Pređi na sadržaj

Десет малих црнаца

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deset malih crnaca
Srpsko izdanje knjige
Nastanak
Orig. naslovTen Little Niggers
Ten Little Indians
And Then There Were None
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Sadržaj
Žanr / vrsta delakriminalistički
Mesto i vreme
radnje
Crnačko/Vojničko ostrvo
Izdavanje
Datum6. novembar 1939.
Broj stranica272
Tip medijatvrdi povez
Klasifikacija
ISBN?9536838052
Hronologija
PrethodnikUbistvo je lako
NaslednikTužni čempres

Deset malih crnaca (engl. Ten Little Niggers) je kriminalistički roman engleske spisateljice Agate Kristi koji je ona opisala kao najtežu od svojih knjiga za pisanje.[1] Prvi put je objavljen u Ujedinjenom Kraljevstvu od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" 6. novembra 1939. godine,[2] a naziv je utemeljen na dečjoj pesmici za brojanje i pesme ministranta koja služi kao glavna osnova zapleta.[3][4] Američko izdanje objavljeno je u januaru 1940. pod nazivom I ne osta ni jedan, preuzetim iz poslednjih pet reči pesme.[5] Uzastopna američka preštampavanja i adaptacije koriste taj naziv, iako su knjige mekog poveza koristile naziv Deset malih Indijanaca između 1964. i 1986. Britanska izdanja su nastavila da koriste izvorni naslov do 1985.[6]

Knjiga je najprodavanija svetska misterija, a sa preko 100 miliona prodatih primeraka jedna je od najprodavanijih knjiga svih vremena. Roman je naveden kao šesti najprodavaniji naslov (na bilo kom jeziku, uključujući i pominjana dela).[7]

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Osmoro ljudi stiže na malo, odvojeno ostrvo na obali Devona, a svako je dobio neočekivanu ličnu pozivnicu. Dočekuju ih batler i kuvarica Tomas i Etel Rodžers koji objašnjavaju da njihovi domaćini Ulik Norman Oven i Una Nensi Oven još nisu stigli iako su ostavili uputstva.

Uramljen primerak starih stihova visi u sobi svakog gosta, a na stolu u trpezariji stoji deset figurica. Posle večere puštena je gramofonska ploča. Snimkom je optužen svaki posetilac, pa i bračni par Rodžers, da su počinili ubistvo, a zatim je postavljeno pitanje da li neko od „zatvorenika u prostoriji” želi da kaže nešto u svoju odbranu.

Gosti otkrivaju da niko od njih ne poznaje Ovenove, a sudija Vorgrejv ukazuje da je naziv „U. N. Oven” potiče od reči „Unknown” što znači „Nepoznati”. Marston završava piće i odmah umire od trovanja cijanidom. Doktor Armstrong potvrđuje da u ostalim pićima nije bilo cijanida i ukazuje da je Marston morao sam sebi to da stavi u piće.

Sledećeg jutra, gospođa Rodžers je pronađena mrtva u svom krevetu, a do ručka je i general Makartur preminuo od udarca tupim predmetom u glavu. Gosti shvataju da priroda smrti odgovara odgovarajućim redovima stihova, a tri figurice su uklonjene.

Gosti sumnjaju da ih U. N. Oven možda sastavno ubija i pretražuju ostrvo, ali ne nalaze mesta za skrivanje. Pošto niko drugi nije mogao doći ili otići sa ostrva bez pomoći, primorani su da zaključe da je neko od sedmoro preostalih osoba sigurno ubica. Sledećeg jutra, gospodin Rodžers je pronađen mrtav na gomili drva, a Emili Brent je pronađena mrtva u salonu pošto joj je ubrizgan kalijum cijanid.

Pošto je Vorgrejv predložio da se pretraže sve sobe, otkriveno je da Lombardov pištolj nedostaje. Vera Klejtorn odlazi u svoju sobu i vrišti kada je pronašla morske alge kako vise sa plafona. Većina preostalih gostiju je požurila na sprat, a kada su se vratili, zatekli su Vorgrejva još uvek dole, grubo obučenog u odeću sudije sa ranom od metka na čelu. Dr Armstrong ga je proglasio mrtvim.

Te noći, Lombardov pištolj je vraćen na svoje mesto, a Blor je video da neko izlazi iz kuće. Armstronga nema u sobi. Vera, Blor i Lombard odlučuju da se drže zajedno i napuste kuću. Kada se Blor vratio po hranu, ubija ga mermerni sat u obliku medveda koji je gurnut sa Verinog simsa. Vera i Lombard pronalaze Armstrongovo telo nasukano na plaži i oboje zaključuju da je ovo drugo odgovorno. Vera predlaže premeštanje tela sa obale kao znak poštovanja, ali to je izgovor da uzme Lombardov pištolj. Kada je Lombard nasrne na nju, ona ga je ubila.

Vera se vratila kući potresena, postraumatskog stanja i pronašla omču i stolicu postavljenu u svojoj sobi i snažan miris mora. Savladana krivicom, ona se obesila u skladu sa poslednjim stihom pesme.

Zvaničnici Skotland jarda stižu na ostrvo i pronalaze leševe. Otkrivaju da je vlasnik ostrva, ljigavi zastupnik i trgovac drogom Ajzak Moris organizovao pozive i naručio snimanje ploče. Međutim, on je umro od prekomerne količine barbiturata u noći kada su gosti stigli. Policija rekonstruiše smrt uz pomoć dnevnika žrtava i izveštaja specijaliste sudske medicine. Uspeli su da isključe nekoliko osumnjičenih zbog okolnosti njihove smrti i stvari koje su kasnije premeštene, ali na kraju nisu mogli da otkriju ubicu.

Mnogo kasnije, jedan ribar izvlači svojom mrežom flašu sa pisanim priznanjem. U njemu sudija Vorgrejv pripoveda da je celog života imao dva protivrečna nagona: snažan osećaj za pravdu i divlju žudnju za krvlju. On je zadovoljio i jedno i drugo kroz svoje zanimanje sudije krivičnih dela osuđujući ubice na smrt nakon suđenja. Pošto je dobio dijagnozu neizlečive bolesti, odlučio je da sprovede ličnu šemu kako bi se obračunao sa grupom ljudi za koje je smatrao da su izbegli pravdu.

Pre nego što je otišao na ostrvo, dao je Morisu smrtonosnu količinu barbiturata za njegovo loše varenje. On je lažirao svoju smrt pucnjem uz pomoć dr Armstronga pod izgovorom da će to pomoći grupi da prepozna ubicu. Pošto je ubio Armstronga i preostale goste i pomerao predmete da bi zbunio policiju, on je na kraju izvršio samoubistvo pucajući sebi u glavu koristeći pištolj i neku lastiku kako bi se uverio da se njegova prava smrt poklapa sa prikazom njegove nameštene smrti zabeležene u dnevnicima gostiju. Vorgrejv je napisao svoje priznanje i bacio ga u more u flaši kao odgovor na ono što je priznao kao „žalosnu ljudsku potrebu” za priznanjem.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Entoni Džejms Marston (Toni Marston), amoralan i neodgovoran mladić
  • Tomas Rodžers, batler i suprug Etel Rodžers
  • Etel Rodžers, kuvarica, domaćica i supruga Tomasa Rodžersa
  • General Džon Gordon Makartur, ratni junak Prvog svetskog rata u penziji
  • Emili Kerolajn Brent, starija, pobožna usedelica
  • Edvard Džordž Armstrong, lekar iz Harli strita
  • Vilijam Henri Blor, bivši policijski inspektor, sada privatni detektiv
  • Filip Lombard, najamnik
  • Vera Elizabet Klejtorn, mlada učiteljica fizičkog vaspitanja u ženskoj školi na godišnjem odmoru
  • Lorens Džon Vorgrejv (časni sudija Vorgrejv), sudija krivičnog suda u penziji
  • Ajzak Moris, vlasnik ostrva, ljigavi zastupnik i trgovac drogom

Građa romana[uredi | uredi izvor]

Radnja je konstruisana oko deset stihova dečje pesmice za brojanje „Deset malih crnaca“[2] („Deset malih Indijanaca“ ili „Deset malih vojnika“ u kasnijim izdanjima). Svaka od deset žrtava – osmoro gostiju i dvoje radnica na ostrvu – biva ubijena na način koji odražava jedan od stihova pesmice. Takođe ubijen, ali van ostrva, je nedavni vlasnik ostrva.

Trenutna objavljena varijanta pesme[uredi | uredi izvor]

Ovo je varijanta pesmice objavljena u izdanju iz 2008:[8]

Deset malih vojnika pošlo je u krevet. Jedan se ugušio i osta ih devet.
Devet malih vojnika spavalo je dosta. Jedan se ne probudi i osam ih osta.
Osam malih vojnika u Devon je pošlo. Jedan tamo ostade, sedam kući došlo.[9]
Sedam malih vojnika cepalo je brest. Jednog ubi sekira i osta ih šest.
Šest malih vojnika pčeli uze med. Jednog bumbar ubode, osta samo pet.
Pet malih vojnika bavilo se pravom. Ostade ih četiri, jedan plati glavom.
Četiri mala vojnika na morskoj obali stoje. Jednog proguta crvena haringa i osta ih troje.
U zoološki vrt krenuše tri mala vojnika. Jednog zgromi medved i ostadoše dva.
Dva mala vojnika sunčahu se ceo dan. Jedan izgore na suncu, osta samo jedan.
Jedan mali vojnik sam, čemeran i bedan. Ode i obesi se, i ne osta nijedan.

Korespondencija između pesme i načina smrti[uredi | uredi izvor]

Načini smrti žrtava naspram formulacije stihova
Br. Lik Optužba Način smrti Izvorni stihovi britanskog izdanja[10] Trenutni stihovi[8]
Ajzak Moris (pokojni) [Nedavni vlasnik ostrva. Prodao drogu ženi koja je postala narkomanka i kasnije izvršila samoubistvo Prihvatio smrtonosni koktel lekova za lečenje svojih zamišljenih bolesti
1 Entoni Džejms Marston Udario i ubio dvoje male dece dok je neoprezno vozio Ugušio se pošto je popio viski sa cijanidom Deset malih crnaca pošlo je u krevet.

Jedan se ugušio i osta ih devet.

Deset malih vojnika pošlo je u krevet.

Jedan se ugušio i osta ih devet.

2 Gospođa Etel Rodžers Dozvolila je da je muž nagovori da uskrati lekove bivše poslodavke kako bi izazvala njenu smrt i naplatila nasledstvo Umrla je u snu pošto je popila piće napunjeno prevelikom količinom hloral hidrata Devet malih crnaca spavalo je dosta.

Jedan se ne probudi i osam ih osta.

Devet malih vojnika spavalo je dosta.

Jedan se ne probudi i osam ih osta.

3 General Džon Gordon Makartur Otkrio da ga je žena varala sa oficirom pod njegovom komandom, a zatim ga je poslao na zadatak koji će gotovo sigurno dovesti do njegove smrti Ubijen udarcem tupim predmetom u glavu Osam malih crnaca u Devon je pošlo.

Jedan tamo ostade, sedam kući došlo.

Osam malih vojnika u Devon je pošlo.

Jedan tamo ostade, sedam kući došlo.[9]

4 Tomas Rodžers Naveo svoju ženu da uskrati lek bivšoj poslodavki kako bi izazvao njenu smrt i prikupio nasledstvo Ubijen sekirom dok je cepao drva Sedam malih crnaca cepalo je brest.

Jednog ubi sekira i osta ih šest.

Sedam malih vojnika cepalo je brest.

Jednog ubi sekira i osta ih šest.

5 Emili Kerolajn Brent Otpustila je svoju spremačicu pubertetlijku jer je ostala trudna, što je dovelo do toga da se spremačica udavila Ubrizgana cijanidom nakon ispijanja kafe sa hloralom Šest malih crnaca pčeli uze med.

Jednog bumbar ubode, osta samo pet.

Šest malih vojnika pčeli uze med.

Jednog bumbar ubode, osta samo pet.

6 Lorens Džon Vorgrejv (sudija Vorgrejv) Nepropisno uticao na porotu da donese osuđujuću presudu protiv čoveka za koga su mnogi smatrali da je nevin, a zatim ga osudio na smrt (nakon pogubljenja policija je pronašla dokaz o krivici optuženog) Prostrelna rana u glavu dok je bio obučen kao sudija Pet malih crnaca bavilo se pravom.

Ostade ih četiri, jedan plati glavom.

Pet malih vojnika bavilo se pravom.

Ostade ih četiri, jedan plati glavom.

7 Dr Edvard Džordž Armstrong Operisao bolesnicu u pijanom stanju što je dovelo do njene smrti Udavio se nakon što je gurnut sa litice u more Četiri mala crnca na morskoj obali stoje.

Jednog proguta crvena haringa i osta ih troje.

Četiri mala vojnika na morskoj obali stoje.

Jednog proguta crvena haringa i osta ih troje.

8 Vilijam Henri Blor Dao lažni iskaz na sudu što je dovelo do toga da je nevin čovek osuđen na doživotnu robiju gde je umro godinu dana kasnije Smrskana lobanja mermernim satom u obliku medveda U zoološki vrt krenuše tri mala crnca.

Jednog zgromi medved i ostadoše dva.

U zoološki vrt krenuše tri mala vojnika.

Jednog zgromi medved i ostadoše dva.

9 Filip Lombard Kao najamnik je ukrao hranu od ljudi iz istočnoafričkih plemena sa kojima je radio i ostavio ih da pomru Upucala ga Vera na plaži iz njegovog revolvera Dva mala crnca sunčahu se ceo dan.

Jedan izgore na suncu, osta samo jedan.

Dva mala vojnika sunčahu se ceo dan.

Jedan izgore na suncu, osta samo jedan.[11]

10 Vera Elizabet Klejtorn Kao guvernanta pustila da se dete koje je čuvala udavi kako bi njegov stric nasledio porodično imanje i oženio se njom Obesila se Jedan mali crnac sam, čemeran i bedan.

Ode i obesi se, i ne osta nijedan.

Jedan mali vojnik sam, čemeran i bedan.

Ode i obesi se, i ne osta nijedan.[8]

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Pišući za The Times Literary Supplement 11. novembra 1939. godine, Moris Persi Ešli je izjavio: „Ako njena najnovija priča jedva da ima otkrivanje u sebi, nema oskudice ubistava... Postoji izvesno osećanje monotonije neizbežno u regularnosti smrti što je bolje za serijalizovanu novinsku priču nego za celovečernji roman. Ipak, postoji genijalan problem koji treba rešiti u imenovanju ubice”, nastavio je on. „Samo izuzetno pronicljiv čitalac će pogoditi.”[12]

Za časopis The New York Times Book Review (25. februar 1940), Ajzak Anderson je došao do tačke u kojoj „glas“ optužuje deset „gostiju“ za njihove zločine iz prošlosti koji su svi doveli do smrti nekih ljudi, a zatim je rekao: „Kada pročitate šta se dešava posle toga nećete verovati, ali ćete nastaviti da čitate, a kako jedan neverovatan događaj prati drugi još neverovatniji, vi ćete i dalje čitati. Cela stvar je krajnje nemoguća i krajnje očaravajuća. Ovo je najzbunjujućija misterija koju je Agata Kristi ikada napisala i ako ju je bilo koji drugi pisac ikada nadmašio zbog čiste misterije, ime nam izmiče. Ovo je velika priča, naravno, ali moglo se dogoditi.”[13]

Mnogi su knjigu uporedili sa njenim romanom Ubistvo Rodžera Akrojda (1926). Na primer, neimenovani recenzent iz novina Toronto Daily Star 16. marta 1940. izjavio je: „Drugi su pisali bolje misterije od Agate Kristi, ali niko ne može da je dodirne zbog genijalnog zapleta i iznenađujućeg kraja. Romanom Deset malih crnaca ... ona je na svom najgenijalnijem i najiznenađujućijem nivou... je, zaista, znatno iznad merila njenih poslednjih nekoliko radova i blizu nivoa Rodžera Akrojda.”[14]

Drugi kritičari hvale upotrebu obrta zapleta i iznenađujućih završetaka. Moris Ričardson je napisao rapsodičnu recenziju u izdanju novina The Observer 5. novembra 1939. koja je počela sa: „Nije ni čudo što je najnovija Agata Kristi poslala svoje izdavače u bezazleni trans. Međutim, mi ćemo se uzdržati od bilo kakvog ružnog poređenja sa Rodžerom Akrojdom i biti zadovoljni rekavši da je Deset malih crnaca jedan od najboljih, najiskrenijih Kristinih romana do sada napisanih. Takođe ćemo morati da se uzdržimo od toga da ga u tančine pregledamo jer je toliko pun potresanja da bi i najblaže otkriće nekome pokvarilo iznenađenje, a siguran sam da bi radije da vam zabava bude sveža nego čista kritika.” O postavci radnje Ričardson je zaključio: „Pripovedanje priče i opisi su na samom vrhu opakog oblika gospođe Kristi. Njena radnja je možda veoma veštačka, ali je uredna, sjajno lukava, dobro konstruisana i bez ikakvih lažnih tragova koji ponekad unakazuju njen rad.“[2]

Robert Barnard, nedavni kritičar, složio se sa kritikama, opisujući knjigu kao: „Napetu i preteću detektivsku priču-triler. Zatvoreno okruženje sa nizom smrti je ovde dovedeno do svog logičnog završetka, a opasnosti od smešnosti i čista čitalačka neverica vešto se izbegavaju. Verovatno najpoznatiji roman Kristijeve i opravdano među najpopularnijima.”[15]

Izvorni naslov misterije (Deset malih crnaca) je promenjen jer je bio uvredljiv. Alison Lajt, književna kritičarka i feministička naučnica, smatra da su Kristin izvorni naslov i okruženje na „Crnačkom ostrvu“ (kasnije promenjeno u „Indijansko“ i „Vojničko“) bili sastavni deo dela. O ovom aspektu romana, tvrdila je ona, „moglo bi se automatski osloniti da bi dočarali uzbudljivu 'drugost', mesto gde bi otkrića o 'mračnoj strani' Engleza bila prikladna.”[16] Za razliku od romana kao što je Srce tame, „Kristino mesto je i više odomaćeno i privatizovano, uzimajući zdravo za gotovo konstrukciju rodnih strahova utkanih u psihički život još u vrtiću. Ako njena priča ukazuje koliko je lako igrati na takve strahove, to je takođe podsetnik kako su oni blisko povezani sa izvorima zadovoljstva i uživanja.”[16]

Godine 1990. Udruženje krimi-pisaca kotiralo je Deset malih crnaca na 19. mesto na svom spisku 100 najboljih kriminalističkih romana svih vremena. Godine 1995. na sličnom spisku Pisci misterija Amerike svrstali su roman na 10. mesto.[17] U septembru 2015. povodom Kristinog 125. rođendana, roman Deset malih crnaca proglašena je za „Najomiljeniji roman Kristijeve na svetu“ u glasanju pod pokroviteljstvom autorkinog imanja.[18][19]

U članku časopisa Entertainment Weekly (26. decembra 2014–3. januara 2015), pisci su izabrali Deset malih crnaca kao „omiljeni roman“ na spisku „Devet velikih Kristinih romana“.[20]

Kristina procena[uredi | uredi izvor]

„Ovu knjigu sam napisala zato što je to delovalo tako komplikovano da me je sama pomisao opčinila. Trebalo je da umre deset ljudi a da to ne izgleda smešno i da ne bude očigledno ko je ubica. Napisala sam je posle izuzetno opsežnog osmišljavanja i zadovoljna sam kako je ispala. Bila je jasna, jednostavna, zagonetna, pa ipak je imala savršeno razumno objašnjenje; zapravo, morala sam da dodam epilog da bih sve razjasnila. Knjiga je odlično primljena kod čitalaca i kritike, ali najveće zadovoljstvo je donela meni, jer bolje od svakog kritičara znam koliko ju je bilo teško napisati... Ne kažem da mi se više sviđa predstava ili knjiga ili čak da mislim da je je ovo moj najbolji roman, ali na neki način mislim da je to bolje odrađen komad od bilo čega drugog što sam pisala.”[21]

Izvorni stihovi iz 18. veka[uredi | uredi izvor]

Stihovi koje je koristila Kristijeva izvedeni su iz starijih pesama menastrera iz 19. veka, jedne iz Britanije 1869.[22] i jedne iz SAD 1868.[23]

Stihovi iz 1869. i 1868.
Deset malih Crnaca
(Frenk Grin)[22]
Deset Indijančića
(Septimus Viner)[23]

Deset malih Crnaca otišlo na večeru.
Jedan se ugušio, ostalo ih devet.

Devet malih Crnaca sede vrlo kasno.
Jedan se uspavao, ostalo ih osam.

Osam malih Crnaca putova u Devon.
Jedan reče ostaće, ostalo ih sedam.

Sedam malih Crnaca cepalo je drva.
Jedan se posekao, ostalo ih šest.

Šest malih Crnaca igrali se košnicom.
Bumbar jednog ubode, ostalo ih pet.

Pet malih Crnaca išli jedan za drugim.
Jedan u sud uš'o je, ostalo ih četri.

Četri mala Crnca izašli na more.
Jednog ćapi haringa, ostalo ih tri.

Tri mala Crnca šeta zoo-vrtom.
Medved jednog zagrli, ostalo ih dva.

Dva mala Crnca sedeše na suncu.
Jedan iskvario, ostao je jedan.

Jedan mali Crnac osta sasvim sam.
Ode i obesi se i ne osta ni jedan.

Deset Indijačnića stajali u redu.
Jedan kući vrati se, ostalo ih devet.

Devet malih Indijančića visilo na kapiji.
Jedan pao s' kapija, ostalo ih osam.

Refren:

Jedan, dva, tri, četiri, pet Indijančića.
Šest, sedam, osam, devet, deset Indijančića.

Osam Indijančića najveselijih pod nebom.
Jedan od njih zaspao, ostalo ih sedam.

Sedam Indijančiće seklo je štapića.
Jedan vrat je slomio, ostalo ih šest.

Šest Indijančića udriše svi živi.
Jedan baci kašiku, ostalo ih pet.

Pet Indijančića na vratima podruma.
Jedan pao unutra, ostalo ih četri.

Četri Indijančića ostaše u zbrci.
Jednog sve pobrkao, ostalo ih tri.

Tri Indijančića bili u kanuu.
Jedan pao s' palube, ostalo ih dva.

Dva Indijančića igrali se pištoljem.
Jedan drugog upuca, ostao je jedan.

Jedan Indijančić živeo je sam.
Onda se oženio i ne osta ni jedan

Mogući podstrek[uredi | uredi izvor]

Roman Nevidljivi domaćin Gven Bristo i Brusa Meninga iz 1930. godine ima zaplet koji se uveliko poklapa sa onim iz kasnijeg Kristinog romana, a u njemu se pojavljuje i snimljeni glas koji gostima najavljuje da će njihove grehe nadmašiti smrt. Nevidljivi domaćin je prilagođen kao brodvejska predstava Ovena Dejvisa Deveti gost iz 1930.[24] koja je i sama ekranizovana u istoimeni film iz 1934. godine. Nema dokaza da je Kristijeva gledala predstavu (koja je bila kratko prikazana na Brodveju) ili film.

Film "KBS produkcije" o Šerloku Holmsu iz 1933. Crvena nit prati zapanjujuće sličnu radnju[25] u kojoj postoji prizor u kom se Holmsu pokazuje karta sa nagoveštajem: „Šest malih Indijanaca... pčela jednog ubode, ostalo ih pet“. U ovom slučaju, stih se odnosi na "Deset malih debelih". (Radnja filma ne liči na istoimenu izvornu priču Artura Konana Dojla.) Autor scenarija za film Robert Flori „sumnjao je da je [Kristijeva] gledala film, ali je to smatrao pohvalom ako joj je to pomoglo da je podstrekne".[26]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Filmovi i serijali
1945I ne osta ni jedan
1946
1947
1948
1949Deset malih Crnaca (BBC)
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959Deset malih Crnaca (ITV)
Deset malih Indijanaca (SAD)
1960
1961
1962
1963Deset malih Crnaca (Španija)
1964
1965Deset malih Indijanaca
Nepoznati (Indija)
1966
1967
1968
1969Deset malih Crnaca (Nemačka)
1970U sred noći (Indija)
Deset malih Crnaca (Francuska)
1971
1972
1973
1974Deset malih Crnaca (Liban)
I ne osta ni jedan
1975
1976
1977
1978Deset malih Crnaca
1979
1980
1981Deset malih Indijanaca (Filipini)
1982
1983
1984
1985Deset malih devica (erotski film)
1986
1987Deset crnaca (ruski)
1988
1989Deset malih Incijanaca
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004Lovci na misli
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011Zagonetka deset stranaca (Španija)
2012Sledeći (Indija)
2013
2014Deset malih Crnaca (Liban)
2015Igrač (Indija/Kanada)
I ne osta ni jedan
2016
2017Deset malih crnaca (Indija)
2018
2019
2020Deset malih Crnaca (Francuska)

Deset malih crnaca ima više prilagođavanja od bilo kog drugog dela Agate Kristi.[1] Sama Kristijeva je promenila sumorni kraj u prijatniji za pozorišnu publiku kada je prilagođavala roman u predstavu 1943. Mnoge prilagođavanja uključuju promene u priči kao što je korišćenje Kristinog rezervnog kraja iz njene pozorišne predstave ili promena okruženja na druga mesta osim ostrva.

Film[uredi | uredi izvor]

Nekoliko ekranizacija izvornog romana je ekranizovano za televiziju od kojih su tri britanske. Prvu od njih, 1945. godine, producirao je BBC.[27] Drugu je producirao 1959.[28] ITV. Obe te produkcije su emitovane pod Kristinim izvornim naslovom. Treća i najnovija britanska ekranizacija emitovana je pod nazivom I ne osta ni jedan na BBC Jedan decembra 2015. godine kao dramska serija emitovana tri večeri zaredom (nekad se emituje i kao film od 2 sata i 45 minuta) proizvedena u saradnji kuća "Acorn Media" i "Produkcija Agata Kristi". Produkcija iz 2015. se više pridržavala izvorne radnje, iako je postojalo nekoliko razlika u pozadinskim pričama i stvarnim ubistvima na ostrvu, i bila je prva ekranizacija na engleskom jeziku uživo koja je imala kraj sličan onom u romanu. Režirao ju je Kreg Viveiros, a za televiziju adaptirala Sara Felps.[29]

Postojale su brojne filmske ekranizacije romana:

  • I ne osta nijedan (film iz 1945), američki film Renea Klera
  • Deset malih Indijanaca, američki film emitovan na NBC-u 18. januara 1959. Režirao ga je Pol Bogart, a u njemu su glumili Beri Džouns i Nina Foh.
  • Deset malih Indijanaca (film iz 1965), britanski film u režiji Džordža Poloka i produkciji Harija Alana Tauersa. Polok je ranije radio četiri filma o gospođici Marpl sa Margaret Raderford u glavnoj ulozi. Radnja je smeštena u planinskom odmaralištu u Austriji.
  • Nepoznati (1965), indijski napeti triler. Ova opuštena, nekreditovana filmska ekranizacija na indijskom dodala je Kristinoj radnji karakteristične „bolivudske“ elemente komedije, muzike i plesa.[30]
  • Zapadnonemački film Deset malih crnaca je emitovan 1969.
  • U sred noći (1970), tamilska ekranizacija u režiji Sundarama Balahandera[31]
  • I ne osta nijedan (1974), prva ekranizacija u boji na engleskom jeziku koju je režirao Piter Kolinson, a producirao Hari Alan Tovers. Zasnovan na scenariju Tauersa (koji je potpisan kao "Piter Velbek"), koji je koautor scenarija za film iz 1965. godine. Radnja je smeštena u velikom hotelu u iranskoj pustinji.
  • Deset malih Indijanaca, filipinska produkcija iz 1981. na Tagalogu sa Vilijamom Martinezom i Herbertom Bautistom u glavnim ulogama.
  • Deset malih devica, film za odrasle iz 1985. u kojem glume Nina Hartli, Amber Lin, Erik Edvards, Hari Rims i Džindžer Lin.
  • Deset crnaca (1987) ruska ekranizacija koju je producirao i režirao Stanislav Govorukin. Poznata po tome što je bila prva bioskopska ekranizacija koja je zadržala izvornu radnju i sumorni kraj romana.
  • Deset malih Indijanaca, britanska ekranizacija iz 1989. godine koju je producirao Hari Alan Tauers i režirao Alan Birkinšo. Radnja je smeštena na safari u afričkoj savani.
  • Identitet, američki neo-noar triler iz 2003.
  • Lovci na misli, američko-britanski kriminalistički triler iz 2004.
  • Đavo, američki natprirodni horor film iz 2010.
  • Sledeći, tamilska ekranizacija iz 2012.[32]
  • Deset malih robova (2014), libanski film.
  • Igrač, kanadska ekranizacija iz 2015.[33]
  • I ne osta nijedan, britanska ekranizacija iz 2015. sa Miv Dermodi, Čarlsom Densom i Tobijem Stivensom u glavnim ulogama.

Televizija[uredi | uredi izvor]

Bilo je mnogo TV ekranizacija na stranom jeziku:

  • Ekranizacija na portugalskom jeziku za brazilsku televiziju emitovana je 16. februara 1957 pod naslovom Slučaj deset crnaca.
  • Slučaj deset crnaca, epizoda iz 1963. brazilske antologijske serije Veliko pozorište.
  • Zapadnonemačka televizijska ekranizacija Deset malih crnaca je emitovana 1969.
  • Deset malih Crnaca, epizoda francuske antologijske serije iz 1970. Večeras u pozorištu.
  • Deset malih robova (1970), libanska TV serija koju je režirao Džin Fejdad, a za televiziju prilagodio Latifa Multaka.
  • Deset malih crnaca, epizoda grčke antologijske serije Pozorišna umetnost iz 1978.
  • Besplatna španska ekranizacija koju je RTVE napravio 2011. kao dvodelna epizoda Zagonetka deset stranaca za drugu sezonu serije Lorine zagonetke.
  • Deset malih crnaca je dvodelna ekranizacija Šukija Nagasake na japanskom jeziku. Režirao ga je Seidži Izumi, a za televiziju ga je prilagodio Hideka Nagasaka.[34][35]
  • Deset malih crnaca, francuska šestodelna mini serija koju je producirao M6 i emitovana 2020. godine, smeštena na tropsko ostrvo u današnje vreme.
  • Godine 2010. američka animirana TV serija Porodični čovek prilagodila je priču za epizodu "I osta ih manje".[36]

Radio[uredi | uredi izvor]

BBC je emitovao Deset malih crnaca (1947), koji je prilagodio Ejton Vitaker, prvi put emitovan kao matine ponedeljkom na kućnoj službi BBC-a 27. decembra 1947. i kao pozorište subotom uveče na BBC Lajt programu 29. decembra.[37]

Dana 13. novembra 2010. kao deo serije Drama subotom, BBC Radio 4 emitovao je 90-minutnu radio-dramu koju je napisala Džoj Vilkinson. Produkciju je režirala Meri Pit, a igrali su Džefri Vajhed kao sudija Vorgrejv, Lindzi Maršal kao Vera Klejtorn, Aleks Vindem kao Filip Lombard, Džon Rou kao dr. Armstrong i Džoana Monro kao Emili Brent.

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Predstava I ne osta ni jedan iz 1943. je Kristino prilagođavanje priče za pozorište. Ona i producenti su se složili da publika možda neće pohrliti na priču sa tako sumornim završetkom kao što je roman niti će to dobro funkcionisati dramatično jer više neće imati ko da ispriča priču. Kristijeva je preradila kraj za Lombarda i Veru kako bi bili nevini za zločine za koje su optuženi, preživeli i zaljubili se jedno u drugo. Neka imena su takođe promenjena, na primer, general Makartur je postao general Makenzi njujorškoj i londonskoj produkciji.[38][39] Do 1943. godine, general Daglas Makartur je igrao istaknutu ulogu u Pacifičkom teatru Drugog svetskog rata, što može objasniti promenu imena lika.

Deset malih crnaca (predstava iz 1944.): Pozorišno društvo "Dandi repertoar" dobilo je posebnu dozvolu da obnovi izvorni završetak romana. Društvo je prvi put izvelo scensko prilagođavanje romana u avgustu 1944. pod britanskim naslovom romana, a Kristijeva je bila zaslužna kao dramaturg.[40] To je bila prva predstava u repertoarskom pozorištu.[40] Ponovo je postavljena 1965.[41] Postojao je članak u Dandi Evening Registeru u avgustu 1944. o tome.

I ne osta ni jedan (predstava iz 2005.): 14. oktobra 2005. nova varijanta drame, koju je napisao Kevin Eliot i režirao Stiven Pimlot, otvorena je u Pozorištu "Gilgad" u Londonu. Za ovu varijantu, Eliot se vratio izvornoj priči i nihilizmu iz romana.[42]

Drugo[uredi | uredi izvor]

Roman je bio podstrek za nekoliko video igrica. Za "Apple", "Online Systems" je izdao Kuću zagonetki 1980. "The Adventure Company" je izdao računarsku igricu I ne osta ni jedan 2005. godine, prvu u nizu igrica zasnovanih na Kristinim romanima. U februaru 2008. igrica je preneta i na Wii konzolu.[43]

Niz japanskih vizuelnih romana takođe je crpeo podstrek iz romana na mnogim frontovima. Obe priče uključuju niz ubistava na ostrvu tokom oluje koji je trebalo da bude nerešiv i gde svi na ostrvu umiru. Postoji pesma koja i u jednom i u drugom unapred predviđa niz smrti. Na kraju je rešenje obe zagonetke bačeno u more u obliku poruka u boci iz kojih čitalac može da uči na kraju priča. Ovo je ilustrovano manga varijantom niza koja neposredno upućuje na I ne osta ni jedan u poslednjem poglavlju.[44]

"HarperCollins" je izdao I ne osta ni jedan kao grafički roman 30. aprila 2009. godine koji je prilagodio Fransoa Rivije, a ilustrovao Frenk Lekler.

"Peká Editorial" je objavio društvenu igru zasnovanu na knjizi Deset malih crnaca koju je stvorila Džudit Hurtado, a ilustrovala Esperanca Pejnado.[45]

Komedija o zločinima i zagonetkama o ubistvima iz 2014. godine, TV veb serija Deset malih petlova koju je produciralo američko društvo "Zubi petla" u velikoj meri je podstreknuta romanom I ne osta ni jedan.[46]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „And Then There Were None”. Agatha Christie Limited. Pristupljeno 3. 7. 2018. 
  2. ^ a b v „Review of Ten Little Niggers”. The Observer. 5. 11. 1939. str. 6. 
  3. ^ Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie (1999). Collins Crime Club: a checklist of the first editions (2nd izd.). London, UK: Dragonby Press. str. 15. ISBN 1-871122-13-9. 
  4. ^ Pendergast, Bruce (2004). Everyman's Guide to the Mysteries of Agatha Christie. Victoria, British Columbia: Trafford Publishing. str. 393. ISBN 1-4120-2304-1. 
  5. ^ „American Tribute to Agatha Christie: The Classic Years 1940–1944”. J S Marcum. maj 2004. Pristupljeno 16. 10. 2018. 
  6. ^ British National Bibliography for 1985Neophodna slobodna registracija. British Library. 1986. ISBN 0-7123-1035-5. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  7. ^ Davies, Helen; Dorfman, Marjorie; Fons, Mary; Hawkins, Deborah; Hintz, Martin; Lundgren, Linnea; Priess, David; Clark Robinson, Julia; Seaburn, Paul; Stevens, Heidi; Theunissen, Steve (14. 9. 2007). „21 Best-Selling Books of All Time”. Editors of Publications International, Ltd. Arhivirano iz originala 7. 4. 2009. g. Pristupljeno 25. 3. 2009. 
  8. ^ a b v Christie, Agatha (mart 2008). And Then There Were None. Harper-Collins. str. 276. ISBN 978-0-06-074683-4. 
  9. ^ a b Christie, Agatha (1944). And Then There Were None: A Mystery Play in Three Acts. Samuel French. ISBN 9780573616396. „This line is sometimes replaced by One got left behind and then there were seven. 
  10. ^ Christie, Agatha (1963). Ten Little Niggers (Paperback izd.). Collins/Fontana. str. 24—25. 
  11. ^ U nekim izdanjima ovaj stih glasi "Dva mala vojnika igrali se pištoljem. Jedan drugog upuca, osta samo jedan."
  12. ^ Ashley, Maurice Percy Ashley (11. 11. 1939). „Review: Ten Little Indians”. The Times Literary Supplement. str. 658. 
  13. ^ Anderson, Isaac (25. 2. 1940). „Review: Ten Little Indians”. The New York Times Book Review. str. 15. 
  14. ^ „Review: Ten Little Indians”. Toronto Daily Star. 16. 3. 1940. str. 28. 
  15. ^ Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 206. ISBN 0-00-637474-3. 
  16. ^ a b Light, Alison (1991). Forever England: Femininity, Literature, and Conservatism Between the Wars. Routledge. str. 99. ISBN 0-415-01661-4. 
  17. ^ „Book awards: The Top 100 Mystery Novels of All Time Mystery Writers of America”. The Library Thing. Pristupljeno 12. 4. 2017. 
  18. ^ Flood, Alison (2. 9. 2015). „And Then There Were None declared world's favourite Agatha Christie novel”. The Guardian. Arhivirano iz originala 30. 7. 2017. g. Pristupljeno 16. 5. 2017. 
  19. ^ „Result of world's favourite Christie global vote”. Agatha Christie. 22. 12. 2015. 
  20. ^ „Binge! Agatha Christie: Nine Great Christie Novels”. Entertainment Weekly. br. 1343–44. 26. 12. 2014. str. 32—33. 
  21. ^ Christie, Agatha (1977). Agatha Christie: An AutobiographyNeophodna slobodna registracija. New York City: Dodd, Mead & Company. str. 457—48. ISBN 0-396-07516-9. 
  22. ^ a b Pesmu "Deset malih crnaca" Ten Little Niggers napisao je 1869- Frenk Grin dok je muziku radio Mark Mejson, a pesmu je otpevao Džordž Vašington Mur. Agata Kristi je u svrhu romana promenila stih o poslednjem crncu koji glasi: "Jedan mali crnac osta sasvim sam. Ode i obesi se i ne osta ni jedan".
  23. ^ a b Pesmu "Deset Indijančića" Ten Little Indians napisao je Septimus Viner, američki pesnik iz Filadelfije, a pesme je u Londonu objavljena u julu 1868.
  24. ^ Davis, Owen (1930). The Ninth Guest: A Mystery Melodrama In Three Acts. New York City: Samuel French. 
  25. ^ Taves, Brian (1987). Robert Florey, the French Expressionist. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. str. 152. ISBN 0-8108-1929-5. 
  26. ^ Taves, Brian (1987). Robert Florey, the French Expressionist. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. str. 153. ISBN 0-8108-1929-5. 
  27. ^ BBC TV (20. 8. 1949). „Ten Little Niggers”. Radio Times (1348). str. 39. 
  28. ^ „Season 4, Episode 20 'Ten Little Niggers'”. Play of the Week. ITV. 13. 1. 1959. 
  29. ^ And Then There Were None to air on BBC1 on Boxing Day 2015”. Radio Times. 2. 12. 2015. 
  30. ^ „Aboard the mystery train”. Cinema Express. 22. 11. 2017. Arhivirano iz originala 27. 01. 2022. g. Pristupljeno 15. 8. 2020. „'Gumnaam (1965) Adapted from: And Then There Were None 
  31. ^ „Author of incredible reach”. The Hindu. 24. 10. 2008. Pristupljeno 3. 11. 2016. 
  32. ^ „Agatha Christie e il cinema: un amore mai sbocciato del tutto” (na jeziku: italijanski). Comingsoon.it. 12. 1. 2016. Pristupljeno 3. 11. 2016. 
  33. ^ „Aatagara is not a remake”. Bangalore Mirror. 30. 8. 2015. Pristupljeno 3. 11. 2016. 
  34. ^ „And Then There Were None in Japan”. Agatha Christie. Agatha Christie Limited. Pristupljeno 24. 4. 2017. 
  35. ^ „そして誰もいなくなった” [And Then There Were None]. TV Asahi (na jeziku: japanski). TV Ashi. Pristupljeno 24. 4. 2017. 
  36. ^ „Family Guy Hit a Creative Peak with Its Agatha Christie-Style Murder Mystery”. 21. 7. 2021. 
  37. ^ „Ten Little Niggers”. Radio Times (1263). 26. 12. 1947. 
  38. ^ „Ten Little Indians at Two New York City playhouses 1944-1945”. The Broadway League, including cast and characters. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  39. ^ Christie, Agatha (1993). The Mousetrap and Other PlaysNeophodna slobodna registracija. HarperCollins. str. 2. ISBN 0-00-224344-X. 
  40. ^ a b „Ten little niggers, stage production at Dundee Repertory Theatre”. Dundee, Scotland: Scottish Theatre Archive – Event Details. avgust 1944. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  41. ^ „Ten little niggers staged at Dundee Repertory Theatre 1944 and 1965”. National Library of Scotland. Arhivirano iz originala 06. 11. 2018. g. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  42. ^ „And Then There Were None”. Review. This Is Theatre. 14. 10. 2005. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  43. ^ Matt Casamassina (29. 2. 2008). „Agatha Christie: And Then There Were None Review (Wii)”. IGN. Arhivirano iz originala 7. 10. 2014. g. Pristupljeno 1. 4. 2014. 
  44. ^ „Excerpt from Umineko When They Cry Chapter 8 (Manga)”. 
  45. ^ „Peká Editorial website”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2014. g. Pristupljeno 10. 7. 2015. 
  46. ^ Staff, Wrap PRO (2014-11-05). „Rooster Teeth Premieres Interactive Murder Mystery Web Series”. WrapPRO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-05-13. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]