Pređi na sadržaj

Euksinsko-kolhijske širokolisne šume

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
euksinsko-kolhijski tip mešovite šume sa istočnom bukvom na planini Strandža, u Bugarskoj

Euksinsko-kolhijske širokolisne šume su ekoregion u okviru bioma širokolisnih i mešovitih šuma umerenih predela, koji se geografski prostire duž južnih obala Crnog mora (od Bugarske do Abhazije). Vegetacija ovog regiona je raznovrsna i kreće se od vegetacije kišnih šuma umerenih predela do vegetacija priobalnih šuma, tresava i peščanih dina. Prašume koje se nalaze u okviru ovog regiona centri su biodiverziteta, kao i utočište brojnim ugroženim životinjskim vrstama. Euksinsko-kolhijski ekoregion smatra se ugroženim, uglavnom usled isušivanja vodenih staništa.

Ovaj ekoregion se sastoji iz dva podregiona – euksinskog na zapadu, sa manjom količinom padavina, i kolhijskog na istoku, sa mnogo većom količinom padavina (ponekad i preko 4000 mm kišnog taloga godišnje). Fitogeografska granica između ova dva podregiona je reka Melet u Turskoj.

Živi svet regiona[uredi | uredi izvor]

Veliki specijski biodiverzitet ekoregiona euksinsko-kolhijskih širokolisnih šuma objašnjava se istorijski – tokom pleistocenskih ledenih doba ovaj ekoregion bio je refugijum za istočnoevropske biljke prilagođene na umerenu klimu.

Najbrojnije su šume širokolisnih i listopadnih biljaka, uglavnom istočne bukve (Fagus orientalis) ili pitomog kestena (Castanea sativa), sa prisustvom kitnjaka (Quercus petrea ssp. iberica), javorova (Acer leatum, A. cappadocicum), lipa i zelkove (Zelkova carpinifolia). Šume u dolini reka gradi crna jova (Alnus glutinosa). Sprat niskog drveća i žbunova često grade tercijarni relikti, mezofilne zimzelene biljke poput božikovine (Ilex aquifolium), bršljana (Hedera helix), zeleničeta (Prunus laurocerasus), šimšira (Buxus sempervirens i B. colchica), rododendrona (Rhododendron ponticum, R. ungernii, R. smirnowii, R. caucasicum).

Među karakteristikama faune sisara, svakako treba pomenuti najveću populaciju mrkog medveda u Evropi prisutnu upravo u zapadnom delu ovog ekoregiona. Druge značajne sisarske vrste su šakal (Canis aureus), ris (Lynx lynx), jelen (Cervus elaphus) i srna (Capreolus capreolus).

Fauna ptica je bogata ugroženim i značajnim vrstama, poput kudravog pelikana (Pelecanus crispus) i belog pelikana (P. onocrotalus), malog kormorana (Phalacrocorax pygmaeus), beloglave utve (Oxyura leucocephala). Među barskim i vodenim pticama značajne su i populacije crne i bele rode, velikog flaminga (Phoenicopterus roseus), kašičara (Platalea leucorodia), crvene čaplje (Ardea purpurea), gaka (Nycticorax nycticorax) i ražnja (Plegadis falcinellus).