Istorija Južnog Sudana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južni Sudan je afrička država koja je nastala otcepljenjem od Sudana, nakon referenduma 2011. godine, a zvanično proglašenjem nezavisnosti 9. jula 2011. godine. Prethodno je funkcionisala kao autonomna oblast od 1972. do 1983. i potom u periodu od 2005. do 2011. godine.

Pretkolonijalni period[uredi | uredi izvor]

Rana istorija[uredi | uredi izvor]

Oko 1500. godine teritorija današnjeg Južnog Sudana bila je pod kontrolom govornika centralnosudanskih jezika, među kojima su se brojnošću isticali Dinke, Šiluk i Luo. Oni su došli iz močvarnih predela Suda, a na osnovu arheoloških istraživanja utvrđeno je da su ovi prostori bili naseljeni stočarima još oko 3000. p. n. e. Nilotska ekspanzija povezana je sa propašću Nubije i najezdom Arapa.

Šiluci su doživeli procvat tokom XVI veka naročito za vreme vođe Njikanga. Naselili su prostore oko leve i desne obale Belog Nila severno od današnjeg grada Malakala. Zasnovali su zajednicu koja se bavila stočarstvom, ribolovom i gajenjem žitarica. Šiluci su bili u čestom sukobu sa susednim Sultanatom Fundž. Tokom XVII veka Šiluke je predvodio kralj Odak Okolo. U tom periodu oni su ratovali na nekoliko frontova i sklapali brojne saveze. Za vreme vladavine kralja Reta Tugoa Šiluci su ustanovili centralizovanu državu sa glavnim gradom Fašodom (današnji Kodok). Bili su vešti u kontroli rečnih tokova i trgovinskih ruta.

Azande su došli u Južni Sudan u XVI veku naselivši tropske predele oko Maridija i Jambjoa. Osnovali su jednu od najvećih država tog doba u regionu. Prirodna izolovanost onemogućila je uticaj islamskih sultanata sa severa. Slično je bilo i sa Dinkama u močvarnim predelima, dok su narodi na krajnjem severu bili pod čestim uticajem islama.

Islamski period[uredi | uredi izvor]

Pre evropske kolonizacije Afrike na području današnjeg Južnog Sudana nisu postojale države u pravom smislu te reči[1]. Region su naseljavale manje ili veće etničke zajednice koje su međusobno koegzistirale. Prvu stranu invaziju na ovo područje izvršile su 1820-21. godine turske trupe egipatskog paše Mohameda Alija. Tokom čestih upada, Turci / Egipćani su brojno stanovništvo sa ovih prostora odveli u ropstvo. Iako je tursko-egipatska vladavina ovim prostorima trajala preko 60 godina, ona nije uspela da potčini sve stanovnike Južnog Sudana, što nije uspelo ni kasnijem mahdističkom režimu. Ovi režimi su, međutim, pljačkali bogatsva regiona. Uprkos čestim pritiscima južni Sudan je ostao van uticaja islama.

Nezavisnost Sudana[uredi | uredi izvor]

Moderni Sudan je nastao iz Anglo-Egipatskog kondominijuma (1898—1955), nastalog posle raspada Osmanskog carstva, u kome su Britanci i Egipćani držali Sudan pod okupacijom, sa odvojenim administrativnim uređenjima za sever i jug. Sudan dobija nezavisnost 1956. godine, posle čega ga potresaju različiti građanski ratovi. Područje Južnog Sudana bilo je marginalizovano još tokom kolonijalnog perioda, a posle sticanja nezavisnosti vlast u Sudanu preuzima elita sa severa. S obzirom da su ostali bez političke i ekonomske moći, stanovnici Južnog Sudana podižu 1955. godine pobunu koja prerasta u 17 godina dug građanski rat.

Građanski rat[uredi | uredi izvor]

Prvi građanski rat između Vlade Sudana i Narodnog pokreta za oslobođenje Sudana vođen je između 1955. i 1972. godine i okončan je Sporazumom u Adis Abebi. Time je Južni Sudan dobio izvestan stepen autonomije, ali su ova autonomna prava kršena od strane vlasti u Kartumu. Zbog teškog položaja stanovništva južnog dela zemlje, izbijaju nove pobune 1962. i 1972. godine, a potom i novi građanski rat (1983—2005), koji se završava mirovnim dogovorom prema kojem je Južni Sudan dobio samoupravu i pravo da na referendumu 2011. godine odluči da li želi punu nezavisnost. U međusobnim sukobima zaraćenih strana tokom 50 godina stradalo je oko 3 miliona ljudi.

Referendum i nezavisnost[uredi | uredi izvor]

Referendum o nezavisnosti sprovoden je između 9. i 15. januara 2011. godine sa ciljem da se donese odluka o daljoj sudbini autonomnog regiona Južni Sudan. Konačni rezultati objavljeni su 7. februara i prema njima 98,83% glasača opredelilo se za otcepljenje. Zvanično proglašenje nezavisnost bilo je 9. jula 2011. godine[2].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija Južnog Sudana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. decembar 2007), Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ Južni Sudan proglasio nezavisnost, Pristupljeno 8. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]