Didje Ratsiraka
Didje Ratsiraka | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 4. novembar 1936. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Vatomandri, Francuski Madagaskar | ||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 28. mart 2021.84 god.) ( | ||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Antananarivo, Madagaskar | ||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Avangarda malgaške revolucije | ||||||||||||||||||||||
|
Didje Ratsiraka (franc. Didier Ratsiraka; Vatomandri, 4. novembar 1936 — Antananarivo, 28. mart 2021) bio je admiral i predsednik države Madagaskar od 1975. do 1993. i od 1997. do 2002. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Bio je ministar spoljnih poslova od 1972. do 1975. godine. Na vlast je došao vojnim pučem.[1][2] Iako je isprva primenjivao socijalizam u državnoj ekonomiji, to se pokazalo promašajem, te se okrenuo Zapadu.[3]
Godine 1991. pokrenuti su veliki protesti protiv Ratsirake širom države, u kojima je usled sukoba s policijom bilo i mrtvih.[3][4] Na izborima 1992. godine poražen je od strane opozicionog vođe Albera Zafija, te je odstupio 27. marta 1993. godine. Kada je predsednik Zafi bio opozvan s funkcije 1996. godine, Ratsiraka se vratio na političku scenu kao kandidat stranke AREMA na predsedničkim izborima krajem 1996, na kojima je pobedio u drugom krugu (početkom 1997). Predsedništvo je preuzeo 9. februara 1997. godine.
Na predsedničkim izborima 2002. godine prešao je prvi krug kao kandidat sa 40% glasova, iza Marka Ravalomanane koji je osvojio 46% glasova. Nastao je spor jer je Ravalomanana tvrdio da je osvojio više od 50% glasova, pa drugi krug, usled nastalih sukoba, nije ni održan.[5] Ravalomanana se 22. februara 2002. proglasio predsednikom, a dve su vlade započele borbu za vlast u kojoj je, tokom nekoliko narednih meseci, prevlast stekao Ravalomanana.
Ratsiraka je, taman pred beg iz države, 2003. optužen za krađu gotovo 8 miliona dolara iz javnih fondova banke u Toamasini u junu 2002. godine. Pošto je u trenutku izricanja presude bio u Francuskoj, osuđen je na 10 godina prisilnog rada u odsustvu.[6][7][8] Međutim, 2009. je amnestiran, a 2011. se vratio iz izbeglištva.[9]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ "Independence, the First Republic, and the Military Transition, 1960-75", U.S. Country Studies, Madagascar.
- ^ Richard R. Marcus, "POLITICAL CHANGE IN MADAGASCAR: POPULIST DEMOCRACY OR NEOPATRIMONIALISM BY ANOTHER NAME?" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. februar 2012), Institute for Security Studies, Occasional Paper 89, August 2004.
- ^ a b "The Second Republic, 1975-92", U.S. Country Studies, Madagascar.
- ^ "Deaths in Madagascar Unrest Put at 51", The New York Times, August 13, 1991.
- ^ „Madagascar: Stumbling at the first hurdle?” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 05. 02. 2012. g. Pristupljeno 07. 05. 2013.
- ^ "L'ex-président Ratsiraka condamné par contumace" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007), UPF (presse-francophone.org), August 7, 2003 (jezik: francuski).
- ^ "MADAGASCAR: France says no extradition request received for Ratsiraka", IRIN, August 7, 2003.
- ^ "Madagascar: 10 Years' Hard Labor For Ex-President", The New York Times, August 7, 2003.
- ^ „Didier Ratsiraka, the 'Red Admiral', back in Madagascar”, Expatica.com, 24. 11. 2011, Arhivirano iz originala 28. 11. 2011. g., Pristupljeno 07. 05. 2013