raspolaganju u kutiji, bez izlaganja suncu. Ako želite da zapalite neprijateljsko naoružanje, uveče ćete ga namazati, bilo po oružju ili nekom drugom predmetu, ali tajno; kad sunce izađe, sve će izgoreti.[7]
U pomorskom ratu, vizantijskog cara Anastasija I (v. 491–518) beleži hroničar Jovan Malalas da je savetovao filozof iz Atine po imenu Proklo da upotrebe sumpor za spaljivanje brodova pobunjeničkog generala Vitalijana.[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d R. Radić, Carigrad. Priče sa bosfora, Beograd 2007, str. 44-45.
- ^ Leicester 1971, str. 75.
- ^ Crosby 2002, str. 88–89.
- ^ Partington 1999, str. 1–5.
- ^ Forbes 1959, str. 70–74.
- ^ Thuc. 4.100.1
- ^ Julius Africanus, The Cestus, D25, 116–117.
- ^ Partington 1999, str. 5.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- al-Hassan, A. Y. (2001), „Alchemy, chemistry and chemical technology”, Ur.: al-Hassan, A. Y., Science and Technology in Islam: Technology and applied sciences, UNESCO, str. 41—83, ISBN 9231038311
- Cheronis, Nicholas D. (1937), „Chemical Warfare in the Middle Ages: Kallinikos' 'Prepared Fire'”, Journal of Chemical Education, Chicago, 14 (8): 360—365, Bibcode:1937JChEd..14..360C, doi:10.1021/ed014p360
- Christides, Vassilios (1991), „Fireproofing of War Machines, Ships and Garments”, Proc. Tropis VI: 6th International Symposium on Ship Construction in Antiquity, Lamia 1996, Athens, str. 135—141, ISSN 1105-7947
- Christides, Vassilios (1993), „Nafṭ”, The Encyclopedia of Islam, New Edition, Volume VII: Mif–Naz, Leiden and New York: Brill, str. 884—886, ISBN 9004094199.
- Dawes, Elizabeth A., ur. (1928), The Alexiad, London: Routledge & Kegan Paul, Arhivirano iz originala 14. 08. 2014. g., Pristupljeno 23. 10. 2022
- Crosby, Alfred W. (2002), Throwing Fire: Projectile Technology Through History, Cambridge University Press, ISBN 978-0521791588
- Dunning, Brian (17. 5. 2022). „Skeptoid #832: What Greek Fire Really Was”. Skeptoid. Pristupljeno 20. 5. 2022.
- Ellis Davidson, Hilda R. (1973), „The Secret Weapon of Byzantium”, Byzantinische Zeitschrift, 66: 61—74
- Forbes, R. J. (1959), „Naphtha Goes To War”, More Studies in Early Petroleum History 1860–1880, Leiden: E.J. Brill, str. 70—90
- Haldon, John; Byrne, Maurice (1977), „A Possible Solution to the Problem of Greek Fire”, Byzantinische Zeitschrift, 70: 91—99, S2CID 191489863, doi:10.1515/byzs.1977.70.1.91
- Haldon, John (2006), „'Greek fire' revisited: recent and current research”, Ur.: Jeffreys, Elizabeth, Byzantine Style, Religion and Civilization: In Honour of Sir Steven Runciman, Cambridge University Press, str. 290—325, ISBN 978-0521834452
- Karatolios K., Greek Fire and its contribution to Byzantine might, translated by Leonard G. Meachim (Mytilene 2013)
- Leicester, Henry Marshall (1971), The historical background of chemistry, Courier Dover Publications, ISBN 978-0486610535
- Moravcsik, Gyula; Jenkins, R.J.H., ur. (1967), Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio, Dumbarton Oaks
- Nicolle, David (1996), Medieval Warfare Source Book: Christian Europe and its Neighbours, Brockhampton Press, ISBN 1860198619
- Partington, James Riddick (1999), A History of Greek Fire and Gunpowder, Johns Hopkins University Press, ISBN 0801859549
- Pászthory, Emmerich (1986), „Über das 'Griechische Feuer'. Die Analyse eines spätantiken Waffensystems”, Antike Welt, 17 (2): 27—38
- Pryor, John H. (2003), „Byzantium and the Sea: Byzantine Fleets and the History of the Empire in the Age of the Macedonian Emperors, c. 900–1025 CE”, Ur.: Hattendorf, John B.; Unger, Richard W., War at Sea in the Middle Ages and the Renaissance, Boydell Press, str. 83—104, ISBN 0851159036
- Pryor, John H.; Jeffreys, Elizabeth M. (2006), The Age of the ΔΡΟΜΩΝ: The Byzantine Navy ca. 500–1204, Brill Academic Publishers, ISBN 978-9004151970
- Roland, Alex (1992), „Secrecy, Technology, and War: Greek Fire and the Defense of Byzantium”, Technology and Culture, 33 (4): 655—679, JSTOR 3106585, doi:10.2307/3106585
- Spears, W.H. Jr. (1969). Greek Fire: The Fabulous Secret Weapon That Saved Europe. ISBN 0960010637..
- Theophanes; Turtledove, Harry (Transl.) (1982), The chronicle of Theophanes: an English translation of anni mundi 6095–6305 (A.D. 602–813), University of Pennsylvania Press, ISBN 978-0812211283
- Thucydides. History of the Peloponnesian War., translated by Rex Warner; with an introduction and notes by M.I. Finley (London 1972)
- Toutain, J. (1953), „Le feu grégeois”, Journal des Savants (na jeziku: francuski), Paris: 77—80
- "The Rise of Gawain, Nephew of Arthur (De ortu Waluuanii)," ed. Mildred Leake Day, in Wilhelm, James J. (1994). The Romance of Arthur. New York: Garland. str. 369—397. ISBN 0815315112..
- Zenghelis, C. (1932), „Le feu grégeois et les armes à feu des Byzantins”, Byzantion, Brussels, VI: 265—286
- Adkins, Roy (2004). Trafalgar: The Biography of a Battle. London: Little, Brown. ISBN 0-316-72511-0.
- Bennet, Matthew; Bradbury, Jim; DeVries, Kelly; Dickie, Iain; Jestice, Phyllis G. (2005). Fighting Techniques of the Medieval World: AD 500-AD 1500. London: Amber Books. ISBN 1-86227-299-9.
- Bluth, BJ (2001). Marching with Sharpe. London: HarperCollins. ISBN 0-00-414537-2.
- Bradbury, Jim (1992). The Medieval Siege. Boydell & Brewer. ISBN 0-85115-357-7.
- Bradbury, Jim (2004). The Routledge Companion to Medieval Warfare. London: Routledge. ISBN 0-415-22126-9.
- Bryant, Arthur (1950). The Age of Elegance: 1812–1822. London: Collins.
- Buchanan, Brenda J. (2006). Gunpowder, Explosives and the State: A Technological History. Ashgate.
- Carey, Brian Todd; Allfree, Joshua B; Cairns, John (2006). Warfare in the Medieval World. Pen & Sword Military. ISBN 1-84415-339-8.
- Cartledge, Paul (2004). Alexander the Great: The Hunt for a New Past. London: Macmillan. ISBN 1-4050-3292-8.
- Chase, Kenneth (2003). Firearms: A Global History to 1700. Cambridge University Press.
- Crosby, Alfred W. (2002). Throwing Fire: Projectile Technology Through History. Cambridge University Press.
- Diaz de Gamez, Gutierre; Evans, Joan (trans.) (2004). The Unconquered Knight: a Chronicle of the Deeds of Don Pero Nino, Count of Buelna. Boydell Press. ISBN 1-84383-101-5.
- Grant, R.G. (2005). Battle: a Visual Journey Through 5000 Years of Combat. London: Dorling Kindersley. ISBN 1-4053-1100-2.
- Haythornthwaite, Philip J. (1992). The World War One Source Book. London: Cassell. ISBN 1-85409-102-6.
- Kaufmann, J.E.; Kaufmann, H.W. (2001). The Medieval Fortress: Castles, Forts and Walled Cities of the Middle Ages. Greenhill Books. ISBN 1-85367-455-9.
- Kelly, Jack (2004). Gunpowder: Alchemy, Bombards, & Pyrotechnics: The History of the Explosive that Changed the World. Basic Books. ISBN 9780465037186.
- Matarasso, François (2000). The English Castle. Caxton Editions. ISBN 1-84067-230-7.
- Needham, Joseph (1986). Science & Civilisation in China: The Gunpowder Epic. 7. Cambridge University Press.
- Nicolle, David (1995). Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom. Brockhampton Press. ISBN 1-86019-889-9.
- Nossov, Konstantin (2006). Ancient and Medieval Siege Weapons. Spellmount. ISBN 1-86227-343-X.
- Ortzen, Len (1976). Guns at Sea: The World's Great Naval Battles. London: Weidenfeld and Nicolson. ISBN 0-297-77162-0.
- Prestwich, Michael (1996). Armies and Warfare in the Middle Ages: The English Experience. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-07663-0.
- Traquir, Peter (1998). Freedom's Sword: Scotland's Wars of Independence. London: HarperCollins. ISBN 0-00-472079-2.
- Ahrweiler, Hélène (1966), Byzance et la mer. La marine de guerre, la politique et les institutions maritimes de Byzance aux VIIe–XVe siècles (na jeziku: francuski), Paris: Presses Universitaires de France
- Akkemik, Ünal; Kocabas, Ufuk (januar 2014). „Woods of byzantine trade ships of Yenikapi (Istanbul) and changes in wood use from 6th to 11th century”. Mediterranean Archaeology and Archaeometry. 14 (2): 301—311 — preko Researchgate.
- Andriopoulou, Vera; Kondyli, Fotini (19. 6. 2008). „Ships on the Voyage from Constantinople to Venice”. The Syropoulos Project. The Institute of Archaeology and Antiquity of the University of Birmingham. Arhivirano iz originala 27. 02. 2012. g. Pristupljeno 2009-03-09.
- Angelov, Dimiter (2007), IImperial Ideology and Political Thought in Byzantium, 1204–1330, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-85703-1
- Bartusis, Mark C. (1997), The Late Byzantine Army: Arms and Society 1204–1453, University of Pennsylvania Press, ISBN 0-8122-1620-2
- Basch, Lucien (2001), „La voile latine, son origine, son évolution et ses parentés arabes”, Ur.: Tzalas, H., Tropis VI, 6th International Symposium on Ship Construction in Antiquity, Lamia 1996 proceedings (na jeziku: francuski), Athens: Hellenic Institute for the Preservation of Nautical Tradition, str. 55—85
- Bashear, Suliman (1991), „Apocalyptic and Other Materials on Early Muslim-Byzantine Wars: A Review of Arabic Sources”, Journal of the Royal Asiatic Society, Cambridge University Press, 1 (2): 173—207, JSTOR 25182323, doi:10.1017/S1356186300000572
- Birkenmeier, John W. (2002), The Development of the Komnenian Army: 1081–1180, Brill, ISBN 90-04-11710-5
- Bréhier, Louis (2000), Les institutions de l'empire byzantin (na jeziku: francuski), Paris: Albin Michel, ISBN 978-2-226-04722-9
- Bryer, Anthony Applemore Mornington (1966), „Shipping in the empire of Trebizond”, The Mariner's Mirror, 52: 3—12, doi:10.1080/00253359.1966.10659307
- Šablon:The Imperial Administrative System of the Ninth Century
- Campbell, I.C. (1995), „The Lateen Sail in World History” (PDF), Journal of World History, 6 (1): 1—23, Arhivirano iz originala (PDF) 2016-08-04. g., Pristupljeno 2016-08-04
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Greek Fire – World History Encyclopedia
- Technoporn: Greek Fire – Wired Blog, December 29, 2006.
- Greek Fire – The Best Kept Secret of the Ancient World – by Richard Groller.
- Greek Fire – The University of Calgary, 2000. Retrieved on 10 March 2013.
- The Link: Greek Fire Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. oktobar 2012) – National Geographic, 1 May 2012. Retrieved on 9 Mar 2013.