Deklaracija o nezavisnosti SAD

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deklaracija nezavisnosti SAD

Deklaracija o nezavisnosti SAD (engl. The Declaration of Independence) dokument je kojim je proglašena nezavisnost američkih kolonija od engleske matice. Deklaraciju je u Filadelfiji potpisalo 13 dotadašnjih britanskih kolonija u Novom svetu, čime su proglasile svoju nezavisnost i objasnile svoje razloge za to. U Deklaraciji je istaknuto pravo na revoluciju, tj. načelo da je pravo i dužnost svakog naroda da izmeni ili zbaci tiransku vlast koja ga tlači. Ona predstavlja jedan od najznačajnijih koraka ka utemeljivanju američke države kakva danas postoji. Napisao ju je Tomas Džeferson a u Drugom Kontinentalnom kongresu je usvojena 4. jula 1776. godine. Deklaracija postala konstitutivni akt SAD, tj. njihov prvi ustavni akt. Taj dan se u SAD slavi kao Dan nezavisnosti.[1][2][3] Velika Britanija je priznala nezavisnost svojih bivših kolonija 3. septembra 1783.

Lijeva rezolucija za nezavisnost je usvojena je 2. jula bez suprotnih glasova. Komitet petorke je sastavio nacrt deklaracije da bude spreman kada Kongres glasa o nezavisnosti. Džon Adams, lider inicijative za nezavisnost, ubedio je komitet da izabere Tomasa Džefersona da sastavi originalni nacrt dokumenta,[4] koji je Kongres uredio da bi se proizvela konačna verziju. Deklaracija je bila formalno objašnjenje zašto je Kongres izglasao nezavisnost od Velike Britanije, više od godinu dana nakon izbijanja Američkog revolucionarnog rata. Adams je pisao svojoj supruzi Abigejl: „Drugi dan jula 1776. će biti najupečatljivija epoha, u istoriji Amerike”[5] - iako se Dan nezavisnosti zapravo slavi 4. jula, što je datum kada je usvojen tekst Deklaracije o nezavisnosti.

Nakon ratifikacije teksta 4. jula, Kongres je objavio Deklaraciju o nezavisnosti u nekoliko oblika. Prvobitno je objavljena kao štampani proglas, koji je široko distribuiran i čitan u javnosti. Izvorna kopija koja je korišćena za ovu štampu je izgubljena i možda je bila kopija u ruci Tomasa Džefersona.[6] Džefersonov originalni nacrt sačuvan je u Kongresnoj biblioteci, zajedno sa izmenama koje su napravili Džon Adams i Bendžamin Frenklin, kao i Džefersonove beleške o promenama koje je napravio Kongres. Najpoznatija verzija Deklaracije je potpisana kopija koja se prikazuje u Nacionalnom arhivu u Vašingtonu, i koja se popularno smatra zvaničnim dokumentom. Ovaj ukrašeni primerak (finalna, kaligrafska kopija) je naručen od strane Kongresa 19. jula i potpisan 2. avgusta.[7][8]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Osnivanje kolonija u Severnoj Americi[uredi | uredi izvor]

Prvu englesku koloniju na severnoameričkom tlu, Džejmstaun (Virdžinija), osnovao je Džon Smit 1607. godine u Virdžiniji. Godine 1608., Francuzi su osnovali Kvebek, a Holanđani 1614. godine Novi Amsterdam, današnji Njujork. Do sredine 18. veka Englezi su osnovali 13 kolonija i preuzeli dominaciju u Severnoj Americi, koja se još više potvrđuje nakon Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763), mirom u Parizu, po kojem su se Francuzi odrekli svojih kolonija u korist Engleske.

Formiranje svesti o pripadnosti američkoj naciji[uredi | uredi izvor]

Nezadovoljni politikom matice prema kolonijama, ponajviše engleskog kralja Džordža III, i njihovim iskorištavanjem, krajem 18. veka stvara se osećanje pripadnosti američkoj naciji, što je dovelo do opšte težnje za, ne samo oslobađanjem od uticaja, već i ostvarivanju nezavisnosti od Engleske. Netrpeljivost prema Engleskoj javlja se od 1765. godine donošenjem zakona o oporezivanju kolonija, uvođenjem taksi na lična dokumenta i poreza na čaj. Kolonijalisti su, ogorčeni odnosom matice prema njima, krenuli da dižu pobune protiv Engleske, koje su uzbunile poslanike engleskog Parlamenta, koji stoga ukidaju sve novodonesene mere, sem poreza na čaj. Ovaj potez je zapravo bio pokušaj Engleske da pomogne Britansku istočnoindijsku kompaniju, koja je imala ogromne zalihe neprodatog čaja i jer se u kolonijama pio krijumčareni čaj. Parlament je kolonijama ponudio prodavanje čaja po nižoj ceni od krijumčarenog, ali su kolonijalisti željni povoda za oslobađanjem od Engleske, ovaj predlog odlučno odbili. U luci Boston, kolonisti su, preobučeni u Indijance, bacili tovare čaja u more u decembru 1773. godine. Ovaj događaj je u istoriji poznat kao Bostonska čajanka i predstavlja povod za izbijanje rata između Engleske i njenih američkih kolonija i nezvanični početak tzv. Američke revolucije (1775—1783).

Deklaracija nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Ovaj dokument nazvan „Deklaracija nezavisnosti“ (engl. Declaration of Independence, zvaničan britanski naziv: The unanimous Declaration of the thirteen United States of America) sam po sebi deklariše da su 13 severnoameričkih kolonija „slobodne i nezavisne države i da se sve političke veze sa Velikom Britanijom prekidaju“ i dalje obrazlaže razloge otcepljenja od vlasti matice. Predstavlja zapravo nastavak Rezolucije Ričarda Henrija Lija usvojene 2. jula na Kongresu, koja je prva proklamovala nezavisnost kolonija. 2. avgusta 1776. godine je napravljena uveličana kopija ovog dokumenta kojeg su potpisali gotovo svi ondašnji kongresmeni i ova kopija se danas čuva u Državnoj arhivi dokumenata u SAD. Njome se ističe i „da su svi ljudi stvoreni jednaki i da je njihovo neotuđivo pravo pravo na život, slobodu i težnja ka sreći. Da bi ta prava ostvarili, ljudi stvaraju države i organizuju pravednu vlast. Ako je ta vlast štetna, oni mogu da je zamene, ukinu i ustanove novu državu“.

Datum parafiranja ove deklaracije predstavlja datum nastanka SAD, gde se i slavi kao Dan nezavisnosti. Deklaraciju nezavisnosti SAD potpisalo je tadašnjih 13 severnoameričkih kolonija:

  1. Nju Hempšir
  2. Masačusets
  3. Roud Ajlend
  4. Konektikat
  5. Njujork
  6. Nju Džerzi
  7. Pensilvanija
  8. Delaver
  9. Merilend
  10. Virdžinija
  11. Severna Karolina
  12. Južna Karolina
  13. Džordžija

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „National Days of Countries. Ministry of Foreign Affairs and Trade ([[Novi Zeland]])”. Novi Zeland. Arhivirano iz originala 25. 08. 2011. g. Pristupljeno 28. 6. 2009.  Tekst „Ministry of Foreign Affairs and Trade website]]” ignorisan (pomoć); Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Central Intelligence Agency. „National Holiday”. The World Factbook. Arhivirano iz originala 13. 5. 2009. g. Pristupljeno 28. 6. 2009. 
  3. ^ „National Holiday of Member States”. Ujedinjeni Narodi. Pristupljeno 28. 6. 2009. 
  4. ^ "Declaring Independence", Revolutionary War, Digital History, University of Houston. From Adams' notes: "Why will you not? You ought to do it." "I will not." "Why?" "Reasons enough." "What can be your reasons?" "Reason first, you are a Virginian, and a Virginian ought to appear at the head of this business. Reason second, I am obnoxious, suspected, and unpopular. You are very much otherwise. Reason third, you can write ten times better than I can." "Well," said Jefferson, "if you are decided, I will do as well as I can." "Very well. When you have drawn it up, we will have a meeting."
  5. ^ Letter from John Adams to Abigail Adams, 3 July 1776
  6. ^ Boyd (1976), The Declaration of Independence: The Mystery of the Lost Original, p. 438.
  7. ^ „Did You Know ... Independence Day Should Actually Be July 2?” (Saopštenje). National Archives and Records Administration. 1. 6. 2005. Pristupljeno 4. 7. 2012. 
  8. ^ The Declaration of Independence: A History, The U.S. National Archives and Records Administration.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]