Danijel Os

Danijel Os
Os 2019.
Lični podaci
Puno ime	Danijel Os
Datum rođenja	(1987-01-13)13. januar 1987.
Mjesto rođenja	Trento, Italija
Državljanstvo	Italija
Visina	1,90 m
Masa	75 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Spešilajzed gravel
Disciplina	drumski, pista, šljunak
Uloga	vozač
Tip vozača	sprinter, klasik specijalista
Juniorska karijera
2007—2008	Calf—dezire—fjor
Profesionalna karijera
2009—2012	Likvigas
2013—2017	BMC rejsing
2018—2021	Bora—hanzgro
2022—2023	Total enerži
2024—	Spešilajzed gravel
Nagrade i medalje Drumski biciklizam Predstavljajući BMC rejsing Svjetsko prvenstvo Ponferada 2014. Ekipni hronometar Ričmond 2015. Ekipni hronometar Doha 2016. Ekipni hronometar Bergen 2017. Ekipni hronometar
Ažurirano: 12. maj 2024.

Danijel Os (ital. Daniel Oss; Trento, 13. januar 1987) italijanski je biciklista koji trenutno vozi za tim Spešilajzed gravel i takmiči se u biciklizmu na šljunku, a karijeru u drumskom biciklizmu završio je 2023. Tokom karijere je ostvario dvije pobjede, osvojivši Điro del Veneto i ostvarivši etapnu pobjedu na USA pro čelendž trci. Ostvario je po jednu pobjedu u okviru ekipnog hronometra na Tur de Fransu i Vuelta a Espanji, dok je osvojio brdske klasifikacije na Tur of Kaliforniji i Tur of Guangsi trkama. Na Svjetskom prvenstvu u ekipnom hronometru osvojio je dvije zlatne i dvije srebrne medalje.

Od 2022. počeo je da se takmiči u biciklizmu na šljunku i iste godine je osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu.

Juniorska karijera

Godine 2004. osvojio je prvenstvo Italije u dohvatnoj vožnji individualno za juniore, a završio je na trećem mjestu u dohvatnoj vožnji ekipno i skreč trci, dok je hronometar za juniore završio na drugom mjestu.

Godine 2006. ostvario je pobjede na trkama Sirkuito de Bibano, Gran pri Koli Izolani, Memorijal Gvido Camperoli, Gran pri Fjera del Riso, kao i na kriterijumu Ponton. Godine 2008. vozio je drumsku trku za vozače do 23 godine na Svjetskom prvenstvu, koju je završio na osmom mjestu, pet sekundi iza Fabia Duartea.

Profesionalna karijera

2009—2012.

Profesionalnu karijeru počeo je 2009. u timu Likvigas. Tokom sezone, prolog na Vuelta a Katalunji završio je na devetom mjestu, četiri sekunde iza Tora Hushovda, što je bio prvi put da je na nekoj trci završio u prvih deset. Iste godine, osvojio je prvenstvo Italije u dohvatnoj vožnji ekipno, a sa njim u timu su vozili još Elija Vivijani, Jakopo Gvarnijeri i Davide Čimolai. U finišu sezone, završio je dvije etape na Tur of Misuri trci na četvrtom mjestu, dok je klasik Gran premio Industrija e komerčio di Prato završio na petom mjestu.

Os na Ronde van Flanderenu 2012.

Godine 2010. završio je Gent—Vevelgem na petom mjestu, dok je prvu etapu na trci Dridagse Briž—De Pan završio na četvrtom mjestu. U julu je vozio svoju prvu grand tur trku — Tur de Frans, gdje je prvu etapu završio na šestom mjestu u sprintu, u kojem je pobijedio Alesandro Petaki. Na etapi 18 je bio u bijegu sa još trojicom vozača, odakle je napao u poslednjih 15 kilometara, a dostignut je na 3,5 km do cilja i dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi. Trku je završio na 124 mjestu u generalnom plasmanu. U finišu sezone, na klasiku Điro del Veneto došao je na cilj zajedno sa suvozačem, Peterom Saganom i osvojio je trku, ostvarivši prvu pobjedu u karijeri.

Godine 2011. radio je kao glavni lid-aut vozač za Vivijanija, kome je pomogao da ostvari dvije etapne pobjede i da osvoji klasifikaciju po poenima na prvom izdanju trke USA pro čelendž. Na poslednjoj, šestoj etapi, pobijedio je u sprintu ispred Vivijanija, koji mu je prepustio pobjedu.

godine 2012. završio je trku Gran premio Industrija e komerčio Artiđjanato na trećem mjestu, dok je Milano—Sanremo završio na devetom mjestu. Vozio je Ronde van Flanderen, koji je završio na 60 mjestu, preko tri minuta iza Toma Bonena, nakon čega je i Pariz—Rube završio na 60 mjestu, preko 11 minuta iza Bonena.

2013—2017.

Godine 2013. prešao je u BMC rejsing, a iste godine je završio E3 Harelbeke na trećem mjestu, u grupi sa Saganom i Gerentom Tomasom, koji su na cilj došli minut iza Fabijana Kančelare. Godine 2014. ostvario je pobjedu u okviru ekipnog hronometra na otvaranju na Điro del Trentinu i uzeo je lidersku majicu jer je prvi prošao kroz cilj. Majicu je na drugoj etapi preuzeo njegov suvozač Kadel Evans. U finišu sezone osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u ekipnom hronometru.

Godine 2015. završio je Gent—Vevelgem na osmom mjestu, preko četiri minuta iza Luke Paolinija, a E3 Harelbeke završio je na desetom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 38 sekundi iza Tomasa. U maju je osvojio brdsku klasifikaciju na Tur of Kalifornija trci, nakon čega je ostvario pobjedu u okviru ekipnog hronometra na Kriterijumu di Dofine, a zatim i na Tur de Fransu, gdje je tim BMC završio sekundu ispred tima Skaj. U finišu sezone osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u ekipnom hronometru drugu godinu zaredom.

Godine 2016. ostvario je pobjedu u okviru ekipnog hronometra na prvoj etapi na Tireno—Adrijatiku i uzeo je lidersku majicu pošto je prošao prvi kroz cilj. Lidersku majicu izgubio je na drugoj etapi, kada je preuzeo Zdenjek Štibar. Krajem marta završio je E3 Harelbeke na desetom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 11 sekundi iza Mihala Kvjatkovskog, nakon čega je Ronde van Flanderen završio na 16 mjestu, minut iza Sagana. U finišu sezone je ostvario pobjedu u okviru ekipnog hronometra na Eneko turu i osvojio je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u ekipnom hronometru, gdje je BMC završio 11 sekundi iza tima Etiks—Kvik-step.

Godine 2017. ostvario je pobjede u okviru ekipnog hronometra na Tireno—Adrijatiku i Vuelta a Espanji, gdje je nosio i bijelu majicu, za lidera klasifikacije kombinacije na dvije etape. U finišu sezone osvojio je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u ekipnom hronometru i osvojio je brdsku klasifikaciju na Tur of Guangsi trci.

2018—2023.

Os na Tur of Kalifornija trci 2018.

Godine 2018. prešao je u tim Bora—hanzgro, gdje je uglavnom radio za Sagana, a prve sezone završio je Strade Bjanke na 12 mjestu, preko tri minuta iza Tiša Benota, a prvenstvo Italije u drumskoj vožnji na petom mjestu, osam sekundi iza Vivijanija. Godine 2019. vozio je Tur de Frans, gdje je bio u bijegu na etapi 17, koju je završio na sedmom mjestu, 44 sekunde iza Matea Trentina. Godine 2020. vozio je ponovo Tur de Frans, gdje je dobio nagradu za najagresivnijeg vozača na sedmoj etapi. Godine 2021. vozio je Điro d’Italiju prvi put od 2016. a zatim je vozio Tur de Frans i Pariz—Rube, gdje je bio u bijegu, a nakon što je dostignut napustio je trku.

Godine 2022. zajedno sa Saganom prešao je u tim Total enerži, a na početku sezone završio je Saudi tur na šestom mjestu u generalnom plasmanu, 57 sekundi iza Maksima van Gilsa. Prvenstvo Italije u vožnji na hronometar završio je na osmom mjestu, preko tri minuta iza Filipa Gane, dok je u julu vozio Tur de Frans, ali je morao da ga napusti prije početka šeste etape, nakon što je na petoj etapi pri velikoj brzini udario u gledaoca koji je izašao na ulicu da snima trku i slomio vrat. Na kraju sezone vozio je prvo Sovjetsko prvenstvo u biciklizmu na šljunku, gdje je bio u napadu 150 km zajedno sa Đanijem Vermeršom i osvojio je srebrnu medalju, završivši 43 sekunde iza Vermerša, a 40 sekundi ispred Metjua van der Pula. Godine 2023. vozio je Tur de Frans, gdje je bio u bijegu na etapi 11, zajedno sa Matisom Luvelom i Andrejem Amadorom. Luvel i Amador su odustali i dostignuti su na oko 50 km do cilja, dok je Os dostignut na 13 km do cilja. Dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi, a Jasper Filipsen je pobijedio u sprintu. Na kraju sezone završio je karijeru u drumskom biciklizmu, kao i Maćjej Bodnar, sa kojim je većinu karijere vozio u istom timu, zajedno sa Saganom.

2024—: prelazak na šljunak

Nakon završetka karijere u drumskom, fokusirao se na biciklizam na šljunku, potpisavši ugovor sa timom Spešilajzed gravel. Điro Sardenja trku u okviru UCI serije završio je na osmom mjestu.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2010.	2011.	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.	2022.	2023.
Điro d’Italija	—	—	—	140	103	—	111	—	—	—	—	112	—	—
Tur de Frans	124	100	105	—	69	97	—	—	112	89	105	115	DNF	88
Vuelta a Espanja	—	—	—	—	—	—	—	DNF	—	—	—	—	—	—

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio

Spoljašnje veze

• Profil na sajtu uci.org
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl