Ergela Ljubičevo
Opšti podaci | |
---|---|
Država | Srbija |
Grad | Požarevac |
Lokalitet | Poljoprivredno dobro „Morava” |
Površina | 350 ha |
Osnovao | Knez Miloš |
Osnovano | 1853. |
Renovirano | 1923. i 2019. |
Geografski položaj | |
Koordinate | 44° 35′ 51″ S; 21° 08′ 43″ I / 44.59747° S; 21.1452° I |
Turistički kompleks | |
Vrsta kompleksa | Ergela „Ljubičevo” |
Vrsta turizma | Turističko-sportski |
Kulturni događaji | Spisak
|
Veb sajt | Ergela Ljubičevo |
Ergela Ljubičevo je jedina državna ergela u Srbiji i najstarija na teritoriji uže Srbije. Osnovana je 1853. godine po naređenju kneza Miloša.[1] Nalazi se na desnoj obali Velike Morave u prigradskom naselju Ljubičevo, najmlađoj mesnoj zajednici u Gradu Požarevcu, osnovanoj 2009. godine. Udaljena je od centra Požarevca oko 5 km.
Ergela „Ljubičevo” jedina je velika ergela na teritoriji uže Srbije, dok se sve ostale nalaze u Vojvodini.[2] Danas kao jednu od osnovnih delatnosti, osim uzgoja konja, takmičenja i prezentovanja konjičkog sporta, ergela ima i turizam.[3] Brigu o Ergeli vodi Javno preduzeće „Ljubičevo”.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Ergela „Ljubičevo” nastala je kao poljoprivredno dobro „Morava” u prvoj polovini 19. veka, kada je knez Miloš otkupio (prema drugim izvorima oduzeo)[4] zemljište od Turaka i na njemu sadio kukuruz, ovas i pšenicu. Kneginja Ljubica (1785-1843) bila je prva upravnica ovog imanja. Ona je veći deo vremena provodila baš u Požarevcu sa sinovima Mihailom i Milanom, jer je Milan bio bolešljiv i trebalo ga je skloniti od gradske prašine. Zato je tražila od supruga da napravi jedan konak za nju i decu. Konak je sagrađen preko puta današnjeg ulaza u kompleks ergele.[5] Kneginja Ljubica bila je izuzetna žena, sposobna da rukovodi tako velikim imanjem.[2]
Knez Miloš je na imanju „Morava” osnovao ergelu sa ciljem da se u Srbiji unapredi konjarstvo od najboljih konjskih rasa.[6] Posle njegove smrti 1860. godine, brigu o ergeli preuzeo je njegov sin Mihailo i 1886. godine ovom posedu dao ime „Ljubičevo“ po svojoj majci kneginji Ljubici.[4] U to vreme upravnik ergele bio je Aga Jefta.
Ergela je pratila stradanje Srbije u Prvom i Drugom svetskom ratu. Tokom Prvog svetskog rata sva grla iz ergele su sa vojskom krenula preko Albanije i nijedno nije stiglo do Krfa. Zbog nedostatka hrane morala su da budu ubijena. Posle rata ergela je delimično obnovljena, bila je poplavljena u martu 1937.[7] Ubrzo dolazi Drugi svetski rat, kada okupator odvodi sva grla koja vrede, a u Ergeli je ostalo samo nekoliko konja. Odmah posle Drugog svetskog rata, 1946. godine, ergela doživljava svoj procvat postavši, ukazom Ministarstva narodne odbrane, vojna ergela[1] ali samo do 1951. godine kada, zbog reorganizacije, prestaje potreba za konjima u vojsci.[8] Potom posto postaje civilna organizacija, a na inicijativu turističkih radnika 1964. godine osnovana je manifestacija Ljubičevske konjičke igre, koja traje do danas. Godinu dana kasnije Konjičko društvo „Veljko Dugošević“[a] poklanja ergeli pet kobila i jednog pastuva i tada počinje njen razvoj.[2]
Tokom 20. veka ergela „Ljubičevo” prerasla je u instituciju evropskog ranga i imala je oko 500 grla.[5] Decenijama su se tu gajila i negovala vrhunska takmičarska grla koja su dugo godina pobeđivala i bila u vrhu nekada jugoslovenskog, a danas srpskog konjičkog sporta.[8]
Posle raspada SFRJ ergela je dugo godina bila u izuzetno lošem stanju, čak i bez dovoljno hrane za konje,[9] sve do do 2016. godine kada ju je Turistička organizacija Grada Požarevca uvrstila u svoju ponudu. Objekti su sređeni i renovirani, a radi se i na razvoju rekreativnog jahanja i konjičkog turizma.[3] Tokom obnavljnja ergele očišćene su i divlje deponije, ne samo unutar kompleksa, već je očišćeno i celo naselje Ljubičevo.[9]
Poslednjih nekoliko godina predstavljaju najbolji period postojanja ergele i što se tiče sporta i kao turističke destinacije.[2] Pored ostalih usluga „Ljubičevo” danas nudi i pansionsko držanje konja privatnih vlasnika, koji imaju isti tretnman kao i konji u posedu ergele.[4]
Kompleks Ergele
[uredi | uredi izvor]Kompleks ergele „Ljubičevo” poseduje 350 hektara zemljišta, padoke, manjež i štale.[3] Od ukupne površine zemljišta 110 hektara je pod livadama i zelenim površinama, dok se 260 hektara obrađuje, jednim delom za ishranu konja, a višak se prodaje.[2]
Pored nekoliko štala, priplodne štale i brojnih padoka, ergela poseduje i manjež. Tokom poslednje rekonstrukcije uređena je trening staza, zamenjena ulazna vrata i prozori na štalama, sređena unutrašnja priplodna štala, ofarbani boksevi za konje, izgrađen još jedan padok veličine 100×100 metara, a na kraju su renovirani i objekti. Takođe su uređene parkovske površine, pešečke staze i postavljena nova rasveta. Posebno je značajno renoviranje zatvorenog manježa, koji nije bio u funkciji 25 godina, a jedan je od vrlo retkih objekata takve namene u Srbiji. Sada je manjež vraćen u upotrebu i kompletan zimski trening konja se odvija u njemu.[4]
U okviru parkovske površine izgrađena je fontana posvećena kneginji Ljubici,[10] a u središtu kompleksa nalazi se spomenik najslavnijem grlu ove ergele, konju Ljubičevcu.[2]
Konji
[uredi | uredi izvor]Na svom vrhuncu, kada je dostigla nivo evropske institucije, Ergela je imala i do 500 konja. Godine 2016, posle uspešnog obnavljanja, u ergeli je bilo oko 40 konja, od kojih sedam trkačkih (pet dvogodaca i dva starija), a grla iz ove ergele posle perioda propadanja usled raspada SFRJ, ponovo počinju da osvajaju trofeje na takmičenjima. Godine 2019. ovaj broj je već porastao na 56 grla.[4]
Ergelu je proslavilo nekoliko konja: Ljubičevac, Kastor, Ramoz, Farkat, Hajdžan,[5] Vićenco, zvezda Pehara predsednika Republike 1980. godine, Niger, za koga se govorilo da je bio „trkač za svet, a ne za nas” i drugi.[1] Najslavnije grlo je konj Ljubičevac koji je 1974. godine osvojio pobedu u sve tri klasne trke, a time i triplu krunu.[11] Dvadeset godina posle njega ni jedno grlo iz ove ergele nije postiglo takav uspeh. Kajzer je ustupljen Konjičkom društvu „Knez Mihailo”, a Farkad je uginuo 2014. godine. Jedan od problema u „Ljubičevu”, koji postoji u celoj Srbiji, je i taj što nema dovoljno jahača.[9]
Godine 2010. ergela Ljubičevo dobila je na poklon dva lipicanera iz slovenačke ergele „Lipice“. Lipicaneri su četvorogodišnja ženska grla po imenima Sava i Batista. Zbog visokih dugovanja Ljubičeva i mogućnosti da budu popisani i sudski zaplenjeni od strane poverioca, što se u bliskoj prošlosti već nekoliko pura dešavalo, konji ostaju u vlasništvu „Lipica”, ali da će ostatak života provesti u Požarevcu.[10] Oktobra 2016. godine iz Nemačke je uvezeno grlo Rojal vord što je bio prvi uvoz rasnih konja u ovoj ergeli u poslednjih 28 godina.[9]
Danas se u Ergeli uzgajaju engleski punokrvni konje, jedna od najskupljih i najboljih rasa na svetu.[2]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Trofejna soba pri ergeli puna je nagrada. U kolekciji „Ljubičeva” ima više od 300 pehara, među kojima su pehari Derbija, Trke predsednika republike, a kasnije kralja Aleksandra, Trke grada Beograda...[1] Među njima se posebno ističe srebrni prelazni Pehar maršala Tita. Ergela „Ljubičevo” ga je osvojila na poslednoj trci koja se trčala, tako da je pehar trajno ostao u njihovom vlasništvu.[2]
Turizam
[uredi | uredi izvor]Od 2016. godine Ergela „Ljubičevo” uvrštena je u turističku ponudu Požarevca.[3] Posetiocima se nudi mogućnost organizovanog razgledanja ergele, vožnja fijakerom, upoznavanje i razgledanje trofejne sale, obilazak spomenika konju Ljubičevcu i prikaz detalja iz programa Ljubičevskih konjičkih igara Ljubičevski višeboj.[11] U krugu ergele otvoren je Avantura park za decu do 12 godina i trim staza sa teretanom, a planirana je i izgradnja najvećeg lavirinta na Balkanu. Otvaranje Avantura parka značajno je povećalo posete ergeli. Preko puta ergele nalazi se i restoran „Ljubičin konak”, koji pripada Javnom preduzeću „Ljubičevo” i koji je takođe izvesno vreme bio van funkcije, ali je renoviran i ponovo otvoren.[9]
Fijaker je ergela kupila 2010. godine u Vršcu. To je fijaker iz 50-ih godina 20. veka, kojeg je izradio čuveni majstor Laus iz Zrenjanina. Sa lipicanerima dobijenim na poklon iz Slovenije ovim fijakerom se voze gosti po kompleksu, a koristi se i za vožnju mladenaca i druge prigode, čime ergela unapređuje svoju turističku ponudu.[10]
Tokom 2019. godine ergela je zabeležila 5.000 grupnih poseta, dok individualni posetioci nisu evidentirani.[4]
Ljubičevske konjičke igre
[uredi | uredi izvor]Ljubičevske konjičke igre su turističko-sportska manifestacija vezana za ergelu Ljubičevo. Posle Egzita i Sabora trubača u Guči, ovo je treća najprepoznatljivija srpska manifestacija. Godine 2017. Požarevac je zbog ove manifestacije posetilo preko 100.000 gostiju.[2] Prvi put su održane 1964. godine u Požarevcu. Jedan od razloga osnivanja je bio orijentacija ergele ka turizmu, pošto je Ljubičevo 1951. godine prestalo biti vojna ergela. Danas se Ljubičevske konjičke igre održavaju prvog vikenda u septembru i prethode im svečani defile i karneval kroz staro gradsko jezgro Požarevca kao i drugi kulturni događaji.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Sporedna kapija
-
Ulaz u štale
-
Prostrani padoci
-
Ljubičevski konji
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Nazvano po narodnom heroju Veljku Dugoševiću
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g „Kad je Nigerov start ostavljao jahača bez sedla...”. RTS. 16. 6. 2018. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b v g d đ e ž z Kovačević, Miona (30. 12. 2018). „Zlatni dani ergele Ljubičevo”. Blic. Pristupljeno 14. 8. 2020.
- ^ a b v g „Ergela Ljubičevo otvorena za turiste”. RTS. 23. 2. 2016. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b v g d đ „Ljubičevo će biti prava oaza mira, mesto za odmor i rekreaciju”. E-Braničevo. 30. 12. 2019. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b v „JP Ergela Ljubičevo Požarevac”. Moja delatnost. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ „Ergela Ljubičevo”. zvanični veb-sajt. Turistička organizacija grada Požarevca. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ "Politika", 8. mart 1937
- ^ a b „Ergela Ljubičevo”. Gold Radio. 26. 5. 2016. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b v g d Veljković, M. (2. 8. 2017). „Ergela "Ljubičevo" iz dana u dan sve uređenija”. Danas. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b v Veljković, M. (14. 1. 2011). „Lipicaneri iz Slovenije stigli u Ljubičevo”. Danas. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- ^ a b „Ergela Ljubičevo Požarevac”. Moja Avantura. Pristupljeno 15. 8. 2020.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- „PORODIČNI DAN NA ERGELI LJUBIČEVO”. deliciavita.com. Arhivirano iz originala 17. 06. 2020. g. Pristupljeno 15. 8. 2020.
- Ergela Ljubičevo
- Turistička organizacija Požarevac
- Grad Požarevac