Ivan Zajec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Zajec
Ivan Zajec 1910. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1869-07-15)15. jul 1869.
Mesto rođenjaLjubljana, Austrougarska
Datum smrti30. jul 1952.(1952-07-30) (83 god.)
Mesto smrtiLjubljana, FNRJ

Ivan Zajec (Ljubljana 15. jul 1869. — Ljubljana 30. jul 1952) je bio slovenački i jugoslovenski vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin slikara i vajara Franca Ksavera Zajeca, a vajari su mu bila i braća Martin, Valentin i Marko. Posle očeve smrti (1888) otišao je u Beč, gde je godinu dana učio u Zanatskoj školi, 188993 na Akademiji i 189396. specijalizaciji kod profesora Karla Kundmana. Godine 189698 je radio u ateljeu vajara T. Fridela u Beču, a 1899. je otvorio tamo svoj vlastiti atelje.

Iste godine pobedio je na konkursu za spomenik Francetu Prešernu u Ljubljani, na kojem je radio do 1905. Godine 190608. živeo je u Parizu, gde je na njega ostavio jak utisak Ogist Roden. Pošto mu nije uspelo da stvori sebi mogućnost da za rad u Ljubljani, otišao je iz Pariza u Trst, a zatim 1913. u Rim gde je radio u ateljeu Ivana Meštrovića. Godine 191518 provodi u internaciji na Sardiniji, a zati je živeo u Ljubljani, gde je od 192740 bio nastavnik modeliranja na na Odjelu za arhitekturu Tehničkog fakulteta.

Kao vajar Zajec je bio veoma plodan i višestran. Radio je u mermeru, bronzi, sadri, a naročito u pečenoj glini. Pored javnih spomenika, radio je nadgrobne spomenike, kipove za crkve, simbolične figure, žanr-figure i grupe u duhu bečke škole koju su predtavljali: K. Kund, K. Zumbuch, Rudolf Weyr i Edmund Helmer. Slobodniji je bio u intimnoj motivaciji žanrovskog karaktera, voleo je i životinjske motive, naročito konje.

Zajec je dobitnik Prešernove nagrade za 1950. godinu. To je najviše priznanje Republike Slovenije za doprinose na polju umetnosti.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Ivan Zajec je kao član reprezentacije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca učestvovao je u dodatnom programu Letnjih olimpijskih igara 1924. godine u Parizu. u kojem su se takmičili umetnici u arhitekturi, kiparstvu, slikarstvu i pesništvu. Njihove osvojene nagrade nisu se pripisivale medaljama zemalja osvojenih u sportu iako su organizovale od strane MOKa. Na dan otvaranja igra Ivan Zajec je imao 54 godine i 293 dana. Po tome je ušao i istoriju jugoslovenskog olimpizma kao najstariji takmičar jugoslovenskih olimpijskih reprezentacija svih vremena.

Glavni radovi[uredi | uredi izvor]

  • Visoki reljef na fasadi crkvesv. Jakoba u Ljubljani
  • Prešernov spomenik u Ljubljani
  • Majdićev mauzolej u Kranju
  • Prestrašeni satir (1892)
  • Kentaur i Lapit
  • Žena, Muzika, Filozofija i Politika u zgradi Narodne skupštine u Beogradu 1925.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Iz mojega življenja, Slovan 1904/05 str.306 i dalje
  • Moji spomini, Umetnost, 1944/45, str. 55 i dalje.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fr. Šijanec: Ivan Zajec, Ljubljana 1949.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]