Iljušin Il-78

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iljušin Il-78

Iljušin Il-78
Iljušin Il-78

Opšti podaci
Namena aviotanker
Posada 6
Poreklo  SSSR,  Uzbekistan
Proizvođač Fabrika aviona Taškent
Probni let 26. 06. 1983.
Uveden u upotrebu 1984.
Povučen iz upotrebe još leti
Status operativan
Prvi operater Vojno vazduhoplovstvo SSSR
Broj primeraka 53
Dimenzije
Dužina 46,6 m
Visina 14,8 m
Raspon krila 50,5 m
Površina krila 300,00 m²
Masa
Prazan 72.000 kg
Maksimalna 190.000 kg
Pogon
Motori mlazni
Broj motora 4
Fizičke osobine
Turbomlazni motor Solviev G-30KP
Potisak TMM-a 118
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 850 km/h
Ekonomska brzina 800 km/h
Radijus kretanja 3.650 km
Dolet 7.300 km
Plafon leta 12.000 m
Portal Vazduhoplovstvo

Iljušin Il-78 (NATO naziv Midas) je četvoromotorni aviotanker namenjen za dopunjavanje goriva borbenih aviona u letu. Zasnovan je na uspešnom teškom transporteru Iljušin Il-76. Prvi put je poleteo 1983, a danas ga još proizvode u Taškentu, Uzbekistanu.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Iljušin-78 sa Tupoljevom Tu-95 u pozadini iznad Moskve.

O aviotankeru se u Sovjetskom Savezu razmišljalo još 1968. godine ali avion koji je mogao da prenese samo 10 tona goriva nije imao praktičnu vrednost. Tek kad je postao dostupan avion Iljušin Il-76 sa svojim performansama, ponovo je aktiviran projekt aviotankera koji dobija oznaku Il-78 u toku 1982. godine. Kao osnova za novi aviotanker je poslužio vojni transportni avion Iljušin Il-76MD.

Prva modifikacija se sastojala u tome da se u kargo kabini pomenutog aviona montiraju dva pomerljiva cilindrična rezervoara od 28.000 kg goriva a u kabini strelca instalirana je instrumentacija i pomoćni uređaji za tankovanje aviona u letu. Creva za tankovanje (ili agregat za punjenje) se nalaze na krajevima krila i sa leve strane repnog dela trupa, tako da se mogu istovremeno puniti tri lovca (u zavisnosti od raspona krila) ili jedan veliki strateški bombarder. Pored ovoga avion je opremljen sistemom za pretragu i komuniciranje sa avionima dometa 300 km u lošim vremenskim uslovima ili u bilo koje doba dana.

Kapaciteti avio tankera su bili 60.000 do 65.000 kg goriva na udaljenosti od 1.000 km od aerodroma sa koga poleće aviotanker ili 32.000 do 36.000 kg na udaljenosti 2.500km. Brzina pretakanja zavisi od režima distribucije goriva i iznosi od 900 do 2.200 litara/minuti.

Dalji razvoj aviotankera je bio Iljušin Il-78M kod koga je modifikovano krilo, povećana ukupna poletna težina sa 190 na 210 t. a zbog smanjenja sopstvene težine aviona ukinuta su zadnja vrata i izbačena sva transportna i oprema za prevoz putnika tako da je težina umanjena za 5 t., ali se avion može koristiti isključivo kao atiotanker. Kapaciteti ovog aviona su: 60.000 do 65.000 kg goriva na udaljenosti od 1.800 km od aerodroma sa koga poleće aviotanker ili 32.000 do 35.000 kg na udaljenosti 4.000km.

Varijante aviona Il-78[uredi | uredi izvor]

  • Il-78 - osnovna proizvodna verzija aviona sa dva prenosiva rezervoara za gorivo ukupne težine 85,72 tone,
  • Il-78T - potpuno ista varijanta kao i Il-78 s tim što je u avionu zadržana oprema za rukovanje i manipulaciju teretom,
  • Il-78M - verzija opremljena trima stalnim rezervoarima za gorivo, bruto težine 210 tona, nema teretna vrata, zadržana ne funkcionalna rampa, uveden 1987. godine,
  • Il-78ME - izvozna verzija aviona,
  • Il-78MKI - varijanta prilagođena potrebama indijske vojske, avion ima izraelski sistem za napajanje gorivom tako da istovremeno može da puni 6 do 8 SU-30MKI u jednoj misiji,
  • Il-78MP - varijanta prilagođena potrebama pakistanske vojske,

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Zbog specifične namene ovaj avion nije imao veću primenu poredeći ga sa Il-76 od koga je nastao. Prve verzije ovih aviona su bile opremljene prenosivim rezervoarima tako da je avion bio univerzalniji. U varijanti Il-78T su čak zadržani kranovi i oprema za manipulisanje teretom što je doprinosilo univerzalnosti aviona i njegovom boljem iskorišćenju, kad se izbace rezervoari avion je služio kao i svaki drugi Il-76. Ispočetka su ovi avioni služili za prevoz goriva a kasnije su osposobljeni za dopunu gorivom aviona u letu.

korišćenje u svetu[uredi | uredi izvor]

Iljušin Il-78 je avion koji se koristi isključivo za vojne potrebe. U svetu ga koristi 8 vojnih operatora a Venecuela je u pripremi. Najveći vojni korisnici su Rusija, Ukrajina i Indija. Svi ruski Il-78 su bazirani u središnjem delu Rusije u bazi Engels a pripadaju specijalnom 203. „Orlovskom“ puku.

Zemlje koje koriste ili su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9. 
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Janić, Čedomir (2007). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva 2007. godine (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISSN 1820-9122. 
  • Gordon, Yefim; Komissarov, Dimitriy i Sergey; (2004). OKB Ilyushin: A History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Ian Allan. ISBN 978-1-85780-187-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Donald, David (1997). „Ilyushin Il-76”. The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 535. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). „Ilyushin Il-76 "Candid", Ilyushin Il-78 "Midas"”. The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 211—212. 
  • Guston, Bill (1995). „Ilyushin Il-76 "Candid", Il-78 "Midas", and A-40 "Mainstay"”. The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 141. 
  • Rendall, David (1999). „Ilyushin Il-76 Candid”. Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. str. 153. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). „Ilyushin Il-76(NATO name Candid),Ilyushin Il-78 and Il-76M(NATO name Midas)”. Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. str. 227—229. 
  • Taylor, Michael (1999). „Ilyushin Il-76(NATO name Candid), and Il-84, Il-78(NATO name Midas)”. Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. str. 209—211. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]