Korisnik:Jovana A. Todorovic/pesak
korejski jezik | |
---|---|
한국어, 조선말 韓國語, 朝鮮말 | |
Govori se u | Severna Koreja, Južna Koreja, Kina |
Region | Korejsko poluostrvo |
Broj govornika | 77 milona[1] (2010) |
altajski
| |
hangul | |
Zvanični status | |
Službeni jezik u | Severna Koreja Južna Koreja Kina (Janbjan i Čangbai |
Priznati manjinski jezik u | |
Reguliše | Južna Koreja: Nacionalni institut korejskog jezika 국립국어원/ 國立國語院 Severna Koreja: Ježički istraživački institut društvenih nauka 사회과학원 어학연구소 |
Jezički kodovi | |
ISO 639-1 | ko |
ISO 639-2 | kor |
ISO 639-3 | Razno:kor – moderni korejski jezikokm – srednji korejski jezikoko – starokorejski jezik |
Manjinski jezik |
Fonologija korejskog jezika predstavlja deskripciju fonetike i fonologije savremenog korejskog jezika baziranog na dijalektu u Seulu, sa napomenama ukoliko se govori o drugom dijalektu.
Morfofoneme su napisane unutar vertikalnih linija (| |), foneme između kosih crta (/ /) i alofoni unutar uglastih zagrada ([ ]).
Konsonanti[uredi | uredi izvor]
Korejski jezik ima 19 konsonanata.[2]
Za sve plozive i afrikate postoji trostruki kontrast između bezvučnih segmenata koji su podeljeni na opuštene, napete i aspirovane.
- Za opuštene segmente, ili ponekad “lax” ili “lenis”, se smatra da predstavljaju osnovne ili neoznačene segmente među opstruentima u korejskom jeziku. Opušteni segmenti se takođe razlikuju od napetih i aspirovanih prema promenama kvaliteta samoglasnika gde se zapaža nešto niža visina tona kod pratećeg vokala.[3]
- Napeti segmenti, takođe zvani i “fortis” ili glotalizovani, nemaju preciznu deskripciju i predmet su značajnih fonetskih istraživanja. U korejskom alfabetu kao i u različitim romanizacijama korejskog jezika predstavljeni su kao dupli osnovni glasovi: ㅃ pp, ㄸ tt, ㅉ jj, ㄲ kk. [4]
- Aspirovani segmenti se odlikuju prema aspiraciji tj. naletu vazduha koji prati zakašnjenje zvučnosti glasa.
Bilabijalni | Alveolarni | Alveolarno-palatalni/Palatalni | Velarni | Glotalni | ||
---|---|---|---|---|---|---|
Nazali | m ㅁ | n ㄴ | ŋ ㅇ | |||
Plozivi i | opušteni | p ㅂ | t ㄷ | tɕ, ts ㅈ | k ㄱ | |
napeti | p͈ ㅃ | t͈ ㄸ | t͈ɕ, t͈s ㅉ | k͈ ㄲ | ||
aspirovani | pʰ ㅍ | tʰ ㅌ | tɕʰ, tsʰ ㅊ | kʰ ㅋ | ||
Frikativi | opušteni/aspirovani | s ㅅ | h ㅎ | |||
napeti | s͈ ㅆ | |||||
Likvidi | l~ɾ ㄹ | |||||
Aproksimanti | w | j | ɰ |
IPA | Primeri | ||
---|---|---|---|
/p/ | 불 bul | [pul] | ,,vatra" ili ,,svetlo" |
/p͈/ | 뿔 ppul | [p͈ul] | ,,rog" |
/pʰ/ | 풀 pul | [pʰul] | ,,trava" ili ,,lepak" |
/m/ | 물 mul | [m͊ul] | ,,voda" ili ,,tečnost" |
/t/ | 달 dal | [tal] | ,,Mesec" ili ,,mesec" |
/t͈/ | 딸 ttal | [t͈al] | ,,ćerka" |
/tʰ/ | 탈 tal | [tʰal] | ,,maska" ili ,,nevolja" |
/n/ | 날 nal | [n͊al] | ,,dan" ili ,,oštrica" |
/tɕ/ | 자다 jada | [tɕada] | ,,spavati" |
/t͈ɕ/ | 짜다 jjada | [t͈ɕada] | ,,stiskati" ili ,,slano" |
/tɕʰ/ | 차다 chada | [tɕʰada] | ,,udariti" ili ,,hladno" |
/k/ | 기 gi | [ki] | ,,energija" |
/k͈/ | 끼 kki | [k͈i] | ,,talenat" ili ,,jelo" |
/kʰ/ | 키 ki | [kʰi] | ,,visina" |
/ŋ/ | 방 bang | [paŋ] | ,,soba" |
/s/ | 살 sal | [sal] | ,,meso" |
/s͈/ | 쌀 ssal | [s͈al] | ,,nekuvan pirinač" |
/ɾ/ | 바람 baram | [paɾam] | ,,vetar" ili ,,želja" |
/l/ | 발 bal | [pal] | ,,stopalo" |
/h/ | 하다 hada | [hada] | ,,raditi" |
Napomene[uredi | uredi izvor]
- 1.^ ㅈ, ㅊ, ㅉ se izgovaraju kao [tɕ, tɕʰ, t͈ɕ] u Seulu (Južna Koreja), a u Pjongjangu (Severna Koreja) kao [ts, tsʰ, t͈s].[5] Slično tome, glasovi /s, s͈/ postaju palatalizovani [ɕ, ɕ͈] ispred /i, j/ kod seulskog dijalekta, dok kod pjongjangskog ostaju isti.
- 2.^ /m, n/ na početku reči gube svoju nazalnost. /ŋ/ i /l/ se ne mogu naći na početku reči u izvornim korejskim rečima[6].
- 3.^ /p, t, tɕ, k/ su zvučni [b, d, dʑ, ɡ] kada se nalaze između zvučnih glasova, a bilo gde drugde ostaju bezvučni. Kod mlađih generacija /p, t, tɕ, k/ na početku reči mogu zvučati aspirovano kao /pʰ, tʰ, tɕʰ, kʰ/, glavna razlika je što vokal koji prati osnovni konsonant ima nižu visinu tona[7][8]. /pʰ, tʰ, tɕʰ, kʰ/ su snažno aspirovani. Kod nekih govornika afrikate /tɕ͈, tɕʰ, tɕ/ se mogu izgovarati kao alveolari posebno ispred zadnjih vokala.
- 4.^ IPA dijakritički znak ⟨◌͈⟩ se koristi za označavanje napetih konsonanata /p͈/, /t͈/, /k͈/, /t͈ɕ/, /s͈/.[a] Ovaj dijakritik u Proširenjima IPA se zvanično koristi za opisivanje snažne artikulacije, ali se u literaturi takođe koristi i za fokalizovan glas. Konsonanti u korejskom jeziku imaju elemente ukočenog glasa, ali još uvek nije poznato koliko je ta odlika specifična za fokalizovane konsonante. Proizvode se sa delimično suženim glotisom i dodatnim subglotalnim pritiskom pored napetog vokalnog trakta, spuštenog grkljana ili drugih raširenja larinksa. Alternativna analiza govori o tome da grupa napetih konsonanata predstavlja regularne, bezvučne, neaspirovane konsonante: “lax” glasovi su zvučni konsonanti koji gube svoju zvučnost na početku reči i glavna odlika koja deli inicijalne "lax" i napete konsonante je to što inicijalni "lax" glasovi uzrokuju prateći vokal da dobije niži ka višem nivo tona.[9] Ta odlika je povezana sa zvučnim konsonantima u mnogim azijskim jezicima, dok se za napete (takođe i aspirovane) konsonante vezuje ravnomerni visoki ton.
- 5.^ Analiza glasa /s/, fonološki osnovnog ili aspirovanog glasa, je izvor polemike u literaturi. [10] Karakteristike ovog glasa su najbliže aspirovanim opstruentima jer uglavnom ne podleže uticaju intervokalne zvučnosti u sredini reči.[3] Inicijalno poseduje umerenu aspiraciju, ali ne i aspiraciju u sredini reči.[3]
- 6.^ Između vokala /h/ može postati zvučno [ɦ] ili se gubi.
- 7.^ /l/ je alveolarni “flap” [ɾ] kada se nađe između vokala ili između vokala i /h/; /l/ se izgovara kao [ɭ] na kraju reči, pre bilo kog konsonanta osim /h/ ili pored još jednog /l/. Postoji slobodna varijacija na početku reči gde ova fonema postaje [n] ispred većine vokala, kada se nađe ispred /i, j/ gubi se, a u engleskim pozajmljenicama često se izgovara kao [ɾ].
- 8.^ Kada se izgovara kao alveolarni “flap”* [ɾ], ㄹ može biti alofoničan sa [d], što se uglavnom ne dešava drugde.
Pozicioni alofoni[uredi | uredi izvor]
Konsonanti u korejskom jeziku imaju tri glavne pozicije alofona: inicijalnu, medijalnu (zvučnu) i finalnu. Inicijalna forma se može naći na početku fonoloških reči. Medijalna forma se nalazi u zvučnim okruženjima , intervokalno i posle zvučnih konsonanata kao što su n ili l. Finalna forma se može naći na kraju fonološke reči ili ispred opstruenata kao što su t ili k. Nazalni konsonanti (m, n, ng) nemaju specifične pozicione alofone pored gubljenja nazalnosti na početku reči, ng se ne može naći na toj poziciji.
Foneme | ㄱ g |
ㅋ k |
ㄲ kk |
ㅇ ng |
ㄷ d |
ㅌ t |
ㅅ s |
ㅆ ss |
ㅈ j |
ㅊ ch |
ㄸ tt |
ㅉ jj |
ㄴ n |
ㄹ r |
ㅂ b |
ㅍ p |
ㅃ pp |
ㅁ m |
ㅎ h |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Inicijalni
alofon |
k~kʰ | kʰ | k͈ | n/a | t~tʰ | tʰ | s | s͈ | tɕ~tɕʰ | tɕʰ | t͈ | t͈ɕ | n~n͊ | ɾ, n~n͊ | p~pʰ | pʰː | p͈ | m~m͊ | h |
Medijalni
alofon |
ɡ | ŋ | d | s~z | dʑ | n | ɾ | b | m | h~ɦ~n/a | |||||||||
Finalni
alofon |
k̚ | t̚ | n/a | l | p̚ | n/a | n/a |
Svi opstruenti (plozivi, afrikate, frikativi) postaju nečujni tj. nerealizovani na kraju reči. Svi koronalni konsonanti postaju [t̚], labijali postaju [p̚] i velari [k̚].[b] Na finalnoj poziciji ㄹ r je lateral [l] ili [ɭ].
ㅎ h se ne može naći na finalnoj poziciji [v] , ali se javlja na kraju slogova koji nisu završni i na toj poziciji utiče na konsonant koji sledi. Intervokalno realizuje se kao zvučno [ɦ]; posle zvučnog konsonanta postaje ili zvučno [ɦ] ili je nečujan glas.ㅇ ng se ne pojavljuje inicijalno iz razloga što glas ㅇse različito izgovara na početku i na kraju reči. Kada je nastao korejski alfabet pravila se razlika između ㆁ- sa tačkom iznad znaka i ㅇ - bez tačke. U savremenom korejskom jeziku i u Južnoj i u Severnoj Koreji ovi znaci su spojeni i pišu se kao ㅇ.
Kod izvornih korejskih reči, ㄹ r se ne pojavljuje inicijalno za razliku od pozajmljenih reči iz kineskog jezika (Sino-korejski vokabular). U dijalektu Južne Koreje, ㄹ r je nečujno na inicijalnoj poziciji ispred /i/ i /j/, izgovara se kao [n] ispred ostalih vokala, izgovara se kao [ɾ] samo u složenim rečima posle vokala. Ovo pravilo inicijalnog r se naziva ,,inicijalni zakon“ ili na korejskom dueum beopchik (두음법칙). Inicijalno r se zvanično izgovara kao [ɾ] u Severnoj Koreji. U obe države inicijalno r u rečima stranog porekla osim reči iz kineskog jezika r se izgovara kao [ɾ].
- ,,rad“ (勞動) - Severna Koreja: rodong (로동), Južna Koreja: nodong (노동)
- ,,istorija“ (歷史) - Severna Koreja: ryŏksa (력사), Južna Koreja: yeoksa (역사)
Ovo pravilo važi i za glas ㄴ n u mnogim izvornim rečima i svim sino-korejskim rečima, koje se takođe gubi kada je na početku reči ispred /i/ i /j/ u južnokorejskom, dok severnokorejski jezik zadržava fonemu [n].
- ,,žena“ (女子) - Severna Koreja: nyŏja (녀자), Južna Koreja: yeoja (여자)
Samoglasnici[uredi | uredi izvor]
Korejski jezik ima 8 samoglasnika i različite dužine među vokalima. Dugi vokali se izgovaraju perifernije od kratkih vokala. Dodatna dva vokala, zaobljeni srednji vokal prednjeg reda ([ø] ㅚ) i zaobljeni zatvoreni vokal prednjeg reda ([y] ㅟ)[11] još uvek se mogu čuti u izgovoru starijih govornika, ali su većinom zamenjeni diftonzima [we] i [ɥi][12]. Anketa iz 2003. godine je dala rezultate da od 350 ispitanika 90% je izgovaralo vokal ㅟ kao [ɥi]. Podaci iz 2012. godine pokazuju da je dužina vokala postala potpuno neutralizovana u korejskom jeziku, osim kod veoma malog broja starijih govornika seulskog dijalekta[13] kod kojih se distinktivna razlika u dužini vokala zadržava samo u prvom slogu reči.[14]
Distinkcija između /e/ i /ɛ/ se izgubila u južnokorejskim, ali je prisutan u severnokorejskim dijalektima[15]. Za govornike koji ne prave razliku između ova dva glasa, glas [e̞] je dominantna forma. Većina govornika koji još uvek kontrasno koriste dužinu samoglasnika, dugačko /ʌː/ je zapravo [ɘː].[16] U seulskom dijalektu /o/ se izgovara sa višim tonom nego /ʌ/, dok u pjongjangskom /o/ ima niži ton nego /ʌ/. U severnoistočnom korejskom tonskom dijalektu ova dva glasa su veoma slična i glavni kontrast između njih se vidi kod drugog formanta. Kod seulskog dijalekta /o/ je podignut ka /u/, dok je /ɯ/ se udaljava ka prednjem redu od glasa /u/ kod mlađih govornika[15].
Srednji korejski je imao i vokal označen sa ᆞ, poznat kao arae-a (,,nisko a“). Ovaj vokal se vremenom spojio sa vokalom [a] u svim jezičkim varijatetima korejskog, osim u mestu Čedžu gde se vokal izgovara kao [ɒ].
IPA | Hangul | Primeri | ||
---|---|---|---|---|
/i/ | ㅣ | 시장 sijang | [ɕi.dʑɐŋ] | ,,glad" |
/iː/ | 시장 sijang | [ɕiː.dʑɐŋ] | ,,pijaca" | |
/e/ | ㅔ | 베개 begae | [pe̞.ɡɛ̝] | ,,jastuk" |
/eː/ | 베다 beda | [peː.dɐ] | ,,seći" | |
/ɛ/ | ㅐ | 태양 taeyang | [tʰɛ̝.jɐŋ] | ,,Sunce" |
/ɛː/ | 태도 taedo | [tʰɛː.do] | ,,stav" | |
/a/ | ㅏ | 말 mal | [mɐl] | ,,konj" |
/aː/ | 말 mal | [mɐːl] | ,,reč, jezik" | |
/o/ | ㅗ | 보리 bori | [po̞.ɾi] | ,,ječam" |
/oː/ | 보수 bosu | [poː.su̞] | ,,zarada" | |
/u/ | ㅜ | 구리 guri | [ku.ɾi] | ,,bakar" |
/uː/ | 수박 subak | [suː.bäk̚] | ,,lubenica" | |
/ʌ/ | ㅓ | 벌 beol | [pʌl] | ,,kazna" |
/ʌː/ | 벌 beol | [pɘːl] | ,,pčela" | |
/ɯ/ | ㅡ | 어른 eoreun | [ɘː.ɾɯn] | ,,stariji ljudi" |
/ɯː/ | 음식 eumsik | [ɯːm.ɕik̚] | ,,hrana" | |
/ø/ [we] | ㅚ | 교회 gyohoe | [ˈkʲoːɦø̞] ~ [kʲoː.βʷe̞] | ,,crkva" |
/øː/ [weː] | 외투 oetu | [ø̞ː.tʰu] ~ [we̞ː.tʰu] | ,,kabanica" | |
/y/ [ɥi] | ㅟ | 쥐 jwi | [t͡ɕy] ~ [t͡ɕʷi] | ,,miš" |
/yː/ [ɥiː] | 귀신 gwisin | [ˈkyːɕin] ~ [ˈkʷiːɕin] | ,,duh" |
Diftonzi i poluvokali[uredi | uredi izvor]
Poluvokali kao što su /j/ i /w/ ponekad se smatraju da predstavljaju deo rastućih diftonga pre nego da čine odvojene foneme konsonanata iz razloga što mogu slediti suglasnike na početku reči, što nije odlika drugih konsonanata, a takođe i zbog ortografije korejskog alfabeta koji ih transkribuje kao vokale.
IPA | Hangul | Primeri | ||
---|---|---|---|---|
/je/ | ㅖ | 예산 yesan | [je̞ː.sɐn] | ,,budžet" |
/jɛ/ | ㅒ | 얘기 yaegi | [jɛ̝ː.ɡi] | ,,priča" |
/ja/ [jɐ] | ㅑ | 야구 yagu | [jɐː.ɡu] | ,,bejzbol" |
/jo/ | ㅛ | 교사 gyosa | [kʲoː.sa] | ,,učitelj" |
/ju/ | ㅠ | 유리 yuri | [ju.ɾi] | ,,staklo" |
/jʌ/ | ㅕ | 여기 yeogi | [jʌ.ɡi] | ,,ovde" |
/wi ~ y/ [ɥi] | ㅟ | 뒤 dwi | [tʷi] | ,,pozadi" |
/we/ | ㅞ | 궤 gwe | [kʷe̞] | ,,kovčeg" ili ,,kutija" |
/wɛ/ | ㅙ | 왜 wae | [wɛ̝] | ,,zašto" |
/wa/ [wɐ] | ㅘ | 과일 gwail | [kʷɐː.il] | ,,voće" |
/wʌ/ | ㅝ | 뭐 mwo | [mʷəː] | ,,šta" |
/ɰi/ [ɰi ~ i] | ㅢ | 의사 uisa | [ɰi.sɐ] | ,,doktor" |
U trenutnom izgovoru /ɰi/ se spaja sa /i/ posle konsonanta. Neke analize tretiraju /ɯ/ kao centralni vokal pa samim tim i slaganje /ɰi/ ima centralni vokal kao ,,onset" , koji se preciznije transkribuje kao [ȷ̈i] ili [ɨ̯i].[11]
Moderni korejski jezik ne poseduje opadajuće diftonge, slaganje kao što je /a.i/ se smatra da predstavlja dva posebna vokala koji se nalaze u susednim slogovima između kojih ne stoji konsonant (hiatus).
Srednji korejski je imao set diftonga koji su se završavali na /j/, koji su kasnije postali regularni vokali prednjeg reda u Ranom modernom korejskom jeziku (/aj/ > /ɛ/, /əj/ [ej] > /e/, /oj/ > /ø/, /uj/ > /y/, /ɯj/ > /ɰi ~ i/).[11] Ovo je razlog zbog kojeg slova korejskog alfabeta ㅐ, ㅔ, ㅚ i drugi, danas su predstavljeni kako vokali zadnjeg reda plus glas i.
Fonotaktika[uredi | uredi izvor]
Maksimalna struktura sloga u korejskom jeziku je KPVK (Konsonant, Poluvokal /j, w, ɰ/, Vokal, Konsonant). Bilo koji konsonant osim /ŋ/ se može pojaviti na početku reči, ali samo /p, t, k, m, n, ŋ, l/ mogu biti na kraju reči. Niz od dva konsonanta se može pojaviti između vokala. Međutim, morfeme se mogu završavati i sa slaganjem od dva konsonanta, koja se oba izražavaju samo ukoliko ih prati vokal. Ukoliko morfema nema sufiks jedan konsonant se ne izražava; ukoliko je jedan od konsonanata /h/ koji se ne može naći na finalnoj poziciji to će biti konsonant koji se gubi. U drugom slučaju konsonant koji se gubi biće koronalni konsonant (ponekad je izuzetak /lb/), ali ako su na finalnoj poziciji dva koronalna konsonanta izgubiće se onaj koji je bezvučan /s, tʰ, tɕ/, dok /n/ ili /l/ ostaju na finalnoj poziciji. /lb/ će ili postati [l] ( 짧다 [͡tɕ͈alt͈a] ,,nizak"[17]) ili [p̚] (밟다 [paːp̚t͈a] ,,nagaziti"[18]); reč 여덟 [jʌdʌl] ,,osam"se uvek izgovara 여덜 čak i ako je praćena rečcom koja gde se vokal nalazi inicijalno.[19] Ni jedna grupacija konsonanata na finalnoj poziciji ne postaje [t̚].
Niz ㄳ
gsㄺ
lgㄵ
njㄶ
nhㄽ
lsㄾ
ltㅀ
lhㄼ
lbㅄ
bsㄿ
lpㄻ
lmMedijalni alofon [k̚s͈] [lɡ] [ndʑ] [n(ɦ)] [ls͈] [ltʰ] [l(ɦ)] [lb] [p̚s͈] [lpʰ] [lm] Finalni alofon [k̚] [n] [l] [p̚] [m]
Kada ovakvu grupaciju prati suglasnik dešava se ista redukcija, ali trag izgubljenog suglasnika može uticati na sledeći suglasnik. Efekat je isti kao za grupaciju između vokala: izgubljeni opstruent će svojim uticajem promeniti treći konsonant koji će postati napet ili fortis, ako je u pitanju ploziv pod uticajem izgubljenog |h| će postati aspirovan. Većina zamislivih kombinacija se zapravo ne pojavljuje; [g] neki od primera su |lh-tɕ| = [ltɕʰ], |nh-t| = [ntʰ], |nh-s| = [ns͈], |ltʰ-t| = [lt͈], |ps-k| = [p̚k͈], |ps-tɕ| = [p̚t͈ɕ]; also |ps-n| = [mn], /s/ nema uticaj na prateće /n/ i |ks-h| = [kʰ] gde se /s/ gubi.
Kada su drugi i treći konsonant opstruenti koji imaju isto mesto artikulacije oni se spajaju i postaju napeti ili aspirovani i u zavisnosti od reči |l| koje im predhodi se možda neće izgubiti: |lk-k| is [lk͈].
|l| koje se izgubilo nema efekta na druge konsonante: |lk-t| = [k̚t͈], |lk-tɕ| = [k̚t͈ɕ], |lk-s| = [k̚s͈], |lk-n| = [ŋn], |lm-t| = [md], |lp-k| = [p̚k͈], |lp-t| = [p̚t͈], |lp-tɕ| = [p̚t͈ɕ], |lpʰ-t| = [p̚t͈], |lpʰ-tɕ| = [p̚t͈ɕ], |lp-n| = [mn].
Kod vokala kombinacije /*jø, *jy, *jɯ, *ji; *wø, *wy, *wo, *wɯ, *wu/ se ne pojavljuju i nemoguće ih je napisati koristeći standardni korejski alfabet.[d] Poluvokal [ɰ] se pojavljuje samo kod diftonga /ɰi/ i sklon je gubljenju kada se nađe posle konsonanta.
Stariji diftonzi koji su postojali u prošlosti više ne postoje kao takvi u savremenom jeziku, istorijski diftonzi /*aj, *ʌj, *uj, *oj, *ɯj/ su postali savremeni /ɛ/, /e/, /y ~ ɥi/, /ø ~ we/, /ɰi/.[11]
Harmonija samoglasnika[uredi | uredi izvor]
Pozitivni, ,,laki" ili ,,jang" vokali | ㅏ a | ㅑ ya | ㅗ o | ㅘ wa | ㅛ yo | (ㆍ ə) |
---|---|---|---|---|---|---|
ㅐ ae | ㅒ yae | ㅚ oe | ㅙ wae | (ㆉ yoe) | (ㆎ əi) | |
Negativni, ,,grubi" ili ,,jin" vokali | ㅓ eo | ㅕ yeo | ㅜ u | ㅝ wo | ㅠ yu | ㅡ eu |
ㅔ e | ㅖ ye | ㅟ wi | ㅞ we | (ㆌ ywi) | ㅢ ui | |
Neutralni ili centralni vokali | ㅣ i | |||||
Zastareli i dijalektski glasovi su u zagradi. |
Tradicionalno, Korejski jezik je imao snažnu harmoniju samoglasnika, tj. u predmodernom korejskom jeziku ne samo da su se flektivni i izvedeni afiksi (kao sto su postpozicije) menjali u skladu sa glavnim korenskim samoglasnikom, već su se i domaće reči pridržavale harmonije samoglasnika. Ovo nije toliko rasprostranjeno u modernoj upotrebi iako se i dalje dosta koristi u onomatopeji, kod prideva i priloga, uzvicima i konjugaciji. Takođe postoje i drugi tragovi harmonije samoglasnika u korejskom jeziku. U korejskom jeziku postoje tri klase vokala: pozitivni, negativni i neutralni. Samoglasnik ㅡ (eu) smatra se delimično neutralnim i negativnim samoglasnikom. Klase samoglasnika slobodno prate negativne i pozitivne samoglasnike, a takođe prate i pravopis. Zamena pozitivnih samoglasnika sa negativnim samoglasnicima obično pravi različite ,,nijanse" u značenju, pri čemu pozitivni samoglasnici zvuče kao da su u deminutivu, a negativni zvuče grubo.
- Onomatopeja:
- 퐁당퐁당 (pongdang-pongdang) i 풍덩풍덩 (pungdeong-pungdeong), lagano i jako prskanje vodom
- Naglašeni pridevi:
- 노랗다 (norata) znači blago žuto, 누렇다 (nureota), znači vrlo žuto
- 파랗다 (parata) blago plava, 퍼렇다 (peoreota) tamno plava
- Glagolski nastavci:
- 잡다 (japda) (uhvatiti) → 잡았다 (jabatda) (uhvaćen)
- 접다 (jeopda) (saviti) → 접었다 (jeobeotda) (savijen)
- Uzvici:
- 아이고 (aigo) and 어이구 (eoigu) izražavati iznenađenje, nelagodnost ili saosećanje
- 아하 (aha) and 어허 (eoheo) izražavati iznenadnu realizaciju ili blaži prigovor
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Napeti suglasnici su ponekad označeni sa apostrofom ⟨'⟩ , ali to nije IPA upotreba; IPA koristi apostrof za označavanje ejektiva
- ^ Jedini napeti konsonanti koji mogu biti finalni su ㄲ kk i ㅆ ss
- ^ Prema ortografiji, može se naći na kraju reči koja označava slovo ㅎ, 히웋 hieut
- ^ Na primer, lp na finalnoj poziciji u morfemi se pojavljuje samo u korenima glagola kao što je 밟 balb i može biti praćen samo konsonantima d, j, g, n
- ^ Iako je 워 romanizovano kao wo, ono ne označava [wo] već [wʌ]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jovana A. Todorovic/pesak at Ethnologue (17th ed., 2013)
- ^ Sohn, Ho-min. (1994). Korean. London: Routledge. ISBN 0-415-00318-0. OCLC 28375497.
- ^ a b v Cho, Taehong; Jun, Sun-Ah; Ladefoged, Peter (2002). "Acoustic and aerodynamic correlates of Korean stops and fricatives" (PDF). Journal of Phonetics. 30 (2): 193–228. doi:10.1006/jpho.2001.0153. hdl:11858/00-001M-0000-0013-1A88-E
- ^ The Korean alphabet : its history and structure. Kim-Renaud, Young-Key. Honolulu: University of Hawai'i Press. 1997. ISBN 0-585-35131-7. OCLC 47011644.
- ^ Kwang-Bock You; Kanghee Lee; Sin-Ae So (2019-08). „A Comparative Study of the Speech Signal Parameters for the Consonants of Pyongyang and Seoul Dialects - Focused on the affricates “ㅈ/ㅉ/ㅊ””. 한국지식정보기술학회논문지. 14 (4): 411—423. doi:10.34163/JKITS.2019.14.4.010. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Kim, Young Shin (2011). An acoustic, aerodynamic and perceptual investigation of word-initial denasalization in Korean(Doctoral thesis). University College London.
- ^ Kim, Mi-Ryoung; Beddor, Patrice Speeter; Horrocks, Julie (2002-01). „The contribution of consonantal and vocalic information to the perception of Korean initial stops”. Journal of Phonetics (na jeziku: engleski). 30 (1): 77—100. doi:10.1006/jpho.2001.0152. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Lee, Ki-Moon; Ramsey, S. Robert (2011). A History of the Korean Language. Cambridge: Cambridge University Press. p. 293. ISBN 9780521661898.
- ^ Kim, Mi-Ryoung; San, Duanmu (2004). "'Tense' and 'Lax' Stops in Korean". Journal of East Asian Linguistics. 13 (1): 59–104. doi:10.1023/B:JEAL.0000007344.43938.4e. hdl:2027.42/42997. S2CID 121197437.
- ^ Chang, Charles B. (2013-05-31). „The production and perception of coronal fricatives in Seoul Korean: The case for a fourth laryngeal category”. Korean Linguistics (na jeziku: engleski). 15 (1): 7—49. ISSN 0257-3784. doi:10.1075/kl.15.1.02cha.
- ^ a b v g Ahn, Sang-Cheol; Iverson, Gregory K. (2005). "Structured imbalances in the emergence of the Korean vowel system". In Salmons, Joseph C.; Dubenion-Smith, Shannon (eds.). Historical Linguistics 2005. Madison, WI: John Benjamins. pp. 275–293. CiteSeerX 10.1.1.557.3316. doi:10.1075/cilt.284.21ahn. ISBN 9789027247995.
- ^ Brown, Lucien; Yeon, Jaehoon, eds. (2015). The Handbook of Korean Linguistics. West Sussex, UK: Wiley-Blackwell. ISBN 9781118370933.
- ^ The languages of Japan and Korea. Tranter, Nicolas. Milton Park, Abingdon, Oxon: Routledge. 2012. ISBN 978-0-415-46287-7. OCLC 244063659.
- ^ Lee, Iksop; Ramsey, S. Robert (2000). The Korean Language. Albany, NY: SUNY Press. p. 66. ISBN 978-0791448311.
- ^ a b Kang, Yoonjung; Schertz, Jessamyn L.; Han, Sungwoo (2015-04). „Vowels of Korean dialects”. The Journal of the Acoustical Society of America (na jeziku: engleski). 137 (4): 2414—2414. ISSN 0001-4966. doi:10.1121/1.4920798. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ a b v Lee, Hyun Bok (1999). „Korean”. Handbook of the International Phonetic Association: A Guide to the Use of the International Phonetic Alphabet. Cambridge: Cambridge University Press. str. 120—123. ISBN 9780521637510.
- ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661.
- ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661.
- ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661.