Žan Kalvin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žan Kalvin
Žan Kalvin
Datum rođenja(1509-07-10)10. jul 1509.
Mesto rođenjaNuajonFrancuska
Datum smrti27. maj 1564.(1564-05-27) (54 god.)
Mesto smrtiŽenevaŠvajcarska

Žan Kalvin (franc. Jean Calvin;[1] Nuajon, 10. jul 1509Ženeva, 27. maj 1564) bio je francuski reformator i teolog. Sa namerom da se posveti svešteničkom pozivu, a u 12. godini primio je tonzuru,[2] jedini verski obred koji je na njemu izvršen.

Studirao je teologiju u Parizu na Sorboni, ali je kasnije počeo da se dvoumi oko svog budućeg poziva. Od 1528. godine, studirao je pravo u Orleanu gde je pao pod uticaj Melhiora Volmara, protestanta. Kalvin 1532. godine izdaje raspravu na Senekino delo De Clementia.[3] Dve godine kasnije, 1534. objavio je svoje najznačajnije delo Institutio Christianae religionis, koje će celog života dorađivati i dopunjavati. U njemu je izložio svoje najvažnije političke, verske i socijalne ideje, koje će ubrzo primeniti u praksi u Ženevi.

Rimokatoličku crkvu napušta 1533. godine sa tvrdnjom da je doživeo viziju u kojoj mu je saopšteno da je njegova uloga u reformaciji crkve i njeno vraćanje na izvornu čistoću. Naredne godine bio je u zatvoru, i da bi izbegao progone Fransoe I, otputovao je u Bazel. Na proputovanju kroz Ženevu pridružio se Farelu u njegovoj nameri da izvrši reformaciju. Kalvin je imenovan za propovednika i profesora teologije.

Tokom svog života nekoliko puta je izdao delo Articuli de Regimine Ecclesiae u kome je raspravljao na temu Tajne večere i još nekoliko verskih pitanja. U tom periodu nametao je građanima da prihvate neke njegove zapovesti u vezi sa potvrdom vere, pa je došlo do sukoba sa Farelom, koji se završio prekidom saradnje. Naredne tri godine, Kalvin je bio ministar francuske kongregacije i predavač u teološkoj školi. Sprijateljio se sa Melanhtonom, ali se ubrzo vratio u Ženevu gde je preuzeo rukovodeću ulogu i ustanovio teokratski režim po ugledu na Stari zavet.

Polagao je pravo na ekskomunikaciju i živote građana. Bile su zabranjene i najbanalnije slobodne aktivnosti kao što su pesma i igra. Zatvarane su kafane i gostionice, a za bilo kakvo dovođenje postojećeg poretka u pitanje bila je predviđena kazna smrću, ili, u blažim slučajevima, proterivanje iz grada. Diktator je postao 1555. godine u Ženevi koja je postala grad sa najčvršćim moralom. Uprkos svemu, uživao je glas velikog prosvetitelja i crkvenog velikodostojnika. Njegovo obrazovanje, poznavanje jezika, jasan stil učinili su ga jednim od najuticajnijuh reformatora ne-luteranske protestantske crkve. Učenje o predodređenju prihvatio je kao dogmu i uveo u reformisanu crkvu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Institutio christianae religionis, 1597

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]