Korisnik:Anđela 3/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Cvet Trešnje u Japanu[uredi | uredi izvor]

Ucvetale trešnje u Tokiju

Trešnjin/višnjin cvet je naziv za cvet nekoliko vrsta iz roda Prunus, posebno cveta japanske trešnje, Prunus serrulata, koji se u Japanu naziva sakura.[1]

Trenutno su one široko distribuirane, posebno u toplotnom pojasu severne Zemljine hemisfere, uključujući Japan, Nepal, Indiju, Tajvan, Koreju, Kinu, Zapadni Sibir, Iran i Avganistan. Pored hrizantema, smatra se nacionalnim cvetom Japana.[2] Mnoge vrste koje su kultivisane za ornamentalnu upotrebu, proizvode mali, neukusni plod. Jestivi plod proizvode sorte srodnih vrsta Prunus avium i Prunus cerasus.

Cvetovi u Fukušimi
Sugimura park, Hašimoto

Gledanje cvetova[uredi | uredi izvor]

"Hanami" je vekovima star običaj pravljenja piknika ispod cvetajuće sakure ili drveta ume. Smatra se da je običaj nastao tokom Nara perioda (710 - 794), kada su cvetovi ume oduševljavali ljude, ali su do Heian perioda (794 - 1185) cvetovi trešnje privlačili više pažnje, i hanami je postao sinonim za sakuru[3]. Od tada, u oba vaka i haiku, "cveće" (花hana) znači "cvetovi trešnje". Ovaj običaj je ranije bio izvođen od pripadnika višeg sloja Imperijalnog Dvora, ali je uskoro proširen na samuraje i, do Edo perioda, na ostatak naroda. Tokugawa Yoshimune je zasadio mnogo stabala trešnjinog cveta kako bi to podržao. Ispod drveća sakure, ljudi su održavali obede i pili sejk za vreme proslavljanja praznika. Svake godine, Japanska Meteorološka Agencija i publika prati sakura zensen (razviće trešnjinog cveta) dok se ono širi severnim pravcem ka aripelagu sa nadolaskom toplijeg vremena preko noćne prognoze, prateći vremensku prognozu na vestima. Cvetanje počinje u Okinavi u Januaru, i obično zahvata Kjoto i Tokio krajem marta ili početkom aprila. Nastavlja se na područja viših nadmorskih visina i ka severu, stižući u Hokaido par nedelja kasnije. Japanci obraćaju veliku paćnju na ove prognoze i izlaze u velikom broju u parkove, svetilišta i hramove sa porodicom i prijateljima kako bi održali proslavu posmatranja cvetova. Hanami festivali proslavljaju lepotu trešnjinih cvetova i za mnoge predstavljaju šansu da se opuste i uživaju u divnom prizoru. Običaj hanami datira od pre mnogo vekova u Japanu. Hronikle Nihona Šokia (日本書紀) sadrže zapise da su se hanami festivali održavali od trećeg veka. Mnoge japanske škole i javne građevine imaju sadnice trešnjinih cvetova u svojim dvorištima. Kako fiskalna i školska godina počinju u aprilu, u raznim delovima Honšua, prvi dan rada ili škole se poklapa sa sezonom trešnjinog cveta. Japansko udruženje trešnjinog cveta je napravilo listu od Japanskih Top 100 mesta Trešnjinog Cveta[4], sa najmanje jednom lokacijom u svakoj prefekturi.

Upotreba u kulinarstvu[uredi | uredi izvor]

Trešnjini cvetovi i lišće su jestivi i koriste se u ishrani u Japanu:

  • Cvetovi se kisele u soli i umezu (sirće od šljive), i koriste se kako bi pružili laskav ukus u wagashi slatkišima (tradicionalna japanska poslastica) ili u anpan (japanska slatka lepinja, najčešće ispunjena zrnima crvenog pasulja).
  • Solju-ukiseljeni cvetovi u vrućoj vodi nazivaju se sakurayu, i to se pije na raznim proslavama poput venčanja umesto zelenog čaja.
  • Lišće, uglavnom sa trešnje Ōshima zbog mekoće, se takođe ukiseljavaju u slanoj vodi i koriste se za sakura moči (sakuramochi).
Usoljeni cvetovi trešnje
Cvetovi trešnje za čaj potopljeni u vruću vodu

Pošto lišće sadrži kumarin, koji je otrovan u velikim dozama, ne preporučuje se njihovo konzumiranje u velikim količinama.


Simbolizam u Japanu[uredi | uredi izvor]

Cvetovi trešnje u Japanu simbolizuju oblake zbog svoje prirode cvetanja u masi. Pored toga, trajna su metafora za efemernu prirodu života, aspekat japanske kulturne tradicije koji je često povezan sa budističkim uticajem i sadržan u konceptu mono no aware. To je svest o prolaznosti života i stvari sa elementima natprirodnog. Povezanost cvetova trešnje sa prolaznošću života polazi od polihistora iz 18. veka Motoori Norinage. Prolaznost cvetova, izvrsna lepota i nestalnost često su povezani sa smrtnošću i gracioznim i lakim prihvatanjem sudbine i karme. Iz tog razloga, cvetovi trešnje su duboko simbolični i često se koriste u japanskoj umetnosti, mangi, animi i filmu, kao i na muzičkim performansima za ambijentalne efekte. Postoji najmanje jedna popularna narodna pesma, prvobitno pisana za bambusovu flautu (shakuhachi), pod naslovom "Sakura" i nekoliko pop pesama sa tim imenom. Cvet je takođe prikazan na raznim vrstama robe široke potrošnje u Japanu, uključujući kimono, kancelarijski pribor i posuđe.

Ženski kimono s cvetovima trešnje

Društvo Sakurakai ili Trešnja je bilo ime koje su izabrali mladi oficiri u Carskoj japanskoj armiji u septembru 1930. godine za svoje tajno društvo osnovano sa ciljem reorganizacije države uz totalitarne militarističke linije, preko državnog udara ako je potrebno.[5] Tokom Drugog svetskog rata, cvet trešnje je korišćen da motiviše japanski narod i da postakne nacionalizam i militarizam među stanovništvom.[6] Čak i pre rata su ih koristili u propagandi da inspirišu "japanski duh", kao u "Pesmi mladog Japana", koji je oduševljen ratnicima koji su bili spremni "da se rasprše kao nebrojeni cvetovi trešnje".[7] Godine 1932. poezija Akiko Josano pozvala je japanske vojnike da izdrže patnje u Kini i upoređivala mrtve vojnike sa cvetovima višnje.[8] Argumenti da bi planovi Bitke u zalivu Lejte, koji su uključivali sve japanske brodove, Japanu predstavljali ozbiljnu opasnost ako ne uspeju, suprostavljali su se molbi da se mornarici dozvoli da "cveta kao cveće smrti".[9] Poslednja poruka snaga na Peleliu (ostrvo) bila je "Sakura, sakura"- cvetovi trešnje.[10] Japanski vojnici će ih slikati na bočnim stranama svojih aviona pre nego što počnu samoubilačku misiju, ili su čak nosili grane ovog drveta u svoje misije. Cvet trešnje oslikan na strani bombaša simbolizovao je intezitet i prolaznost života.[11] Na taj način je estestska asocijacija bila promenjena tako da je padanje cvetnih latica predstavljalo žrtvu mladosti u samoubilačkim misijama u čast cara.[12] Prva kamikazna jedinica imala je podjedinicu pod nazivom Yamazakura (drvo trešnje). Vlada je čak ohrabrivala ljude da veruju da su duše srušenih ratnika reinkarnirane u cvetovima. U svojim kolonijalnim preduzećima, imperijalni Japan je često sadio drveće trešnje sa značenjem "zahtevanja okupirane teritorije kao japanskog prostora". Cvetovi trešnje su preovlađujući simbol u irezumiju, tradicionalnoj umetnosti japanskih tetovaža. Kod tetoviranja, cvetovi višnje često se kombinuju sa drugim japanskim simbolima, poput: koi ribe, zmajeva i tigrova.[13] Cvetovi trešnje su poslužili kao inspiracija za kreiranje maskote(Someity) za Letnje paraolimpijske igre koje će se održati u Tokiju 2020. godine.

Ucvetala grančica na japanskoj markici
Cvetanje trešnje oko zamka Himeji
Kovanica od 100 jena sa prikazom cvetova trešnje

Podvrste i cvat[uredi | uredi izvor]

Japan ima veliku raznovrsnost cvetova trešnje; tamo se može pronaći preko 200 kultivara. Sledeće vrste, hibridi i podvrste, cenjene su po sakuri:

Prunus serrulata u Ponta Grosi u južnom delu Brazila
Šidarezakura


Beli sakura cvetovi

Najpopularnija vrsta u Japanu je Jošino trešnja (jap: 染井吉野 Somei Yoshino, lat: Prunus × yedoensis). Njeno cveće je skoro čisto belo, prošarano svetlo ružičastom, posebno blizu peteljke. Cvetaju i obično otpadnu u roku od nedelju dana, pre nego što lišće izađe. Zbog svega toga, drveće izgleda skoro belo od vrha do dna. Sorta dobija naziv po selu Somej (Somei: danas Tošima u Tokiju). Razvijana je od sredine pa do kraja 19. veka, tj. krajem Edo perioda i početkom Meji perioda. Jidaigeki i druga dela fikcije često prikazuju sortu u Edo periodu ili ranije. Takvi prikazi predstavljaju anahronizme.

Prunus × subhirtella autumnalis ili zimska sakura, počinje da cveta u jesen i nastavlja cvetanje tokom cele zime. Ona je prelaz između edohiganzakure, Tokio Higan trešnje (Prunus incisa, eng: Fuji cherry), i mamezakure (P. pendula).

Druge kategorije uključujučuju: jamazakuru, šidarezakuru, jazekuru. Jazekura ima velike cvetove, naglašene bogatim ružičastim laticama. Šidarezakura, ili plakajuća trešnja, ima grane koje padaju poput onih kod tužne vrbe, pritom noseći slapove ružičastog cveća.


Po državi[uredi | uredi izvor]

Australija[uredi | uredi izvor]

Tokom Drugog svetskog rata, kamp ratnih zatvorenika blizu grada Kovra u Novom južnom Velsu, Australija, bila je lokacija jednog od najvećih begova iz zatvora tokom rata, 5.avgusta 1944. Tokom bekstva četiri australijska vojnika i 231 japanski vojnik su umrli i 108 zatvorenika su ranjeni. Japansko ratno groblje zadržalo je mrtve od Raskida. Nakon rata, pripadnici društva Kovra RSL-a (Cowra RSL) su brinuli o njemu, a 1963. godine je ustupljeno Japanu . Godine 1971. Kovra turizam je odlučio da proslavi ovu vezu sa Japanom i predložio je japansku baštu za grad. Japanska vlada se složila da podrži ovo razviće kao znak zahvalnosti za ophođenje prema mrtvima. Razvoj je takođe dobio sredstva od australijske vlade i privatnih entiteta. Baštu je dizajnirao Ken Nakajima (1914-2000), svetski poznati dizajner vrtova u to vreme. Prva faza je otvorena 1979. godine, druga je otvorena u 1986. Bašte su bile dizajnirane u stilu Edo perioda i predstavljaju kaiyu-shiki ili šetalište. Oni su dizajnirani da pokažu sve vrste pejzaža u Japanu. Sa pet hektara Kovra japanska bašta je najveća japanska bašta na južnoj hemisferi. Godišnji festival cvetanja trešnje tokom septembra je glavni događaj u turističkom kalendaru Kovra.

Brazil[uredi | uredi izvor]

Sa japanskom dijasporom u Brazilu, mnogi imigranti su doneli sadnice trešnje. U državi Sao Paolo, dom najvećoj japanskoj zajednici izvan Japana, uobičajeno je naći ih u objektima u Japanu. Uglavnom se mogu naći sorte Prunus serrulata 'Yukiwari' i Prunus serrulata var Iannesiana 'Himalaya'. Neki gradovi kao što je Kampos do Jordao imaju godišnje festivale da proslave cvetanja drveća i japansku kulturu. U Parani, mnogi gradovi su primili imigrante, koji su zasadili drveće, kao u Apukarani, Maringi, Kaskavelu, a posebno u glavnom gradu Kuritiba. U Kuritibi prve sadnice su doneli japanski imigranti u prvoj polovini 20. veka , ali velike količine njih su bile posađene devedesetih godina prošlog veka, uz otvaranje botaničke bašte u Kuritibi.

Kanada[uredi | uredi izvor]

Vankuver, Britanska Kolumbija, poznata je po hiljadama stabala trešnje (oko 50,000) koji uokviruju mnoge ulice i parkove, uključujući Park kraljice Elizabete i Stenli park. Vankuver održava Vankuver festival trešnjinog cveta svake godine. Sa mnogim vrstama i menjanjima temperature , kreću da cvetaju u februaru i staju u aprilu. Haj park u Torontu, Ontario, ima brojne Somej Jošino (Somei-Yoshino) trešnje (najranije cveta i voljena je zbog svog paperjastog belog cveća) koje je Torontu dao Japan 1959 godine. Tokom projekta Sakura , Japanski konzulat donirao je dodatne 34 trešnje Haj parku u 2001. godini i drugim lokacijama kao što su mesto iložbe Mekmaster univerzitet, Jork univerzitet (blizu Calumet koledža i na Otava putu blizu McLaughlinkoledža) i univerziteta u Torontu glavnu (pored Robards biblioteke) i Scarboroughkampusa. Ima nekoliko i blizu Nijagarinih vodopada. Kraljevske botaničke bašte u Burlingtonu i Hamiltonu takođe je bila primalac nekoliko (Somei-Yoshino) trešnjinih drveća koje je donirao Generalni konzulat Japana u Torontu u sklopu projekta Sakura. Drveće se nalazi u Arboretumu i Kamenoj bašti i zasađeni su da proslave stalno jačanje prijateljstva između Japana i Kanade. Poslednje vreme cvetanja u Kraljevskim botaničkim vrtovima je obično oko poslednje nedelje aprila ili prve sedmice maja.

Kina[uredi | uredi izvor]

Trešnjino drveće prirodno raste na severnim i južnim delovima Kine , oblast oko mora. Ipak, najpoznatiji parkovi trešnjinih drveća u Kini pokazuju Japanovo kratko zanimanje delovima Kine tokom prve polovine 20. veka ili donaciju iz Japana:

  • Longwangtang trešnjin vrt u Ljaoningu
  • Istočno jezero trešnjinog drveta, park blizu Wuhan univerziteta, u Donghu distriktu, Wuhan,Hubei
  • Wuhan univerzitet , u Donghu distriktu, Wuhan ,Hubei
  • Nanshanbotanička bašta u Nan'an distriktu, Chongquing

Francuska[uredi | uredi izvor]

Parc de Sceauxse nalazi u predgrađu Pariza, ima dva voćnjaka trešnjinog drveća, jedan za bele cvetove trešnje (Prunus avium) i jedan za roze cvetove trešnje (Prunus serrulata) , a drugi sa oko 150 stabala koji privlače mnoge posetioce kada cveta početkom aprila.

Nemačka[uredi | uredi izvor]

Cvet trešnje je glavna turistička atrakcija u nemačkoj regiji Altes Land (Stara Zemlja) sa voćnjakom. Najveći hanami u Nemačkoj, Hamburgu, sa vatrometom u japanskom stilu , koji organizuje Nemačko-japansko društvo , privlači desetine hiljada gledalaca svakog proleća. Počevši od 2015. godine, Hamburgu je bilo dozvoljeno da prihvati titulu, "Kraljica trešnjinog drveta", od japanske asocijacije trešnjinog drveta. Jedan od tri grada širom sveta dobije ovakvu privilegiju. Prva kraljica trešnjinog drveta je bila , "krunisana", od strane Japana 23. maja. Godine 1990. uz prethodne delove Berlinskog zida, Japan je donirao trešnjino drveće kako bi izrazio zahvalnost na ponovnom ujedinjenju Nemačke. Poklon je podržan donacijama japanskog naroda koje su omogućile da se posadi preko 9.000 stabala. Prvo drveće je posađeno u novembru te godine u blizini Glinike mosta . Festival trešnjinog drveta u Bonu je veoma poznat.

Indija[uredi | uredi izvor]

U Indiji trešnjino drvo je takođe atrakcija. Pre svega u himalajskim državama Himachal Pradesh, Uttarakhand, Jammu i Kashmir, Sikkim i severni distrikti zapadnog Bengala. Hramski gradovi kao Kalpa, Sarahan, Chitkul, Sangla i Narkanda su prepoznatljivi po svom cvetu divlje trešnje tokom proleća, koji prekrivaju himalajsko podnožje. Mogu se videti u raznim botaničkim vrtovima poput: Nilgiri brda, Garo brda i Khasi brda. Prunus cerasoides je divlja himalajska trešnja i kisela trešnja, na hindiju je znana kao padma. Ona je listopadno drvo koje se može naći u istočnim, južnim ili jugoistočnim delovima Azije. Iz porodice Rosaceaeje i iz roda Prunus. Nedavno su opštinsko odeljenje Kolkata i šumarski odeljenje zasadili trešnjina stabla preko glavnih gradskih mesta kao Rajarhat. Bili su u potpunosti cvetni prve nedelje marta 2017.

Koreja[uredi | uredi izvor]

Poreklo cvetova trešnje u Koreji je sporno. Japanci su posadili Yoshino drvo u Changgyeonggung i pregled cvetova trešnje je uveden u Koreju tokom japanske vladavine. Festivali su se nastavili i pošto se Japan predao na kraju Drugog svetskog rata , ali su bili kontroverzni,a mnoge trešnje su bile isečene da proslavljaju petogodišnjicu predaje Japana, jer su ih smatrali simbolima okupacije. Korejci su nastavili da posađuju Yoshinodrveće i festivali su krenuli da privlače širok domen turista. Mnogi korejski mediji su tvrdili da Yoshino trešnja je ista vrsta kao i korejska domaća , ugrožena vrsta zvana kraljevska trešnja.Njena ogromna proizvodnja se i dalje proučava.U 2007. sprovedena je studija o upoređivanju kraljevske i Yoshino trešnje.Zaključeno je da ova dva drveta kategorizovana kao dve različite vrste. U 2016.studija o DNK je ukazala na nezavisno poreklo između kraljevske trešnje i Yoshino trešnje. U 2016. novi naučni naziv Cerasus x nudiflora je dodeljen kralju trešnji da bi se razlikovao od Yoshino (Prunus x yedoensis) trešnje. U Koreji cvetovi trešnje imaju značenje čistoće i lepote.

Holandija[uredi | uredi izvor]

Tokom 2000. godine, Japanski ženski klub poklonio je 400 stabala trešnje gradu Amstelvenu. Drveće su posadile u parku Amsterdamu Bosu. Poseban detalj je da svako drvo ima svoje ime, 200 trešnji ima ženske holandske nazive.

Novi Zeland[uredi | uredi izvor]

Hagli park je najveći urbani otvoreni prostor u Krajstčerču. Novi Zeland ima i mnogo drveća trešnje od nekoliko varijeteta.

Tajvan[uredi | uredi izvor]

Tipično se nalaze u planinskim predelima, cvetovi trešnje su popularna atrakcija na Tajvanu, sa brojnim specijalno prilagođenim turističkim turama. Među najpristupačnijim i najpopularnijim spadaju Yangmingshan u Tajpeju i Wuling u Tajčungu .

Tajland[uredi | uredi izvor]

Drveće trešnje možemo naći na severnom Tajlandu.

Ujedinjeno Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

Batsford Arboretumu Glosterširu (Engleska) drži nacionalnu kolekciju japanskih sela trešanja, sato-sakura grupe. Univerzitet Keeleu Stafordširu ima jednu od najvećih zbirki cveća trešnje sa više od 150 vrsta.

SAD[uredi | uredi izvor]

Japan je davao 3.020 stabala trešnje na poklon Sjedinjenim Državama 1912. godine da proslavi tada rastuće prijateljstvo nacija , zamenjujući raniji poklon od 2.000 stabala koji su morali biti uništeni zbog bolesti 1910. godine. Ovo drveće je zasađeno u parku Sakura u Menhetnu i obeležava obalu reke Tidal i kolovoz u parku Istočni Potomasu u Vašingtonu, a prva dva stabla su postavili prva dama Helen Taft i grof Činda Sutemi na obali reke Tidal . Poklon je obnovljen sa još 3.800 stabala 1965. godine. U Vašingtonu drveće trešnje i dalje predstavlja popularnu turističku atrakciju (i predmet godišnjeg Nacionalnog festivala trešnje)kada do početka proleća postignu potpuni cvet . U neposrednoj blizini Vašingtona , u predgrađu Kenvuda u Betesdi u Merilendu ima oko 1.200 stabala koja su popularna među turistima i lokalnim ljudima. Branč Bruk park u Nju Džerziju se održava od strane županije Eseks. To je najstariji županijski park u Sjedinjenim Državama i dom je najvećoj kolekciji drveća trešnje sa oko 5.000 stabala. Takođe Balboa park u San Dijegu ima 2.000 stabala koje cvetaju sredinom i krajem marta. U Los Anđelesu , preko 2.000 stabala nalazi se na jezeru Balboa u Van Nuisu. Ovo drveće je poklonio anonimni japanski donator i bilo je zasađeno 1992. godine. Oni potiču od jednog roditelja, i razvijeni su da rastu u toplim klimatskim uslovima. Filadelfija je takođe dom za više od 2.000 cvetnih japanskih trešanja , od čega je polovina bila poklon od japanske vlade 1926. godine u čast 150. godišnjice američke nezavisnosti , dok je drugu polovinu zasadilo Japansko udruženje velikana Filadelfija, između 1998. i 2007. Filadelfijski cvetovi trešnje nalaze se u okviru Farmaunt parka, a godišnji festival Subaru trešnjinog cveta u Velikoj Filadelfiji slavi cvetanje drveća. Univerzitet Vašingtona u Sijetlu ima cvetove trešnje u svom dvorištu. Drugi američki gradovi imaju godišnji festival trešnje (sakura matsuri) , uključujući Međunarodni festival trešnjinog cveta u Maconu, Džordžija, na kojem se nalazi preko 300.000 stabala trešnja. Bruklin botanička bašta u Njujorku takođe ima veliki, dobro posećivan festival . Portsmut, Nju Hempšir, je mesto mirovne konferencije koja je donela "Ugovor iz Portsmuta", za koju su zahvaljujući izvorna drveća iz Vašingtona. Nekoliko trešnjinih stabala posvećenih na obali plimskog jezera pored porsmutske gradske sale su poklon japanskog sestrinskog grada Ničinana - rodnog grada Markiza Komura Jutara(japanskog predstavnika na konferenciji). Univerzitet Ohajo u Atini, Ohajo, ima 200 somei yoshino drveća , poklon od sestrinske institucije, japanskog Chubuuniverziteta.

Cvetanje trešnje u SAD
Cvetovi trešnje u Vašingtonu

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ISSUU https://www.issuu.com/jtvr/docs/japanese_flowering_cherries_by_wybe. Pristupljeno 12. 12. 2018.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ tsunagujapan https://www.tsunagujapan.com/the-beauty-and-history-of-sakura-japans-national-flower/. Pristupljeno 12. 12. 2018.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  3. ^ „sakura”. Mizue Sawano:The Art of the Cherry Tree. Pristupljeno 12. 12. 2018.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)
  4. ^ „Top places of cherry blossom”. Pristupljeno 12. 12. 2018.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)
  5. ^ McClain, James (1995). Japan: A Modern History. str. 414. ISBN 0-393-04156-5. 
  6. ^ Ohnuki-Tierney, Emiko (2002). Kamikaze, Cherry Blossoms, and Nationalisms. str. 9-10. 
  7. ^ Brendon, Piers. The Dark Valley: A Panorama of the 1930s. str. 427. ISBN 0-375-40881-9. 
  8. ^ . ISBN 0-393-04156-5 https://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/0-393-04156-5.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  9. ^ Toland, Jonh (1970). The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire 1936–1945. New York: Random House. str. 539. 
  10. ^ Harries, Meirion and Susie. Soldiers of the Sun: The Rise and Fall of the Imperial Japanese Army. str. 424. ISBN 0-394-56935-0. 
  11. ^ Sakamoto, Kerri (2004). One Hundred Million Hearts. Vintage Book. ISBN 0-676-97512-7. 
  12. ^ Morris, Ivan (1975). The Nobility of Failure: Tragic Heroes in the History of Japan. Rinehart and Winston. str. 290. 
  13. ^ [Freetattoodesigns.org. „Cherry Blossom Tattoo Designs”] Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Pristupljeno 12. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]