Pređi na sadržaj

Zetski put

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pojtingerova tabla (deo):Južna Dalmacija, Istočni deo Gornje Panonije, Južna Italija, Sicilija i severna Afrika.

Zetski put je bio srednjovekovni put koji je povezivao Jadran sa srednjovekovnom srpskom državom. Počinjao je od ušća Bojane, skadarske luke (alternativno Bar pa Cetinje) dolinom reke Drine do Prizrena, zatim do Lipljana, pa preko Novog Brda do Vranja i Niša.[1]

Republika Venecija i Ragusa koristile su put za trgovinu sa Srbijom i Bugarskom. Od Niša je drevni rimski put Via Militaris nastavljao sve do Carigrada. Put je prestao da se upotrebljava osmanskim osvajanjem ovog dela Srbije 1392. godine, nakon ranijih osmanskih osvajanja južnih provincija Makedonije (1371).

Mletački trgovci, koji su najčešće upotrebljavali ovaj put, koristili su ga za izvoz pšenice, životinja, srebra i grožđa iz Srbije i Bugarske u Italiju. Bila je među najvažnijim komunikacionim vezama Raguze i njenog zaleđa. Drugi put koji je povezivao zaleđe Srbije sa Jadranom bio je put od Niša, preko tadašnje rudarske pokrajine Kopaonik, do Via Drine. Dva druga manja puta išla su kroz Bosnu na severoistok: jedan je bio Via Narenta, prelazeći kanjone Neretve, a drugi Via Argentaria, koji je povezivao Split sa rudnicima srebra na Ilidži i Srebrenici, a dalje za Sremsku Mitrovicu na sever.[2]

Imao je važnu kulturnu ulogu kao u povezivanju zaleđa sa jadranskim gradovima koji su takođe imali latinsko stanovništvo, kao i sa Venecijom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [*Josif Konstantin Jireček (1951). Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Svjetlost. ]
  2. ^ [*Gavro A. Škrivanić (1974). Putevi u srednjovekovnoj Srbiji. Turistička štampa. str. 62—. ]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]