Damdin Suhbator
Damdin Suhbator | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 2. februar 1893. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Ulan Bator, Kina | ||||||||||||
Datum smrti | 20. februar 1923.30 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Mongolija, | ||||||||||||
Profesija | vojskovođa | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Mongolska narodna partija | ||||||||||||
|
Damdin Suhbator (mong. Дамдины Сүхбаатар; Ulan Bator, 2. februar 1893 — Mongolija, 20. februar 1923) bio je vojskovođa, vođa Mongolske revolucije i osnivač moderne mongolske države. U julu 1921. je proglasio konačnu nezavisnost Mongolije od Kine.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 1893. godine u Hureu (današnji Ulan Bator), tadašnjoj kineskoj trgovačkoj stanici. Kada mu je bilo 6 godina, porodica se preselila severnije, u blizinu ruskog konzulata. Tamo je Suhbator kroz igru sa decom ruskih diplomata naučio da govori ruski jezik. Sa 14 godina je krenuo na školovanje, a kada je Mongolija proglasila nezavisnost od Kine 1911. godine, priključio se novoformiranoj mongolskoj vojsci.
Služenje u Bogd Kanovoj vojsci
[uredi | uredi izvor]Ruski savetnici su 1912. osnovali vojnu školu u Hudžirbulanu, te je Suhbator iz redova vojske prebačen na vojno obrazovanje. Tamo se istakao kao vrstan mitraljezac zbog čega je zaradio poštovanje od strane svojih kolega. Oženio se 1913. sa Jandžmom.
Kineska okupacija
[uredi | uredi izvor]Oktobarska revolucija 1917. i izbijanje građanskog rata udaljili su interes Rusa od Mongolije, što su Kinezi iskoristili i 1918—1919. pokrenuli kampanju vraćanja Mongolije pod kinesku vlast. Kinezi su zauzeli glavni grad i naterali mongolskog suverena Bogd Kana da potpiše sporazum kojim priznaje kinesku vlast nad Mongolijom. Suhbator je tada bio član jedne od dve političke grupacije koje će kasnije da prerastu u Mongolsku narodnu revolucionarnu partiju juna 1920. godine. Kontakt s njima su uspostavili agenti Kominterne nakon čega su mongolski komunisti počeli da primaju pomoć od ruskih komunista. Komunisti su nagovorili Bogd Kana da zatraži pomoć u odbrani mongolske nezavisnosti od sovjetske Rusije, što je on i učinio.
Narodna revolucija
[uredi | uredi izvor]Mongolski delegati, predvođeni Suhbatorom, stigli su do Sovjeta u Irkutsku 19. avgusta 1920, nakon čega su ovi potvrdili da Rusija želi da im pomogne. Suhbator i nekoliko njegovih drugova ostali su u Irkutsku kako bi se vojno obrazovali.
Krajem 1920. godine, u Mongoliju su ušle beloarmejske snage pod zapovedništvom barona Romana Ungerna fon Šternberga i početkom 1921. zauzele glavni grad. Suhbator se u februaru 1921. vratio u Mongoliju i bio postavljen za vrhovnog zapovednika mongolskih partizana čije su jedinice kasnije prerasle u Mongolsku narodnu armiju. Mongolske snage su se sukobile s kineskom vojskom 20. februara, i do kraja ih porazile kod grada Hijagta 18. marta (ovaj dan se u Mongoliji slavio kao Dan branilaca otadžbine). Nakon toga je Hijagt postao središte privremene vlade.
Maja 1921, Hijagt su napale Ungernove snage, ali je ofanziva odbijena u junu uz pomoć snaga iz Dalekoistočne Republike. Nakon toga je mongolska vojska uz pomoć jedinica Crvene armije oslobodila i Hure 6. jula, pritom uništivši Ungernove snage.
Dana 11. juna proglašena je prva mongolska vlada, a Suhbator postavljen za ministra vojske.
Smrt
[uredi | uredi izvor]Mlada mongolska vlada još uvek nije bila bezbedna od raznih antikomunističkih zavera. Nekoliko zavereničkih grupa bilo je otkriveno i eliminisano, a početkom 1923. su se pojavile sumnje da se planira državni udar. Sva ova napetost bila je previše za psihičko zdravlje Suhbatora. Slomio se u noći 14/15. februara i umro 20. februara.
Tokom Čojbalsanove vladavine 1940-ih, pojavile su se glasine da je Suhbator bio otrovan, ali se o tome nije posebno raspravljalo među političkim i intelektualnim krugovima.
Nasleđe
[uredi | uredi izvor]Nedugo nakon Suhbatorove smrti, glavni grad je preimenovan u njegovu čast: Ulan Bator (Crveni borac). Njegovo telo je 1954. ekshumirano sa Nacionalnog groblja i pohranjeno u novoizgrađeni mauzolej na centralnom ulanbatorskom trgu. Kada je mauzolej rastavljen 2005, njegovo telo je kremisano i ponovno pohranjeno na Nacionalno groblje.[2]
Njegovo ime nosi i jedna mongolska provincija, glavni grad provincije Selenge i gradska četvrt Ulan Batora.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Planet, Lonely; Holden, Trent; Karlin, Adam (01. 07. 2018). Lonely Planet Mongolia. Lonely Planet. str. 105. ISBN 978-1-78701-903-4. Pronađeni su suvišni parametri:
|author2=
i|last2=
(pomoć) - ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 22. 05. 2007. g. Pristupljeno 27. 04. 2013.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Planet, Lonely; Holden, Trent; Karlin, Adam (01. 07. 2018). Lonely Planet Mongolia. Lonely Planet. str. 105—. ISBN 978-1-78701-903-4. Pronađeni su suvišni parametri:
|author2=
i|last2=
(pomoć) - Urgunge Onon, Mongolian Heroes of the 20th Century, New York 1976, pp. 143-192 (mainly a translation of L. Bat-Ochir and D. Dashjamts, The Life of Sükhbaatar, Ulaanbaatar 1965)
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Biography
- Article Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. jun 2009) about the 1921 revolution