Ženska fudbalska reprezentacija Španije
Nadimak | Crvene (La Roja) | ||
---|---|---|---|
Savez | RFEF | ||
Konfederacija | UEFA (Evropa) | ||
Selektor | Horhe Vilda | ||
Kapiten | Irene Peredes | ||
Najviše nastupa | Aleksija Puteljas (100) | ||
Najbolji strelac | Henifer Ermoso (45) | ||
Fifin kod | ESP | ||
| |||
Plasman na Fifinoj rang-listi | |||
Trenutni | 10 2 (20. 8. 2021)[1] | ||
Najviši | 7. (mart 2022.) | ||
Najniži | 21. (jun−avgust 2004. mart 2008.) | ||
Prva međunarodna utakmica | |||
Nezvanična utakmica Španija 3 : 3 Portugalija (Mursija, Španija; 21. februar 1971) Zvanična utakmica Španija 0 : 1 Portugalija (A Garda, Španija; 5. februar 1983) | |||
Najveća pobeda | |||
Španija 17 : 0 Slovenija (Palamos, Španija; 20. mart 1994)) | |||
Najveći poraz | |||
Španija 0 : 8 Švedska (Gandija, Španija; 2. jun 1996) | |||
Svetsko prvenstvo | |||
Nastupi | 2 (prvi put 2015) | ||
Najbolji rezultat | Osmina finala (2019) | ||
Evropsko prvenstvo | |||
Nastupi | 3 (prvi put 1997.) | ||
Najbolji rezultat | polufinale 1997. |
Ženska fudbalska reprezentacija Španije (šp. Selección Española de Fútbol Femenina) je nacionalni fudbalski tim koji predstavlja Španiju na međunarodnim takmičenjima i pod kontrolom je Fudbalskog saveza Španije (šp. Royal Spanish Football Federation), vladajućeg tela za fudbal u Španiji.
Španija se dva puta kvalifikovala za FIFA−ino Svetsko prvenstvo za žene i tri puta za Evropsko prvenstvo za žene, stigavši do polufinala 1997. godine. Za razliku od ovih skromnih dostignuća na seniorskom nivou, njihovi omladinski timovi imaju jedan od najboljih rekorda na svetu. Ženski omladinaski tim je osvojio dve Evropske titule šampiona (U-17 i U-19), i stigao do dva svetska finala (pobeda na Svetskom kupu za U-17 i vicešampion na U-20 Svetskom prvenstvu.
Poklapajući se sa usponom Barselone na klupskom nivou, Španija se probila u prvih 10 na FIFA međunarodnoj rang listi početkom 2020-ih. Njihovi igrači su osvojili UEFA-ine nagrade za najboljeg golmana, defanzivca, veznog igrača, napadača i ukupno najboljeg igrača – prvi put su igrači iz jedne nacije osvojili sve kategorije.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Nakon što su se ženski fudbalski klubovi počeli pojavljivati u Španiji oko 1970. godine, jedan od njihovih pokretača, Rafael Muga, odlučio je da napravi nacionalni tim. Bio je to nezvaničan projekat jer je fudbal smatran neprikladnim sportom za žene i od strane Kraljevske španske fudbalske federacije i Ženske sekcije Nacionalnog pokreta, koja je organizovala ženski sport u frankističkoj Španiji. Na pitanje o inicijativi u januaru 1971. predsednik RFEF-a Hose Luis Perez Paja je odgovorio: „Nisam protiv ženskog fudbala, ali ni meni se ne sviđa. Ne mislim da je ženstveno sa estetske tačke gledišta. Žene ne vole da nose košulje i pantalone. Bilo koja regionalna haljina bi im bolje pristajala.”[2]
Mesec dana kasnije, 21. februara 1971, nezvanična reprezentacija Španije, uključujući Končije Sančez, koja je profesionalno igrala u italijanskoj ligi, debitovala je u Mursijinoj La Kondomini protiv Portugalije, rezultat utakmice je bio nerešen 3 : 3. Timu nije bilo dozvoljeno da nosi grb RFEF-a, a ni sudija nije mogao da nosi službenu uniformu. Dana 15. jula, sa petodnevnim zakašnjenjem zbog problema sa transferom, tim je odigrao svoju prvu utakmicu u inostranstvu protiv Italije na stadionu Komunale u Torinu, pretrpevši poraz rezultatom 8 : 1. Tada je reprezentacija pozvana na 2. izdanje nezvaničnog svetskog kupa za žene (Mundialito 1981), ali im je RFEF zabranio učešće na takmičenju.[3] Uprkos ovim uslovima, Španiji je povereno da bude domaćin Svetskog prvenstva 1972. godine. RFEF je stavio veto na projekat, a konkurs je poništen i raspušten. Nezvanični španski tim se ubrzo nakon toga raspao.
Nakon dosta vremena, u drugoj polovini decenije, RFEF je konačno prihvatio ženski fudbal u novembru 1980. godine, stvarajući prvo nacionalni kup, a zatim reprezentaciju, koja je konačno debitovala pod vođstvom trenera Teodora Nijeta 5. februara 1983. u A Guardi, Pontevedra. Protivnik je ponovo bila reprezentacija Portugalije, koja je savladala Španiju sa 0 : 1. Tim je kasnije odigrao prijateljske utakmice protiv Francuske i Švajcarske remizirajući sa oba protivnika u Aranhuezu i Barseloni i izgubivši u Perpinjanu pre nego što je konačno ostvario svoju prvu pobedu u Cirihu (0 : 1) protiv Švajcarske.[4]Svoju prvu zvaničnu utakmicu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1987. odigrali su 27. aprila 1985. godine izgubivši od reprezentacije Mađarske rezultatom 1 : 0. Posle poraza u prva četiri meča, Španija je pobedila Švajcarsku i remizirala sa Italijom i završila na trećem mestu.
Dostignuća
[uredi | uredi izvor]- Utakmice i golovi od 13. jula 2022.
- Igrači čija su imena označena podebljanim slovima su i dalje aktivni, barem na klupskom nivou.
Igračice sa najviše utakmica[uredi | uredi izvor]
|
Igračice sa najviše pogodaka[uredi | uredi izvor]
|
Het-trik[uredi | uredi izvor]
|
|
Bez primljenog gola
[uredi | uredi izvor]# | Igračica | Karijera | Prazna mreža | Utakmica | Prosek |
---|---|---|---|---|---|
1 | Sandra Panjos | 2011– | 26 | 53 | 49.06% |
2 | Dolores Galjardo | 2012– | 20 | 37 | 56.76% |
Ajnhoa Tirapu | 2007–2015 | 46 | 43.48% | ||
4 | Roser Sera | 1991–1998 | 13 | 33 | 39.39% |
5 | Marija Rodrigez | 2021– | 4 | 5 | 80% |
Elihabet Kapa | 1998–2005 | 26 | 15.38% | ||
7 | Lucija Munjoz Mendoza | 2005–2006 | 3 | 8 | 37.5% |
Ana Ruiz Mithelena | 1984–1988 | 17 | 17.65% | ||
9 | Marija Sančez Mina | 2006–2007 | 2 | 2 | 100% |
10 | Sara Serat | 2019– | 1 | 1 | 100% |
Marija Izabel Gonzalez Gil | 1983–1984 | 3 | 33.33% | ||
Huana Marija Perales | 1988–1990 | 4 | 25% | ||
Marija Hose Pons | 2012–2013 | 5 | 20% |
Takmičarski rekord
[uredi | uredi izvor]Svetsko prvenstvo za žene
[uredi | uredi izvor]Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene − rezultati | Kvalifikacioni rezultati | ||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Godina | Kolo | Pozicija | Uta | Pob | Ner* | Izg | GD | GP | Uta | Pob | Ner | Izg | GD | GP | |
1991 | Nisu se kvalifikovale | UEFA 1991 | |||||||||||||
1995 | UEFA 1995 | ||||||||||||||
1999 | 6 | 0 | 2 | 4 | 5 | 10 | |||||||||
2003 | 6 | 2 | 0 | 4 | 8 | 11 | |||||||||
2007 | 8 | 4 | 2 | 2 | 19 | 14 | |||||||||
2011 | 8 | 6 | 1 | 1 | 37 | 4 | |||||||||
2015 | Grupna faza | 20. | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 4 | 10 | 9 | 1 | 0 | 42 | 2 | |
2019 | 12. | 4 | 1 | 1 | 2 | 4 | 4 | 8 | 8 | 0 | 0 | 25 | 2 | ||
2023 | Kvalifikovale se | 6 | 6 | 0 | 0 | 45 | 0 | ||||||||
Ukupno | 2/9 | 7 | 1 | 2 | 4 | 6 | 8 | 53 | 36 | 6 | 11 | 181 | 43 |
Evropsko prvenstvo u fudbalu za žene
[uredi | uredi izvor]Evropsko prvenstvo u fudbalu za žene − rezultati | Kvalifikacioni rezultati | ||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Godina | Kolo | Pozicija | Uta | Pob | Ner* | Izg | GD | GP | Uta | Pob | Ner | Izg | GD | GP | |
1984 | Nisu učestvovale | Odbili učešće | |||||||||||||
1987 | Nisu se kvalifikovale | 6 | 1 | 1 | 4 | 7 | 9 | ||||||||
1989 | 8 | 2 | 2 | 4 | 4 | 8 | |||||||||
1991 | 6 | 0 | 2 | 4 | 3 | 13 | |||||||||
1993 | 4 | 1 | 1 | 2 | 2 | 6 | |||||||||
1995 | 6 | 3 | 3 | 0 | 29 | 0 | |||||||||
1997 | Polufinale | 4. | 4 | 1 | 1 | 2 | 3 | 4 | 6 | 1 | 2 | 3 | 8 | 15 | |
2001 | Nisu se kvalifikovale | 6 | 1 | 1 | 4 | 6 | 17 | ||||||||
2005 | 8 | 2 | 1 | 5 | 10 | 10 | |||||||||
2009 | 8 | 5 | 2 | 1 | 24 | 7 | |||||||||
2013 | Četvrtfinale | 7. | 4 | 1 | 1 | 2 | 5 | 7 | 10 | 6 | 2 | 2 | 43 | 14 | |
2017 | Četvrtfinale | 8. | 4 | 1 | 1 | 2 | 2 | 3 | 8 | 8 | 0 | 0 | 40 | 2 | |
2022 | BO | 1 | 1 | 0 | 0 | 4 | 1 | 8 | 7 | 1 | 0 | 48 | 1 | ||
Ukupno | 4/13 | 13 | 4 | 3 | 6 | 14 | 15 | 84 | 37 | 18 | 29 | 241 | 102 |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „The FIFA/Coca-Cola Women's World Ranking”. FIFA. 20. 8. 2021. Pristupljeno 20. 8. 2021.
- ^ The underground origin of the women's national team. Marca, 23 April 2013. David Menayo
- ^ Conchi Amancio's national team shook up the 1970s Spain. As Color, 17 July 2012
- ^ The official baptism of the women's national team. Marca, 14 May 2013. David Menayo.