Kneževina Ahaja
Kneževina Ahaja Πριγκιπάτον Αχαϊας | |||
---|---|---|---|
Geografija | |||
Prestonica | Andravida (1205—1249) Mistra (1249—1261) | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | francuski (zvanični), grčki (narodni) | ||
Religija | Katolicizam, Pravoslavlje (narodna) | ||
Oblik države | Monarhija | ||
Istorija | |||
Događaji | |||
— Osnovana | 1205 | ||
— Ušla u sastav despotovine Moreje | 1432 | ||
Zemlje prethodnice i naslednice | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Kneževina Ahaja ili Ahajska kneževina je bila jedna od latinskih država nastalih na prostoru Vizantije posle krstaškog zauzeća Carigrada 1204. godine. Obuhvatala je oblast današnjeg Peloponeza koji su u ime kralja Soluna Bonifacija Monferatskog (1204—1207) zauzeli tokom 1205. godine Vilijem I Šamplit (1205—1209) i Gotfrid I Vilerden (1209—1228). Osvajanje Peloponeza je završeno 1248. godine pokoravanjem slovenskih plemena na planinini Tjaget i lučkog grada Monemvasije.
Svoj vrhunac kneževina dostiže pod Vilijemom II (1246—1278) koji podiže Mistru i u nju premešta svoju prestonicu, ali nakon poraza u Pelagoniji 1259. godine mora da je preda 1262. godine Mihajlu VIII Paleologu (regent 1259—1261, car 1261—1282), čime je otpočelo ponovno vizantijsko prisustvo na Peloponezu.
Tokom 14. veka država je zapala u krizu unutrašnjim sukobima oko vlasti koji su svoju kulminaciju dostigli ulaskom Katalonaca u sukobe. Tokom tih unutrašnjih borbi, vizantijski posedi su se polako širili na račun ahajskih kneževa, da bi 1430. godine morejski despot Toma Paleolog (1428—1460) uz podršku svoje braće Konstantina (udeoni despot 1428—1443, vrhovni despot 1443—1449, regent 1423—1424. i 1437—1440, car 1449—1453) i Jovana (savladar 1421—1425, car 1425—1448) skršio moć poslednjeg kneza Centurionea (1404—1432) koji mu je prema mirovnom ugovoru predao ostatke svoje države kao miraz njegove ćerke i naslednice kojom se Toma oženio, tako da je posle njegove smrti 1432. godine i poslednji ostatak nekadašnje latinske države prešao u posed Vizantinaca.
Vladari Kneževine Ahaje
[uredi | uredi izvor]- Vilijam I Šamplit (1205—1209)
- Gotfrid I Vilerden (1209—1228)
- Gotfrid II Vilerden (1228—1246)
- Vilijam II Vilerden (1246—1278)
- Karlo I Anžujski (1278—1285)
- Karlo II Anžujski (1285—1289)
- Izabela Vilerden (1289—1307)
- Florans od Enoa (1289—1297)
- Filip I Savojski (1301—1307)
- Filip II Anžujski (1307—1313)
- Matilda od Enoa (1313—1318)
- Luj Burgundijski (1313—1316)
- Jovan Anžujski (1318—1333)
- Robert II (1333—1364)
- Katarina Valoa (1333—1346)
- Marija I Burbon (1364—1370)
- Filip III Anžujski (1364—1373)
- Jovana I Napuljska (1373—1376)
- Žak od Baua (1381—1383)
- Karlo III Anžujski (1383—1386)
Vlast katalonske družine od 1386. do 1396.
- Petar od Svetog Superana (1396—1402)
- Marija II Cakarija (1402—1404)
- Centurione II Cakarija (1404—1432)
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Fine, John Van Antwerp (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-08260-5.
- Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. expanded izd.). Cambridge University Press.
- Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Popović, Radomir V.; Perović, David, ur. (2005). 950 godina od Velikog raskola (1054) i 800 godina od pada Carigrada u ruke krstaša (1204): Međunarodni naučni simposion. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.