Korisnik:BrankaVV/pesak
Radosav Čikiriz | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1823. |
Mesto rođenja | Rti, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 1864.40/41 god.) ( |
Mesto smrti | Rti, Kneževina Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | Klesarstvo |
Pravac | Kamenorezaštvo zapadne Srbije |
Potpis | ![]() |
Radosav Čikiriz (1823−1864) bio je klesar iz sela Rti. Rodonačelnik i najznačajniji predstavnik Dragačevske škole kamenoreza.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b5/Rtari%2C_stari_spomenici_na_groblju_Rajkova%C4%8Da_04.jpg/260px-Rtari%2C_stari_spomenici_na_groblju_Rajkova%C4%8Da_04.jpg)
Uticaj[uredi | uredi izvor]
Savremenici[uredi | uredi izvor]
Sledbenici[uredi | uredi izvor]
Život[uredi | uredi izvor]
Rođen je u selu Rti oko 1823. godine.
Delo[uredi | uredi izvor]
Uzori[uredi | uredi izvor]
Prostor delovanja[uredi | uredi izvor]
Čikirizovi radovi sreću se na veoma prostranom području, što je dokaz da je, kao dobar kamenorezac, bio nadaleko tražen. Opsluživao je naručioce od Rudnika do Zlatara i od Žiče do blizu Rače. Klesario je po Dragačevu, rudničkom Pomoravlju i Starom Vlahu. Radio u devet srezova: dragačevskom, moravičkom, ariljskom, zlatiborskom, požeškom, trnavskom, žičkom, ljubićkom i takovskom.
Ima ga u subovorskom Ozremu, moravskom Mojsinju, golijskoj Pridvorici, zlatiborskim Kremnima. Prispevao je i preko granice, u inostranstvo - u Novu Varoš, koja je, u njegovo doba, bila u Otomanskom carstvu. Tamo je izrezao i ispisao krstate mramore Aleksi Kujundžiću, ocu ivanjičkog ekmedžije Vujice (1848), i čuvenom marvenokupcu Đorđu Hadžisimiću, inače Cuci, koji je trgovao sa Dubrovnikom (1862).
Istočnici[uredi | uredi izvor]
pravio istočnike (česme) pored rabadžijsko-kiridžijskih puteva. Pored svakog - korito za napoj umornih konja i volova.
Kremna, kod Moljkovića hana - putnicima između Višegrada i Užica poželeo je pitku vodu a ulagaču novca i majstoru blagoslov: „Pij, brate, i reci fala! Nagradi, Bože, onoga kojije ovo plaplio i svojom rukom radio!”
Ostali su u planini, kraj glavnih karavanskih postaja. Jedai na Katićima pod Mučnjom, drugi u Lisi, na Vijencu, treći - u Rtarima, pri vrhu Jelice.
Česma na konaku kneza Miloša u Gornjoj Dobrinji.
Nadvratnici, ploče[uredi | uredi izvor]
portali, frizovi, nadvratnici i zidne ploče na crkvama, manastirima i konacima koji su u njegovo vreme podizani, popravljani i obnavljani.
Vujan: Sej konak sogradi se pri vladeniju srbskog knjaza Aleksandra Karađorđevića... (1853)
Ježevica: na nadvratniku je štitoliki grb kneževine Srbije, obgrljen dvema lisnatim grančicama i „oglavljen” razvedenom krunom. Desno od grba je šestokrili anđeoserafim, a levo - splet slobodno oblikovanih lovorovih listova. Ispod anđela je ruka koja drži stilizovan krst.
Nadgrobni spomenici[uredi | uredi izvor]
Forma[uredi | uredi izvor]
Materijal[uredi | uredi izvor]
izrađivao spomenike, istočnike, nadvratnike.
nadgrobna obeležja u obliku učetvrćenog stuba tesanika, bez kape, na čijim je bokovima ukopavao izdužena pravougaona polja za upisivanje pokojničkih životopisa
Osim ovih stubova od dragačevskog peščara, ispisao je i dosta pljosnatih krstaša od studeničkog mermera
četrdesetak masivnih krstova od tvrđeg kablarskog peskovika ili od bukovičkog crvenkastog ljutika.
nadgrobne ploče - najviše po crkvenim i manastirskim portama. Od svetovnih ljudi one su samo oznake grobnog mesta ponekog stočarskog trgovca, viđenjeg kmeta, predsedatelja primiriteljnog suda, poslanika Svetoandrejske skupštine.
Motivi[uredi | uredi izvor]
Ljudske figure[uredi | uredi izvor]
Ornamenti[uredi | uredi izvor]
Uzori[uredi | uredi izvor]
Polihromija[uredi | uredi izvor]
Golubovi[uredi | uredi izvor]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Rukopis[uredi | uredi izvor]
Slova[uredi | uredi izvor]
Primeri[uredi | uredi izvor]
Epitafi[uredi | uredi izvor]
Dozivi[uredi | uredi izvor]
Pesničke slike[uredi | uredi izvor]
Primeri[uredi | uredi izvor]
Spisak dela[uredi | uredi izvor]
Spomenike sa „kapom” klesao je od živičkog peščara. Tek po neki je sa pridodatom nadgrobnom pločom.[3]
Likove pokojnika rezao je
Figure su izvedene je u plitkom reljefu, sa nešto plastičnije modelovanim glavama. Svi ostali detalji izvedeni su linearno i plošno, samo opisani urezanom linijom.[3] Odeveni su u starinsku nošnju: izvezene anterije, fermene, fesove sa kićankama itd. Ponekad su vidljivi i uplivi gradske nošnje, čime je označavao pomodarstvo mlađih seljaka.
Znatno ređe klesao je ženske likove koje je odevao u kitnjastu nošnju: naborane suknje, libada i jeleke.[3]
Polihromija[uredi | uredi izvor]
Prvobitna polihromija još uvek je prisutna u tragovima. Pojedini spomenici skorije su od strane potomaka farbani u plavo.
Naučen pismu na predvukovskoj azbuci, crkvenom ćirilicom. Slova su mu natprosečne lepote, pravilna i lako čitljiva.
[3] Primenjivao je čudnu interpunkciju: reč je veoma često odvajao zapetama, a ponekad ju je stavljao iza svake reči. Razdvajanje reči na slogove radi penošenja u novi red označavao znakom jednakosti. Radi lakšeg čitanja, možda i radi povećanja likovne privlačnosti, reči je naizmenično bojio.[3]
Potpisi[uredi | uredi izvor]
Potpisivao se dvojako. Ukoliko je sam izrađivao kamene taslake, to je posebno naglašavao sa:
- reza i pisa Radosav Čikiriz iz Dragačeva inače sela Rtiju
- Ovaj kamen gradio i napisao Radosav Čikiriz iz sela Rtiju
Na spomenicima koje je su izradili drugi kamenoresci, a on samo ukrašavao klesarijama, najčešće potpisivao sa:
- Napisa Radosav Čikiriz ot sela Rtiju
- Pisa Radosav Čikirizović
- Pisatelj bio Radosav Čikiriz Dragačevac
- Podpisa ga kamenorezac Radosav Čikriz iz sela Rtiju.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Epitafi[uredi | uredi izvor]
Natpise najčešće je počinjao dozivima:
- O ljubezni srpski rode,
- umoljeno stani malo ovde,
- da razumeš koga ova ladna ploča krije!
Radosav Čikiriz je sastavljao „stihove u duhu opela i u duhu gusala” govoreći o prolaznosti i trošnosti čovekovog zemnog života:
- Ne divi se, čitatelju, grobu moem,
- tako bude i u životu tvoem.
- Ovde moje kosti počivajut
- i sudbinu Božiju ožidajut.
- Koja kosa pokosila mene,
- ’oće, znaj, i tebe,
- samo vreme u koe će niko ne zna,
- pamtiti zato: imaj srce čisto.
- Ništa večno na ovome svetu:
- što je bilo, to je sad prestalo,
- što je sada, prestaće ma kada.
[a] Spomenik Stefanu Zategi (†1844) (Lisa – Grobljište)
- Ovde počiva rab boži
- STEFAN ZATEGA
- glavni srb ot sela Lisa
- bivši kmet 8 G.
- poživijo 42 G :
- umre od 30 g noembra 1844 :
- pisa radosav Čikiriz iz Rtiju
Spomenik Marinku Iliću (†1846) (Grab – Ilići)
- Ovde počiva
- rab Boži
- MARINKO
- sin mijaila ilića
- Ž: sela Graba
- poživi 27. g:
- i prestavise
- 26. Marta 1846. G:
- napisa Radosav čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Petru Obradoviću Plazini (†1846) (Guberevci – Plazine)
- 1846
- ovde počiva
- PETAR OBRADOVIĆ PLAZINA
- požive 42 G.
- i umre 13 maija
- i ovi plac zemlje svoe
- priloži pod groble
- za večiti spomen
- i prvi grob ovi ovde
- pisa radosav Čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Jovanu Krsmanoviću (†1848) (Rti – Đekići)
- Ovde počiva Rab Boži
- IOVAN KRSMANOVIĆ inače Čikiriz
- Žitel Rtijanski
- koie u vreme rata krabri voinik bio
- i na bitke vredno polazio
- junački se borio s turcima
- za srbsku slavu i slobodu
- 1806. g ot skoplaka suleman pašine voiske
- na Radalevu rana dopanuo
- za veru i otečestvo protiv bezakoni tirana
- i krvlju svoiom triput pokropio za
- krst častni i za Hristov: zakon:
- poživi: 74 g.
- umre 21 oktombra 1848
- Ovai bileg vozdvigošemu
- sinovi Vukosav Miloš i Mikail
- a spomoću svoeg strica Ilie
- a pisaomu i gradio Učenik Radosav sinovac ego
- a Petar kovač bratučed ego
- sečiva gradio za ovi kamen
Spomenik Jakovu Novičiću (†1849) (Grab – kraj škole)
- 1849
- ovde počiva
- JAKOV
- sin Mijaila Novičića
- iz Sela Graba
- požive... G;
- i Pogibe za pravdu
- Žertvujući Pred kućom,
- svoiom
- od zlobiva konšije
- Pavla Ilića
- a i Pregdašnji
- krvopilaca Srbski
Spomenik Krsmanu Sretenoviću (†1850) (Rti – Čikirizi)
- Ovde počiva rab boži
- KRSMAN
- đak on e sin bio edinac
- Janka sretenovića čikiriza
- i matere Paune.
- i u 13-oi godini svoioj Mladosti
- na preveliku tugu i žalos.
- rodu svoemu umoren srdobolom
- 1. septembra 1850 leta
- Bog damu udari raisko nasele
- (...)
Spomenik Milovanu Rakoviću (†1850) (Trešnjevica – Polje)
- Ovde počiva rab božii
- MILOVAN RAKOVIĆ
- Žitel S: Crešnjevice
- Požive 50. God.
- i Bist glavni Kmet primiriteljnog. Suda
- i koioi podobiu 12 st G.: Sudio
- i pri svakoi Česti Umro Sep: 21-og 1850 G:
- MILOVANE
- Bog da ti Dušu Oprosti
- i lakati Matera Zemlja koja te pokriva:
- Ovo kamene dao graditi tvoi Sin Života R:
- A pisa i reza Radosav Čikiriz iz Sela Rtiju.
- 1850. G:
Spomenik Vasiliju Komadini (†1851) (Lisa – Polje)
- Ovde počiva rab boži
- VASILIE KOMADINA
- bivši Presedatel
- Primiritelnog Suda
- obštine Liške
- Poživi 55 God:
- umre 12 Fervuara 1851. G:
- ovai Bileg Vozdvigošemu
- sinovi Glišo i Dmitar i Kosta i Mlađen
- pisa Radosav Čikiriz
Spomenik Janku Sret. Čikirizu (†1851) (Rti – Čikirizi)
- Premili srbski rode
- priđi bliže i reci
- Bog Daga Prosti
- Ovde počiva Rab Boži
- JANKO SRET. ČIKIRIZ
- marvenokupac
- Žite ovog sela rtiju
- koje ot svog rođenja 37-me
- a ot hrista 1851 godine
- 13-ti dan marta
- vremenost sa večnostiju promenio
- ovai bileg gradišemu braća čikirizi
- pod upravlenijem njihova br[ata]
- Radosava
Spomenik Simonu Perišiću (†1852) (Vučkovica – Dukanci)
- Ovde
- SIMON PERIŠIĆ
- ot sela Vučkovice
- poživi 100. God:
- a umre 5. februara 1852. G.
- ovai bileg udari mu sin Radisav
- a pisa Radosav čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Mikailu Milivoeviću (†1855) (Guča – groblje kod škole)
- Ovai grob prvi početak
- tom grobju dase zna:
- Ovde počiva rab božii
- MIKAIL MILIVOEVIĆ
- ot familie broćića.
- bivšij žitel gučki
- poživi 46 god;
- a prestavise 27 avgusta 1855 . L:
- Budi emu večna pamjat:
- spomenik ovai podižemu
- Ego sin Milutin
- a pisa i gradi Radosav Čikiriz iz Rtiju
Spomenik Gavrilu Đorđeviću (†1857) (Dučalovići – Podovčarsko groblje)
- ovde počiva rab Boži
- GAVRILO
- sin poč: Pantelie Đorđevića
- Bivši Abadžija
- i žitelj dučalovski
- poživi 25. G:
- a umre 14: ijanuara 1857 =
- spomenik ovai Spodiže mu
- verna supruga Ego Mara
- a sa znanjem i trudom:
- eja devera Pavla Aksentievića
- iz Tog Sela
- i podpisa Radosav Čikiriz ot sela rtiju
- Pomeni gospodi v Carstvu tvoem
Spomenik Tomi Krsmanović (†1858) (Rti – Čikirizi)
- ovde e ukopato telo
- raba božie
- TOME
- supruge Sretena R. Krsmanovića
- inače čikiriza iz Rtiju
- a kćeri Antonija aleksića
- inače munića starovala iz stragarčine
- i stanoike maike ioi
- ona e poživela 69 god:
- i prestavilase 3 Dekembra 1858. God
- Bog da ioi dušu prosti
- vo veki vekov amin:
- spomen ovai podigoše
- njeni Mili Sinovi
- Radisav i Radosav i Paun
Spomenik Sretenu Radovanoviću Krsmanoviću (†1859) (Rti – Čikirizi)
- Ovde ukopato telo raba božieg.
- SRETENA RADOVANO: KRSMANO.
- inače čikiriza iz Rtiju
- bivšeg voinika Itrog.
- u ono vreme Rata karađorđeva.
- on e poživio 75 godina
- i prestavio se 30 Sept: 1859 Leta
- večna mu pamjat i blaženi pokoi:
- spomenik ovai mesto počitanija
- roditelju svoemu podigoše
- blagodarni sinovi Ego
- Radisav i Paun i Radosav
- koie sve ovo pisao
- i gradio svoim rukama
Spomenik Jovanu Vukoliću (†1861) (Pilatovići)
- Priđi bliže Mili Srbski rode
- umoleno postoj Malo Ovde
- i pročitaj nadpis Groba ovog:
- U kom mošti moe počivaju,
- i sudbinu Božiju Ožidaju:
- blaženoupokojenog raba Božieg
- IOVANA VUKOLIĆA
- Bivšeg učenika Svetog pisma
- koi poživio 12 god:
- a prestaviose u večnost
- 10 Marta 1861 G:
- Spomen podiže otac
- opisaoga radosav Čikiriz s Rtiu
Spomenik Iliji Plaziniću (†1862) (Lapidarijum u Guči)
- Koja kosa pokosila mene
- oće znam i tebe
- samo vreme u koeće
- niko nezna pamtiti
- zato imai srce čisto
- ILIJA PLAZINČIĆ
- sin stevana kneževića
- od familie kukolske
- iz Mirosaljaca
- dobrodetelni domaćin
- i trgovac
- poživi 73. G.
- prestavise 9. oktom. 1862.
- Bog da ga upo (...)
- Amin
- Ovai bileg podigoše Ilii
- sinovac trivun
- i kćer stanisava
- A pisa i izreza
- radosav čikiriz iz sela rtiju
Napomene[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,].
- ^ Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- ^ a b v g d đ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. str. 51—52.
- ^ Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4.
- ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir.
- Rosić, Miloš (1995). Rti. Beograd: Odbor za pročavanje sela SANU.
- Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9.
- Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.
...............................................................
Srpsko-turski ratovi (1876-1878) na nadgrobnim spomenicima zapadne Srbije čine važne istorijske izvore značajne za proučavanje sastava Vojske Kneževine Srbije, bitaka, zatim hronika pojedinih naselja, različita genealoška istraživanja itd.[2]
Srpsko-turski ratovi vođeni su sa prekidima od 1876. do 1878. godine sa frontom od Negotina do Drine, na „liniji od preko 1000 kilometara, što je prava retkost u dotadašnjoj ratnoj istoriji uopšte, i to - između jedne male zemlje i velike turske carevine”.[3]
Kneževina Srbija imala je stajaću i narodnu vojsku koja se delila na pešadiju, konjicu, artiljeriju i žandarmeriju. Narodnu vojsku činili su vojni obveznici od 20 do 50 godina, podeljeni po godištima u tri klase. Početkom 1876. godine formirana je Ibarska vojska, sastavljena od Zapadnomoravske divizije i Šabačke brigade I klase. Brigade i bataljoni nosili su nazive po ondašnjim srezovima: Rudnički, Moravički, Dragačevski, Ariljski, Trnavski... Vojnici su u najvećem broju pripadali pešadiji, ali se u epitaf sreće i poneki konjanik − kavaljerist, artiljerac, tobdžija i pionir. Nadgrobni natpisi svedoče o onovremenoj vojničkoj terminologiji: vojnik prve i druge klase, redov, desetar, vodnik, zastavnik, komandir, četovođa, narednik, poručnik, ađutant, komandant. Zatim vojne jedinice: četa, batalion i brigada, pa izrazi koji upućuju na rodove vojske: pjehota, katana, kavaljerist, konjanik, artiljerija, tobdžija, brdska baterija. Petnaestak reči označava pojmove iz oblasti vođenja rata: bitka, boj, borba, megdan, bojno polje, bojna linija, pozicija, borac, ratoborac, šiljbok, vitez, narodna vojska, stojeća vojska, turska sila, žrtva.[4]
Podela spomenika[uredi | uredi izvor]
Ratnicima ovih ratova najviše kamenih obeležja - nadgrobnika i krajputaša sa autentičnim likovnim i pisanim sadržajima podignuto je na području između Javora i Rudnika.[4] Mogu se podeliti u dve grupe grupe:
Kenotafi[uredi | uredi izvor]
Prve predstavljaju kenotafi - „spomenici nad praznim grobom”[5] podizani vojnicima sahranjenim na bojištima duž linije frontaili neznano gde. U Srbiji ova praksa započinje sa podizanjem spomenika učesnicima Prvog i Drugog srpskog ustanka, a svoj puni zamah dobija nakon Balkanskih i Prvog svetskog rata, kada su kenotafi podizani ne samo kraj puteva − takozvani krajputaši, već i u crkvenim portama i na seoskim grobljima[6], o čemu svedoči natpis:
- Evo moj spomen vođe
- ali nije moje telo vođe
- već sam ga ostavijo na položaju
- na bojnoj liniji.[7]
Nadgrobnici[uredi | uredi izvor]
Drugu vrstu čine nadgrobni spomenici podignuti vojnicima koji su preživeli oslobodilačke ratove, a čije je učešće u ratovima posebno isticano uobičajnom epitafnom frazom :
- poštovani građanin i žitelj ovog sela (...)
- koi časno poživi (...)
- bivši vojnik
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.[2]
Epitafi[uredi | uredi izvor]
U natpisima se sreće i začetak ratničkog nadgrobnog pesništva, u prvom redu u dozivnim počecima epitafa. Stihovanim dozivima obraćalo se srpskom rodu i putnicima u desetercu, ponekad i u osmercu:
- Priđi bliže mili čitatelju
- truda svoga nemoj požaliti
- tužan ovaj spomen pročitati
- te ti vidi ko ovde počiva
- mrtvo telo na daljini osta.[4]
Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru:
..........................................................................
Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru.
A B V G D Đ E Ž Z I J K L Lj M N Nj O P R S T Ć U F H C Ć Dž Š
Ivanjica[uredi | uredi izvor]
Gornji Milanovac[uredi | uredi izvor]
Brđani[uredi | uredi izvor]
Boljkovci[uredi | uredi izvor]
Brezna[uredi | uredi izvor]
Brusnica[uredi | uredi izvor]
Varnice[uredi | uredi izvor]
Vrnčani[uredi | uredi izvor]
Gojna Gora[uredi | uredi izvor]
Gornji Banjani[uredi | uredi izvor]
Davidovica[uredi | uredi izvor]
Donja Vrbava[uredi | uredi izvor]
Donja Crnuća[uredi | uredi izvor]
Dragolj[uredi | uredi izvor]
Drenova[uredi | uredi izvor]
Zagrađe[uredi | uredi izvor]
Koštunići[uredi | uredi izvor]
Lozanj[uredi | uredi izvor]
Ljevaja[uredi | uredi izvor]
Majdan[uredi | uredi izvor]
Mlakovac[uredi | uredi izvor]
Ozrem[uredi | uredi izvor]
Rudnik[uredi | uredi izvor]
Ručići[uredi | uredi izvor]
Savinac[uredi | uredi izvor]
Svračkovci[uredi | uredi izvor]
Semedraž[uredi | uredi izvor]
Takovo[uredi | uredi izvor]
Teočin[uredi | uredi izvor]
Trudelj[uredi | uredi izvor]
Ugrinovci[uredi | uredi izvor]
Šarani[uredi | uredi izvor]
Šilopaj[uredi | uredi izvor]
Lučani[uredi | uredi izvor]
Goračići[uredi | uredi izvor]
Guberevci[uredi | uredi izvor]
Živica[uredi | uredi izvor]
Rudnik[uredi | uredi izvor]
Arilje[uredi | uredi izvor]
Brekovo[uredi | uredi izvor]
Spomenik Blagoju Markoviću (†1876) (Brekovo)
- Ovde počiva rab boži
- BLAGOE
- sin počivšeg
- Radoice Markovića
- pož. 22 g.
- pogibe na boju
- na Kalipolju
- 24. junija 1876.
- Ovi krs podiže mu
- brat Zdravko
- i majka Gospava.
- Doneše mu kosti
- u obšto groblje.[4]
Trešnjevica[uredi | uredi izvor]
Spomenik Stefanu Pavloviću (†1876) (Trešnjevica)
- Oj putničke čekni malo,
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- biljeg ovaj.
- Reci Bog da prosti dušu
- STEFANA PAVLOVIĆA
- iz Trešnjevice
- hrabrog vojnika druge klase
- bataliona dragačevskog
- koi je u 42. g. života svoga
- junački boreći se
- protivu Turaka u ratu
- pod knjazom Milanom IV Obrenovićem
- braneći slavu i slobodu
- svoje braće Srba
- ne odstupajući ispred turske sile
- pred vojskom srbskom
- poginuo na šiljboku na Borju
- 24. juna 1876. g.[4]
Spomenik Pantu Đorđeviću (†1876) (Banjica)
- O mili srbski rode
- i braćo vojnici
- ne požalite svoga truda
- što ćete malo stati i čitati
- ovaj večiti spomenik
- PANTU ĐORĐEVIĆU
- iz Banjice (...)
- Bivši četovođa I klase I čete
- trnavskog bataliona
- koi pod vladom knjaza Milana Obrenovića III
- u prvom ratu srbskom turskom
- na Čemernici kod Javora
- krabro boreći se sa Turcima
- za Slobodu i nezavisnost srbsku
- poginuo 16. avgus. 1876. g.[4]
Spomenik Milovanu Kandiću (†1876) (Vrnčani)
- Ovaj spomen dignut je
- krabrom srbskom vojniku
- MILOVANU KANDIĆU
- iz Vrnčana
- koi se za veru i otadžbinu u srbskom ratu
- junački s Turcima borijo
- kod Aleksinca na Adrovcu
- poginuo 20. avgusta 1876. god.
- a u 23. god. svog života
- pri vladi srbskog gospodara
- Milana Obrenovića IVtog.
- Valjan bio, junački na megdanu poginuo,
- dobroj porodici svojoj spomen ostavio:
- da se vere, sloge i ljubavi držite.[4]
Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići)
- O vojnici i putnici,
- pogledajte s puta rode
- i čitajte podpis ovde,
- što ćeš stati i čitati
- ne požali truda svoga
- no spomente brata svoga
- i recite Bog da prosti
- brata
- MILANA RUŽIČIĆA
- žitelja goračkog i vodnika II klase
- narodne vojske trnavskog bataliona
- poživi 40 g.
- a (...) avgusta u 1876. g.
- pogibe na Pazaru
- braneći sebe i slavu otečestva
- od turske sile.[4]
Spomenik Dobrici Kodžopelji (†1876) (Luke)
- Spomenik
- DOBRICE KODžOPELjE
- iz sela Luka
- biv. hrabrog vojnika prve klase
- bataliona dragačevskog
- koji je u 32. god. života svog
- za otadžbinu, slavu i slobodu
- braće svoje Srba
- boreći se protiv Turaka
- poginuo u bitci na Šiljegovcu
- okrug aleksinački
- 15. sep. 1876. g.[4]
Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-1878)[uredi | uredi izvor]
Spomenik Aleksi Radosavljeviću (†1877) (Rtari)
- Srbine mili moj rode
- ti zastani malo ovde, očekaj
- te ovaj spomenik pročitaj.
- On pokazuje dičnog Srbina
- ALEKSU RADOSAVLjEVIĆA
- iz ovog sela Rtara
- krabroga vojnika prve klase
- četvrte čete trnavskoga bataliona
- poživi 29 godina
- a pogibe na Samokovu 1877. g.
- kada je knjaz Milan Obrenović
- ratovao sa Turcima.[4]
Spomenik Jovanu Komadini (†1878) (Sveštica)
- Ovaj spomen pokazuje
- hrabrog srbskog vojnika
- JOVANA
- sina Marka Komadine
- iz sela Lise
- sr. dragačevskog okr. čačans.
- biv. artiljeriskog narednika
- koi je u srbsko-turskom ratu god. 1876.
- u klancima javorski pozicija
- na opšte zadovoljstvo junački se borijo
- i 1878. g. u bivšoj Staroj
- a sada Novoj Srbiji
- takođe za oslobođenje i nezavisnost
- mile svoje imovine Srbije
- u zvanom mestu Prokuplju
- 14. januara 1878. god.
- u 28oj god. života
- u najlepšem cvetu svoje mladosti
- na veliku tugu i žalost familije,
- osobito starog mu oca Marka
- dragoceni mu život u ratu okončo.[4]
Vojnici preživeli ratove[uredi | uredi izvor]
...........................
Borci pali u ratovima 1876-1878.[uredi | uredi izvor]
Spomenik Petru Zimonji (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovde počiva
- rab boži
- PETAR V. ZIMONjA
- vojnik I klase
- narodnje vojske
- koi poživi 37 g.
- a umro 9-og junija 1876 g.
- Spomenu ga Gavrilo brat.[7]
Spomenik Vladimiru Stevanoviću (†1876) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazue:
- krabrog: Srbina
- VLADIMIRA STEVANOVIĆA
- voinika: II klase :
- koie na Pazaru :
- 24-g iuna: u 1876 : g.
- branećise :
- od : turaka poginuo :
- Bog damu dušu prosti.
- Ovai : bileg : udarimu :
- ružica : supruga :
- radomir edini sin ego
- u 1880. g.[7]
Spomenik Vidosavu Stevanoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)
- Ovai podpis
- pokazue krabrog vojnika
- I klase narodne voiske
- VIDOSAVA STEVANOVIĆA
- od 20 g.
- koji pogibeo 27-g iunia u 1876. go[dini]
- kod Novog Pazara
- sa Turcima boreći se
- a spomenu ga g. Dimitrije brat ego
- nežaleći truda.[7]
Spomenik Mileti Traševiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Pogledajte srbski rode
- i recite Bog da prosti
- MILETU TRAŠEVIĆA
- iz Goračića
- vojnika II klase
- narodne vojske
- dragačevskog bataljona 3 čete
- koi časno i pošteno poživi 39 god.
- a na Tisovici 12 avgusta 1876 god.
- za otečestvo i slobodu
- hrabro boreći se od Turaka pogibe (...)[7]
Spomenik Glišu Glavonji (†1876) (Goračići – Zimonjići)
- [Ovai bileg]
- pokazue krabrog Srbina
- GLIŠA GLAVONjU
- iz Goračića
- bivšeg voinika II klase
- dragačevskog bataljona [III čete]
- koi poživi 40 god.
- a na Javoru 16 avgusta 1876 g.
- za otečestvo (... ) braneći [se]
- od Turaka pogibe.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai mu znak podiže
- njegov sin Petronije.[7]
Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići – Ružičića groblje)
- Oj vojnici i putnici
- pogledajte s puta rode
- i čitajte podpis ovde
- što ćeš stati i čitati
- ne požali truda svoga
- no spomente brata svoga
- i recite bog da prosti brat
- MILANA RUŽIČIĆA
- žitelja goračkog
- i vojnika II klase narodne vojske
- Trnavskog batalijona
- poživi 40 g.
- a 18-og avgusta u 1876 g.
- pogibe na Pazaru
- braneći sebe i slavu otečestva
- od turske sile (...)[7]
Spomenik Niki Joroviću (†1978) (Goračići – Jakovljevića groblje)[a]
- Bog da (...) dušu prosti
- NIKU JOROVIĆA
- ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
- učestvovao u turskom ratu
- a pogibe 14 avg[usta] u 1876 g.
- na Javoru.[7]
KSpomenik Janku Davidoviću (†1876) (Goračići – Jakovljevića groblje)
- Ovaj znak
- pokazue krabrog Srbina
- JANKA DAVIDOVIĆA
- iz Goračića
- kovača i voinika II klase
- Narodne vojske
- koi poživi 40.
- a pogibe na Pogledi
- 27-og avgusta 1876 go[dine].
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai bileg spomenuše mu
- Aksentije i Milivoje sinovi.[7]
Spomenik Petroniju Kovačeviću (†1876) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazuje
- PETRONIJA KOVAČEVIĆA
- iz Goračića
- vojnika I klase narodnje vojske,
- trnavskog bataliona
- koi poživi 28 god.
- a na Šiljegovcu
- 6 oktombra 1876 g.
- za otečestvo
- branećise od turaka pogibe
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Vasiliju Janjiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- O mili srbski rode
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- ovai tužni biljeg
- koi pokazue tijelo
- VASILIJA D. JANjIĆA
- iz Goračića
- biv[ši] voinik I klase
- dragačevskog bataljona
- koi e u (...) godini života
- poginuo 1876. godine.
- Ovaj spomen podigoše mu
- sinovi njegovi Ranisav Velisav
- i supruga Ljubica.
- a pisa Glišo Dmitrić
- iz Kotraže.[7]
Spomenik Milivoju Popoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)
- MILIVOJE POPOVIĆ
- Goračići
- pož. 35 g.
- pogibe na Javoru
- turskog rata 1876 g.
- (...)
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Petroniju Radosavčeviću (†1877) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazue
- PETRONIJA RADOSAVČEVIĆA
- iz Goračića
- voinika I klase narodne vojske
- koi poživi 26 g.
- koi e na Kuršumliji
- 26 de[cembra] u 1877 g.
- borećise protiv Turaka poginuo.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Matiji Zimonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovaj biljeg pokazue tijelo
- MATIJA ZIMONjA
- iz Goračića
- bivš. vojnik II klase
- Dragačevskog bataliona
- koi e u 38-oj god. života svog
- hrabro boreći se u ratu protiv Turaka
- za slavu i slobodu naroda srpskoga
- poginuo u bitci na Sokolovici
- januara 1878. god. (...)[7]
Spomenik Miladinu Vasiljeviću (†1878) (Goračići – Petkovića groblje)
- Priđite bliže moja draga braćo
- pročitajte spomen moj
- mili otac i mati
- evo moj spomen vođe
- ali nije moje telo vođe
- već sam ga ostavijo na položaju
- na bojnoj liniji
- boreći se sa Turcima
- dušmanima našim
- koi su i danas
- a ja boreći se
- za veru i našu slobodu
- moj sam život i telo ostavijo nođe
- MILADIN VASILjEVIĆ
- u 19 godina svog života
- žrtvovak [se] za veru i kralja
- 1 januara 1878 godine.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Jovanu Glavonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)
- O mili srbski rode
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- ovai tužni biljeg
- koi pokazue tjelo poč.
- JOVANA GLAVONjU
- iz Goračića
- bivši voinik i deset[nik]
- I klase Trnavskog bataliona
- koi u 37 god. života svoga
- krabro boreći se protiv Turaka
- za slavu i slobodu naroda srbskog
- pod vladom knjaza Milana M. Obrenovića
- poginuo u bitci na Samokovu
- 25 decembra 1878. g.
- Bog da mu dušu prosti.
- Piso Glišo Dmitrić
- iz Kotraže.[7]
Umrli od ratnih napora[uredi | uredi izvor]
Spomenik Vićentiju Stevanoviću (†1877) (Goračići – Čergovište)[b]
- Obde počiva:
- rab + boži:
- VIĆENTIJE STEVANOVIĆ
- vodnik I : klase narodne : voiske:
- koie verno: i usrdno 4 : godine
- knijaza i otečestvo: služio:
- poživi 31: g.
- umre: 5: dec. u 1877: g.
- Ovai znak +
- podigoše mu
- sretan iovan i kosta
- poštovana braća i miloe
- edini sin: Ego
- u 1878.[7]
Spomenik Nikoli Obradoviću (†1878) (Dobrače)
- Spomen ovaj
- pokazuje krabrog vojnika
- i viteza srbskog
- NIKOLU OBRADOVIĆA
- biv. komandira II klase
- bataliona ariljskog
- koi se junački borio
- i odupro sili turskoj
- za otečestvo srb. u 1876. g.
- pri knezu Milanu Obrenoviću.
- On je služio u stoećoj vojsci 4 g.
- a poživi svega 38 g.
- Umrie 13g aprila 1878. g.
- u Dobračama.[4]
Krajputaš Tanasiju Plazini (†1876) (Guberevci)
- Ovaj spomenik pokazuje
- TANASIJA PLAZINU
- iz Guberevaca
- Bivšeg voinika narodne voiske
- koi poživi 21 G.
- A pogibe na Stupskoi česmi
- 20 Julija 1876 god.
- Ovai spomenik podigoše mu
- braća Zdravko i Svetozar.[7]
Krajputaš Nenadu Plazini (†1876) (Guberevci)
- Priđi bliže mili srbski rode
- kuda itaš, postoi malo ovde
- da razumeš spomen ovai
- koi pokazue voinika
- 1-og Bataljona 4-te čete
- NENADA
- sina Ilie Plazine
- iz Guberevaca
- koie za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
- 12 avgusta 1876 g. u ratu poginuo.
- I bog da mu dušu prosti.
- Ovai spomen podigoše mu
- bratučed Dimitrije
- i supruga Stanika.[7]
Kenotaf Raketi Rakićeviću (†1876) (Guberevci – Rakićevića groblje)
- Ovai znak pokazuje krabrog Srbina
- RAKETU RAKIĆEVIĆA
- iz Guberevaca
- bivšeg voinika I klase narodnje voiske
- I bataljona I čete
- koi časno poživi 30 god.
- a na Šiljegovcu u selu Zdravinju
- 30 septembra 1876 god.
- za otečestvo boreći se
- od Turaka pogibe.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai mu spomen podiže
- njegova žena Razumenka sa sinovima.[7]
Spomenik Maksimu Stjepanoviću (†1898) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- MAKSIMA STJEPANOVIĆA
- kovača i žitelja Goračkog
- biv[ši] kaplar u vojsci ratnog vremena
- koi poživi 46 g.
- a prestavi se 19 marta 1898 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu znak podiže
- verna supruga Rosa
- 15 juna 1898 god.[7]
Spomenik Dimitriju Plazini (†1901) (Guberevci – Plazinića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- DIMITRIJA PLAZINE
- iz Guberevaca
- vojnik ratnog vremena 1876. i 7. i 8. god.
- Koi častno poživi 53 g.
- A prestavise 7 januara 1901. god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomen podigoše
- njegovi sinovi Radojko i Mijat.[7]
Spomenik Janićiju Radosavljeviću (†1923) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)
- Ovde počiva telo pok.
- JANIĆIJA RADOSAVLjEVIĆA
- iz Goračića
- koji kao časan i poštovan građanin
- ratnik starog turskog rata 1876 i 1877 G.
- Poživi svog života 92 g.
- i umro 1923 god. 3 juna.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomenik podiže
- sna Katarina
- i njegov blagodarni unuk Rajko.[7]
Spomenik Todoru Rakićeviću (†1923) (Guberevci – Rakićevića groblje)
- Ovde počiva ratnik
- TODOR RAKIĆEVIĆ
- iz Guberevaca
- bio u ratu turskom
- za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
- u 1875-1877 G.[v]
- Rođen 1840
- umro 9 decembra 1923 g.
- Spomen podiže Miljko.[7]
Spomenik Avramu Ćendiću (†1933) (Guberevci – Ćendića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- večni san boravi
- AVRAM ĆENDIĆ
- iz Guberevaca
- dugogodišnji kmet
- i predsednik opštine Goračke
- i ratovao je s Turcima 1876-7-8 G.
- Odlikovan srebrnim ordenom
- i unapređen u čin majora.
- Poživi u građanstvu
- kao dobar domaćin 84 g.
- Umre 24 novembra 1933 g.
- Bog da mu dušu prosti (...)[7]
Nadgrobni spomenik Stevanu Joroviću (†1898) (Živica - Brankino brdo)
- U ovom Mračnom Grobu
- počivaju zemni ostatci
- STEVANA JOROVIĆA
- uvaženog građanina
- i bivšeg kmeta ovog sela Živice
- koi časno poživi 56 g.
- a umre 13 novembra 1898 g.
- Bog da mu dušu prosti.
- Stevan je bio Otličan
- i u Vojsci kaplar
- ratnog vremena :
- u : 1876 i 7. i 8. g.
- Ovaj mu znak Podiže
- njegov sin Mijailo
- i unuci Mijat Milić i Adam.
Spomenik Gavrilu Zimonji (†1882) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovde : počiva : rab boži
- GAVRILO ZIMONjA :
- žitel gorački
- bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 g.
- koi časno poživi 55 g.
- a umro je 6 oktombra 1882 g.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Miljku Petroviću (†1890) (Goračići – Sedlarevića groblje)
- Ovde tiko počiva
- rab boži
- MILjKO PETROVIĆ
- žitelj gorački
- bivši vojnik u dva rata
- koji časno poživi 46 god.
- a prestavi se 15 januara 1890 g.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Savku Ružićiću (†1892) (Goračići – Ružičića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- blaženoupokoeni
- SAVKO RUŽIČIĆ
- iz Goračića
- bivši vojnik u srpsko turskom ratu
- koji poživi česno 60 god.
- a prestavi se 18 novembra 1892 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu znak podigoše
- njegovi blagodarni sinovi
- Radosav i Živko
- svome ocu za znak groba
- dok je srpskog roda.[7]
Spomenik Iliji Popoviću (†1897) (Goračići – Sjeničića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- dična Srba
- ILIJE POPOVIĆA
- poštovani građanin
- i bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 god.
- iz ovog sela Goračića
- požive 55 god.
- a prestavi se 3 aprila 1897 god.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Janićiju Jeliću (†1903) (Goračići – Petkovića groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- đe s odmara telo od umora
- dična Srba
- JANIĆIJA JELIĆA
- poštovanog građanina iz Goračića
- bivši vojnik
- u srpsko-turskom ratu 1876 i 7 i 8 godine.
- Poživi 58 god.
- a prestavi se 1 novembra 1903 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu spomen podiže
- njegova supruga Cmiljana
- i sin Radoica.[7]
Spomenik Stevanu Sedlareviću (†1907) (Goračići – Sedlarevića groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- đe se odmara telo od umora
- dična Srba
- STEVANA SEDLAREVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivši vojnik
- u srpskom i turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 57 god.
- a umro 1 maja 1907 god.
- Bog da mu dušu prosti (...)[7]
Spomenik Kosti Stevanoviću (†1908) (Spomenik – Čergovište)
- Ovde počivaju
- zemljni ostatci
- KOSTE STEVANOVIĆA
- iz Goračića
- starog ratoborca
- koi časno poživi 67 god.
- a prestavi se 13 juna 1908 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu spomen podigoše
- njegov poštovani sin : Milan
- i unuci Miljko i Milinko.[7]
Spomenik Savu Kneževiću (†1909) (Goračići – Kneževića groblje)
- U ovom mračnom grobu počivaju
- zemni ostatci
- SAVE KNEŽEVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivši vojnik stalnog kadra
- u vreme rata turskog
- borac 1877 i 8 god.
- koi časno poživi 59 god.
- a prestavi se 26 septembra 1909 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomen podiže
- njegova verna supruga Ljubica
- sin Pavle i kćer Pauna.[7]
Spomenik Aleksi Stevanoviću (†1909) (Goračići – Čergovište)
- Priđi bliže
- oj Srbine mili rode
- umoljeno postoj malo ovde
- i recite Bog da prosti
- dična Srbina
- ALEKSU STEVANOVIĆA
- poštovanog građanina
- i žitelja ovog sela Gračića
- bivši vojnik
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 65 god.
- a prestavi se u večnost
- 16 decembra 1909 godine.
- Ovaj mu nadgrobni spomenik
- podiže njegov blagodarni sin
- Simeun Stevanović.[7]
Spomenik Vućiću Stevanoviću (†1912) (Goračići – Porodično imanje)
- U ovom mračnom grobu :
- počivaju zemni ostatci
- dična srba
- VUČIĆA STEVANOVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivšeg ratoborca
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 85 god.
- a prestavi se u večnost
- 12 januara 1912 god:
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Čedomiru Kneževiću (†1912) (Goračići)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju kosti
- ČEDOMIRA KNEŽEVIĆA
- žitelja ovog sela Goračića
- koji poživi časno 59 god.
- A prestavi se 8-12-1912 god.
- Ratovao je 1876 i 7 i 8 god.
- Starešina vodnik Trnavskog bataljona
- I klase i odlikovat u ratu.
- Ovaj znak podigoše mu
- njegovi sinovi Bogić i Milan
- Kneževići.[7]
Spomenik Čedomiru Stankoviću (†1915) (Goračići – Ružičića groblje)
- STANKOVIĆ ČEDOMIR
- 1843-1915
- bivši kmet
- i učesnik u turskim ratovima.[7]
Spomenik Milanu Rakoviću (†1916) (Goračići – Rakovića groblje)
- Ovde je saranjen
- MILAN RAKOVIĆ
- iz Goračića
- poživi 75 g.
- u vreme svog života bijo je prvak
- kmetovao je više puta
- i kao ratnik odlikovat je
- ratnom medaljom 1878 g.
- za vrline svoje odlikovat je
- kraljevskim ordenom
- Takovskog krsta 5 reda 1893 g.
- Umro je 11 septembra 1916 g.
- Spomenik podiže
- sin Veselin Raković
- i ostala rodbina.[7]
Spomenik Radivoju Vasiljeviću (†1923) (Goračići – Petkovića groblje)
- Evo Groba neizbežna dvora
- đe se odmara telo od umora
- dična Srba
- RADIVOJA VASILjEVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- koi časno poživi 77 god.
- a prestavi se u večnost
- 3 februara 1923 god.
- koi ratova sa Turcima
- 1876 i 7 i 8 god.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Panti Glavonji (†1923) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Priđi bliže srpski rode
- te pročitaj ovaj tužni spomen ovde
- dična Srba
- PANTA GLAVONjIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- koi časno poživi 70 god.
- a prestavi seu večnost
- 4 septembra 1923 god.
- i bivši vojnik Trnavskog bataliona
- koi ratova sa Turcima 1876 i 7 i 8 god. (...)[7]
Spomenik Miloradu Careviću (†1923) (Goračići – Sjeničića groblje)
- Pred ovim spomenikom
- leži i odmara se
- MILORAD MIŠO CAREVIĆ
- iz Goračića
- koji poživi 69 god.
- a prestavi se u večnost
- 21 novembra 1923 god.
- u turskom ratu 1876 g ratovo ranjen
- i odlikovan za hrabrost.
- Godine 1885 ratovo sa Bugarima.
- U opštini je bio član suda
- u istoj uvažavao prvu reč
- bio je vredan i poštovan domaćin.
- Spomen podigoše sinovi
- Mikailo Tikomir Jovica Milenko
- i unuci Radomir i Momčilo.[7]
Spomenik Jerotiju Stevanoviću (†1927) (Goračići – Čergovište groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- gde se odmara telo od umora
- JEROTIJA STEVANOVIĆA
- iz Goračića
- koji časno poživi 80. god.
- a ratovo sa Turcima 1876 i 7 i 8 god.
- a umro 18 vebruara 1927 god.
- Bog da mu dušu pro[sti].
- Ovaj spomen podiže
- njegov zet Radomir i ćerka Kata
- Milićevići.[7]
Spomenik Radenku Joroviću (†1938) (Goračići – Jakovljevića groblje)
- Ovde leži telo
- RADENKA M. JOROVIĆA
- poštena građanina
- i bivšeg opštinskog časnika
- iz Goračića
- koji pož[ivi] 80 god.
- a umre 28 de[cembra] 1938 g.
- Bog da mu dušu prosti
- njemu i njegovog oca
- NIKU JOROVIĆA
- ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
- učestvovao u turskom ratu
- a pogibe 14 avg[usta]u 1876 g.
- na Javoru.[7]
Spomenik Leksu Dragićeviću († ?) (Šume)
- Ovde počiva
- LEKSO DRAGIĆEVIĆ
- iz Šuma
- biv. Zastavnik
- bataliona moravičkog
- 1. klase koji je 3 godine
- kod knjaza Milana Obrenovića IV
- kao katan-perjanik verno služio
- a 1876, 1877. i 1878. g.
- u ratu s Turcima
- za hrabrost odlikovan bio.[4]
Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-78)[uredi | uredi izvor]
Opšti zapisi[uredi | uredi izvor]
Stradali na Javoru[uredi | uredi izvor]
Umrli od ratnih napora[uredi | uredi izvor]
Nepoznato[uredi | uredi izvor]
Vojnici preživeli ratove (1876-78)[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,].
- ^ a b Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- ^ Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.
- ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai aj ak al Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marinković, M. Radovan (1968). „Klesar Mlađen Raković”. Gradac : časopis za književnost, umetnost i društvena pitanja (br. 8).
- Opačić, Petar; Skoko, Savo (1981). Srpsko-turski ratovi : 1876-1878. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Junaci sa Javora : Major Ilić, Petar Borisavljević, Jevrem Vukosavljević. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-006-6.
- Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-82877-29-5.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.