Korisnik:Jovana A. Todorovic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
korejski jezik
한국어, 조선말
韓國語, 朝鮮말
Govori se uSeverna Koreja, Južna Koreja, Kina
RegionKorejsko poluostrvo
Broj govornika
77 milona[1] (2010)
altajski
  • korejski jezik
hangul
Zvanični status
Službeni jezik u
 Severna Koreja
 Južna Koreja
 Kina (Janbjan i Čangbai
Priznati manjinski jezik u
RegulišeJužna Koreja:
Nacionalni institut korejskog jezika
국립국어원/ 國立國語院 Severna Koreja:
Ježički istraživački institut društvenih nauka
사회과학원 어학연구소
Jezički kodovi
ISO 639-1ko
ISO 639-2kor
ISO 639-3Razno:
kor – moderni korejski jezik
okm – srednji korejski jezik
oko – starokorejski jezik
Mapa korejskog jezika
  Manjinski jezik
{{{mapalt2}}}
Rasprostranjenost korejskog jezika
  Manjinski jezik

Fonologija korejskog jezika predstavlja deskripciju fonetike i fonologije savremenog korejskog jezika baziranog na dijalektu u Seulu, sa napomenama ukoliko se govori o drugom dijalektu.

Morfofoneme su napisane unutar vertikalnih linija (| |), foneme između kosih crta (/ /) i alofoni unutar uglastih zagrada ([ ]).

Konsonanti[uredi | uredi izvor]

Korejski jezik ima 19 konsonanata.[2]

Za sve plozive i afrikate postoji trostruki kontrast između bezvučnih segmenata koji su podeljeni na opuštene, napete i aspirovane.

  • Za opuštene segmente, ili ponekad “lax” ili “lenis”, se smatra da predstavljaju osnovne ili neoznačene segmente među opstruentima u korejskom jeziku. Opušteni segmenti se takođe razlikuju od napetih i aspirovanih prema promenama kvaliteta samoglasnika gde se zapaža nešto niža visina tona kod pratećeg vokala.[3]
  • Napeti segmenti, takođe zvani i “fortis” ili glotalizovani, nemaju preciznu deskripciju i predmet su značajnih fonetskih istraživanja. U korejskom alfabetu kao i u različitim romanizacijama korejskog jezika predstavljeni su kao dupli osnovni glasovi: ㅃ pp, ㄸ tt, ㅉ jj, ㄲ kk. [4]
  • Aspirovani segmenti se odlikuju prema aspiraciji tj. naletu vazduha koji prati zakašnjenje zvučnosti glasa.
Foneme konsonanata
Bilabijalni Alveolarni Alveolarno-palatalni/Palatalni Velarni Glotalni
Nazali m n ŋ
Plozivi i

afrikate

opušteni p ㅂ t ㄷ tɕ, ts ㅈ k ㄱ
napeti t͈ɕ, t͈s
aspirovani tɕʰ, tsʰ
Frikativi opušteni/aspirovani s ㅅ h ㅎ
napeti
Likvidi l~ɾ
Aproksimanti w j ɰ
Primeri reči za foneme konsonanata
IPA Primeri
/p/ bul [pul] ,,vatra" ili ,,svetlo"
/p͈/ ppul [p͈ul] ,,rog"
/pʰ/ pul [pʰul] ,,trava" ili ,,lepak"
/m/ mul [m͊ul] ,,voda" ili ,,tečnost"
/t/ dal [tal] ,,Mesec" ili ,,mesec"
/t͈/ ttal [t͈al] ,,ćerka"
/tʰ/ tal [tʰal] ,,maska" ili ,,nevolja"
/n/ nal [n͊al] ,,dan" ili ,,oštrica"
/tɕ/ 자다 jada [tɕada] ,,spavati"
/t͈ɕ/ 짜다 jjada [t͈ɕada] ,,stiskati" ili ,,slano"
/tɕʰ/ 차다 chada [tɕʰada] ,,udariti" ili ,,hladno"
/k/ gi [ki] ,,energija"
/k͈/ kki [k͈i] ,,talenat" ili ,,jelo"
/kʰ/ ki [kʰi] ,,visina"
/ŋ/ bang [paŋ] ,,soba"
/s/ sal [sal] ,,meso"
/s͈/ ssal [s͈al] ,,nekuvan pirinač"
/ɾ/ 바람 baram [paɾam] ,,vetar" ili ,,želja"
/l/ bal [pal] ,,stopalo"
/h/ 하다 hada [hada] ,,raditi"

Napomene[uredi | uredi izvor]

1.^ ㅈ, ㅊ, ㅉ se izgovaraju kao  [tɕ, tɕʰ, t͈ɕ] u Seulu (Južna Koreja), a u Pjongjangu (Severna Koreja) kao [ts, tsʰ, t͈s].[5] Slično tome, glasovi /s, s͈/ postaju palatalizovani [ɕ, ɕ͈] ispred /i, j/ kod seulskog dijalekta, dok kod pjongjangskog ostaju isti.
2.^ /m, n/ na početku reči gube svoju nazalnost. /ŋ/ i /l/ se ne mogu naći na početku reči u izvornim korejskim rečima[6].
3.^ /p, t, tɕ, k/ su zvučni [b, d, dʑ, ɡ] kada se nalaze između zvučnih glasova, a bilo gde drugde ostaju bezvučni. Kod mlađih generacija /p, t, tɕ, k/ na početku reči mogu zvučati aspirovano kao /pʰ, tʰ, tɕʰ, kʰ/, glavna razlika je što vokal koji prati osnovni konsonant ima nižu visinu tona[7][8]. /pʰ, tʰ, tɕʰ, kʰ/ su snažno aspirovani. Kod nekih govornika afrikate /tɕ͈, tɕʰ, tɕ/ se mogu izgovarati kao alveolari posebno ispred zadnjih vokala.
4.^ IPA dijakritički znak ⟨◌͈⟩ se koristi za označavanje napetih konsonanata  /p͈/, /t͈/, /k͈/, /t͈ɕ/, /s͈/.[a] Ovaj dijakritik u Proširenjima IPA se zvanično koristi za opisivanje snažne artikulacije, ali se u literaturi takođe koristi i za fokalizovan glas. Konsonanti u korejskom jeziku imaju elemente ukočenog glasa, ali još uvek nije poznato koliko je ta odlika specifična za fokalizovane konsonante. Proizvode se sa delimično suženim glotisom i dodatnim subglotalnim pritiskom pored napetog vokalnog trakta, spuštenog grkljana ili drugih raširenja larinksa. Alternativna analiza govori o tome da grupa napetih konsonanata predstavlja regularne, bezvučne, neaspirovane konsonante: “lax” glasovi su zvučni konsonanti koji gube svoju zvučnost na početku reči i glavna odlika koja deli inicijalne "lax" i napete konsonante je to što inicijalni "lax" glasovi uzrokuju prateći vokal da dobije niži ka višem nivo tona.[9] Ta odlika je povezana sa zvučnim konsonantima u mnogim azijskim jezicima, dok se za napete (takođe i aspirovane) konsonante vezuje ravnomerni visoki ton.
5.^ Analiza glasa /s/, fonološki osnovnog ili aspirovanog glasa, je izvor polemike u literaturi. [10] Karakteristike ovog glasa su najbliže aspirovanim opstruentima jer uglavnom ne podleže uticaju intervokalne zvučnosti u sredini reči.[3] Inicijalno poseduje umerenu aspiraciju, ali ne i aspiraciju u sredini reči.[3]
6.^ Između vokala /h/ može postati zvučno [ɦ] ili se gubi.
7.^ /l/ je alveolarni “flap” [ɾ] kada se nađe između vokala ili između vokala i /h/; /l/ se izgovara kao [ɭ] na kraju reči, pre bilo kog konsonanta osim /h/ ili pored još jednog /l/. Postoji slobodna varijacija na početku reči gde ova fonema postaje [n] ispred većine vokala, kada se nađe ispred  /i, j/ gubi se, a u engleskim pozajmljenicama često se izgovara kao  [ɾ].
8.^ Kada se izgovara kao alveolarni “flap”* [ɾ], ㄹ može biti alofoničan sa  [d], što se uglavnom ne dešava drugde.

Pozicioni alofoni[uredi | uredi izvor]

Konsonanti u korejskom  jeziku imaju tri glavne pozicije alofona: inicijalnu, medijalnu (zvučnu) i finalnu. Inicijalna forma se može naći na početku fonoloških reči. Medijalna forma se nalazi u zvučnim okruženjima , intervokalno i posle zvučnih konsonanata kao što su n ili l. Finalna forma se može naći na kraju fonološke reči ili ispred opstruenata kao što su t ili k. Nazalni konsonanti  (m, n, ng) nemaju specifične pozicione alofone pored gubljenja nazalnosti na početku reči, ng se ne može naći na toj poziciji.

Foneme
g

k

kk

ng

d

t

s

ss

j

ch

tt

jj

n

r

b

p

pp

m

h
Inicijalni

alofon

k~ n/a t~ s ~tɕʰ tɕʰ t͈ɕ n~n͊ ɾ, n~n͊ p~ pʰː m~m͊ h
Medijalni

alofon

ɡ ŋ d s~z n ɾ b m h~ɦ~n/a
Finalni

alofon

n/a l n/a n/a


Svi opstruenti (plozivi, afrikate, frikativi) postaju nečujni tj. nerealizovani na kraju reči. Svi koronalni konsonanti postaju [t̚], labijali postaju  [p̚] i velari [k̚].[b] Na finalnoj poziciji ㄹ r je lateral  [l] ili [ɭ].

h se ne može naći na finalnoj poziciji [v] , ali se javlja na kraju slogova koji nisu završni i na toj poziciji utiče na konsonant koji sledi. Intervokalno realizuje se kao zvučno [ɦ]; posle zvučnog konsonanta postaje ili zvučno [ɦ] ili je nečujan glas.ㅇ ng se ne pojavljuje inicijalno iz razloga što glas ㅇse različito izgovara na početku i na kraju reči. Kada je nastao korejski alfabet pravila se razlika između ㆁ- sa tačkom iznad znaka i ㅇ - bez tačke. U savremenom korejskom jeziku i u Južnoj i u Severnoj Koreji ovi znaci su spojeni i pišu se kao ㅇ.

Kod izvornih korejskih reči, ㄹ r se ne pojavljuje inicijalno za razliku od pozajmljenih reči iz kineskog jezika (Sino-korejski vokabular). U dijalektu Južne Koreje, ㄹ r je nečujno na inicijalnoj poziciji ispred /i/ i /j/, izgovara se kao [n] ispred ostalih vokala, izgovara se kao [ɾ] samo u složenim rečima posle vokala. Ovo pravilo inicijalnog r se naziva ,,inicijalni zakon“ ili na korejskom dueum beopchik (두음법칙). Inicijalno  r se zvanično izgovara kao [ɾ] u Severnoj Koreji. U obe države inicijalno r u rečima stranog porekla osim reči iz kineskog jezika r se izgovara kao [ɾ].

  • ,,rad“ (勞動) - Severna Koreja: rodong (로동), Južna Koreja: nodong (노동)
  • ,,istorija“ (歷史) - Severna Koreja: ryŏksa (력사), Južna Koreja: yeoksa (역사)

Ovo pravilo važi i za glas  ㄴ n u mnogim izvornim rečima i svim sino-korejskim rečima, koje se takođe gubi kada je na početku reči ispred /i/ i /j/ u južnokorejskom, dok severnokorejski jezik zadržava fonemu [n].

  • ,,žena“ (女子) - Severna Koreja: nyŏja (녀자), Južna Koreja: yeoja (여자)

Samoglasnici[uredi | uredi izvor]

Foneme vokala u korejskom jeziku na grafikonu vokala iz (Lee, 1999). Donji grafikon prikazuje duge vokale.

Korejski jezik ima 8 samoglasnika i različite dužine među vokalima. Dugi vokali se izgovaraju perifernije od kratkih vokala. Dodatna dva vokala, zaobljeni srednji vokal prednjeg reda ([ø] ㅚ) i zaobljeni zatvoreni vokal prednjeg reda ([y] ㅟ)[11] još uvek se mogu čuti u izgovoru starijih govornika, ali su većinom zamenjeni diftonzima  [we] i  [ɥi][12]. Anketa iz 2003. godine je dala rezultate da od 350 ispitanika 90% je izgovaralo vokal  ㅟ kao [ɥi]. Podaci iz 2012. godine pokazuju da je dužina vokala postala potpuno neutralizovana u korejskom jeziku, osim kod veoma malog broja starijih govornika seulskog dijalekta[13] kod kojih se distinktivna razlika u dužini vokala zadržava samo u prvom slogu reči.[14]


Distinkcija između /e/ i /ɛ/ se izgubila u južnokorejskim, ali je prisutan u severnokorejskim dijalektima[15]. Za govornike koji ne prave razliku između ova dva glasa, glas  [e̞] je dominantna forma. Većina govornika koji još uvek kontrasno koriste dužinu samoglasnika, dugačko /ʌː/ je zapravo  [ɘː].[16] U seulskom dijalektu /o/ se izgovara sa višim tonom nego /ʌ/, dok u pjongjangskom /o/ ima niži ton nego /ʌ/. U severnoistočnom korejskom tonskom dijalektu ova dva glasa su veoma slična i glavni kontrast između njih se vidi kod drugog formanta. Kod seulskog dijalekta /o/ je podignut ka /u/, dok je /ɯ/ se udaljava ka prednjem redu od glasa /u/ kod mlađih govornika[15].

Srednji korejski je imao i vokal označen sa  ᆞ, poznat kao arae-a (,,nisko a“). Ovaj vokal se vremenom spojio sa vokalom [a] u svim jezičkim varijatetima korejskog, osim u mestu Čedžu gde se vokal izgovara kao [ɒ].

Foneme vokala[16]
IPA Hangul Primeri
/i/ 시장 sijang [ɕi.dʑɐŋ] ,,glad"
/iː/ 시장 sijang [ɕiː.dʑɐŋ] ,,pijaca"
/e/ 베개 begae [pe̞.ɡɛ̝] ,,jastuk"
/eː/ 베다 beda [peː.dɐ] ,,seći"
/ɛ/ 태양 taeyang [tʰɛ̝.jɐŋ] ,,Sunce"
/ɛː/ 태도 taedo [tʰɛː.do] ,,stav"
/a/ mal [mɐl] ,,konj"
/aː/ mal [mɐːl] ,,reč, jezik"
/o/ 보리 bori [po̞.ɾi] ,,ječam"
/oː/ 보수 bosu [poː.su̞] ,,zarada"
/u/ 구리 guri [ku.ɾi] ,,bakar"
/uː/ 수박 subak [suː.bäk̚] ,,lubenica"
/ʌ/ beol [pʌl] ,,kazna"
/ʌː/ beol [pɘːl] ,,pčela"
/ɯ/ 어른 eoreun [ɘː.ɾɯn] ,,stariji ljudi"
/ɯː/ 음식 eumsik [ɯːm.ɕik̚] ,,hrana"
/ø/ [we] 교회 gyohoe [ˈkʲoːɦø̞] ~ [kʲoː.βʷe̞] ,,crkva"
/øː/ [weː] 외투 oetu [ø̞ː.tʰu] ~ [we̞ː.tʰu] ,,kabanica"
/y/ [ɥi] jwi [t͡ɕy] ~ [t͡ɕʷi] ,,miš"
/yː/ [ɥiː] 귀신 gwisin [ˈkyːɕin] ~ [ˈkʷiːɕin] ,,duh"

Diftonzi i poluvokali[uredi | uredi izvor]

Poluvokali kao što su /j/ i /w/ ponekad se smatraju da predstavljaju deo rastućih diftonga pre nego da čine odvojene foneme konsonanata iz razloga što mogu slediti suglasnike na početku reči, što nije odlika drugih konsonanata, a takođe i zbog ortografije korejskog alfabeta koji ih transkribuje kao vokale.

Diftonzi, ne uzimajući u obzir njihovu dužin[16]
IPA Hangul Primeri
/je/ 예산 yesan [je̞ː.sɐn] ,,budžet"
/jɛ/ 얘기 yaegi [jɛ̝ː.ɡi] ,,priča"
/ja/ [jɐ] 야구 yagu [jɐː.ɡu] ,,bejzbol"
/jo/ 교사 gyosa [kʲoː.sa] ,,učitelj"
/ju/ 유리 yuri [ju.ɾi] ,,staklo"
/jʌ/ 여기 yeogi [jʌ.ɡi] ,,ovde"
/wi ~ y/ [ɥi] dwi [tʷi] ,,pozadi"
/we/ gwe [kʷe̞] ,,kovčeg" ili ,,kutija"
/wɛ/ wae [wɛ̝] ,,zašto"
/wa/ [wɐ] 과일 gwail [kʷɐː.il] ,,voće"
/wʌ/ mwo [mʷəː] ,,šta"
/ɰi/ [ɰi ~ i] 의사 uisa [ɰi.sɐ] ,,doktor"

U trenutnom izgovoru /ɰi/ se spaja sa /i/ posle konsonanta. Neke analize tretiraju /ɯ/ kao centralni vokal pa samim tim i slaganje /ɰi/ ima centralni vokal kao ,,onset" , koji se preciznije transkribuje kao  [ȷ̈i] ili [ɨ̯i].[11]

Moderni korejski jezik ne poseduje opadajuće diftonge, slaganje kao što je  /a.i/ se smatra da predstavlja dva posebna vokala koji se nalaze u susednim slogovima između kojih ne stoji konsonant (hiatus).

Srednji korejski je imao set diftonga koji su se završavali na  /j/, koji su kasnije postali regularni vokali prednjeg reda u Ranom modernom korejskom jeziku  (/aj/ > /ɛ/, /əj/ [ej] > /e/, /oj/ > /ø/, /uj/ > /y/, /ɯj/ > /ɰi ~ i/).[11] Ovo je razlog zbog kojeg slova korejskog alfabeta ㅐ, ㅔ, ㅚ i drugi, danas su predstavljeni kako vokali zadnjeg reda plus glas  i.

Fonotaktika[uredi | uredi izvor]

Maksimalna struktura sloga u korejskom jeziku je KPVK (Konsonant, Poluvokal  /j, w, ɰ/, Vokal, Konsonant). Bilo koji konsonant osim /ŋ/ se može pojaviti na početku reči, ali samo /p, t, k, m, n, ŋ, l/ mogu biti na kraju reči. Niz od dva konsonanta se može pojaviti između vokala. Međutim, morfeme se mogu završavati i sa slaganjem od dva konsonanta, koja se oba izražavaju samo ukoliko ih prati vokal. Ukoliko morfema nema sufiks jedan konsonant se ne izražava; ukoliko je jedan od konsonanata  /h/ koji se ne može naći na finalnoj poziciji to će biti konsonant koji se gubi. U drugom slučaju konsonant koji se gubi biće koronalni konsonant (ponekad je izuzetak /lb/), ali ako su na finalnoj poziciji dva koronalna konsonanta izgubiće se onaj koji je bezvučan /s, tʰ, tɕ/, dok /n/ ili /l/ ostaju na finalnoj poziciji. /lb/ će ili postati [l] ( 짧다 [͡tɕ͈alt͈a] ,,nizak"[17]) ili [p̚] (밟다 [paːp̚t͈a] ,,nagaziti"[18]); reč 여덟 [jʌdʌl] ,,osam"se uvek izgovara 여덜 čak i ako je praćena rečcom koja gde se vokal nalazi inicijalno.[19] Ni jedna grupacija konsonanata na finalnoj poziciji ne postaje [t̚].

Niz
gs

lg

nj

nh

ls

lt

lh

lb

bs

lp

lm
Medijalni alofon [k̚s͈] [lɡ] [ndʑ] [n(ɦ)] [ls͈] [ltʰ] [l(ɦ)] [lb] [p̚s͈] [lpʰ] [lm]
Finalni alofon [k̚] [n] [l] [p̚] [m]

Kada ovakvu grupaciju prati suglasnik dešava se ista redukcija, ali trag izgubljenog suglasnika može uticati na sledeći suglasnik. Efekat je isti kao za grupaciju između vokala: izgubljeni opstruent će svojim uticajem promeniti treći konsonant koji će postati napet ili fortis, ako je u pitanju ploziv pod uticajem  izgubljenog |h| će postati aspirovan. Većina zamislivih kombinacija se zapravo ne pojavljuje; [g] neki od primera su |lh-tɕ| = [ltɕʰ], |nh-t| = [ntʰ], |nh-s| = [ns͈], |ltʰ-t| = [lt͈], |ps-k| = [p̚k͈], |ps-tɕ| = [p̚t͈ɕ]; also |ps-n| = [mn], /s/ nema uticaj na prateće /n/ i |ks-h| = [kʰ] gde se /s/ gubi.

Kada su drugi i treći konsonant opstruenti koji imaju isto mesto artikulacije oni se spajaju i postaju napeti ili aspirovani i u zavisnosti od reči |l| koje im predhodi se možda neće izgubiti: |lk-k| is [lk͈].

|l| koje se izgubilo nema efekta na druge konsonante: |lk-t| = [k̚t͈], |lk-tɕ| = [k̚t͈ɕ], |lk-s| = [k̚s͈], |lk-n| = [ŋn], |lm-t| = [md], |lp-k| = [p̚k͈], |lp-t| = [p̚t͈], |lp-tɕ| = [p̚t͈ɕ], |lpʰ-t| = [p̚t͈], |lpʰ-tɕ| = [p̚t͈ɕ],  |lp-n| = [mn].

Kod vokala kombinacije  /*jø, *jy, *jɯ, *ji; *wø, *wy, *wo, *wɯ, *wu/ se ne pojavljuju i nemoguće ih je napisati koristeći standardni korejski alfabet.[d] Poluvokal [ɰ] se pojavljuje samo kod diftonga /ɰi/ i sklon je gubljenju kada se nađe posle konsonanta.

Stariji diftonzi koji su postojali u prošlosti više ne postoje kao takvi u savremenom jeziku, istorijski diftonzi  /*aj, *ʌj, *uj, *oj, *ɯj/ su postali savremeni  /ɛ/, /e/, /y ~ ɥi/, /ø ~ we/, /ɰi/.[11]

Harmonija samoglasnika[uredi | uredi izvor]

Harmonija vokala korejskog jezika
Pozitivni, ,,laki" ili ,,jang" vokali a ya o wa yo ( ə)
ae yae oe wae ( yoe) ( əi)
Negativni, ,,grubi" ili ,,jin" vokali eo yeo u wo yu eu
e ye wi we ( ywi) ui
Neutralni ili centralni vokali i
Zastareli i dijalektski glasovi su u zagradi.


Tradicionalno, Korejski jezik je imao snažnu harmoniju samoglasnika, tj. u predmodernom korejskom jeziku ne samo da su se flektivni i izvedeni afiksi (kao sto su postpozicije) menjali u skladu sa glavnim korenskim samoglasnikom, već su se i domaće reči pridržavale harmonije samoglasnika. Ovo nije toliko rasprostranjeno u modernoj upotrebi iako se i dalje dosta koristi u onomatopeji, kod prideva i priloga, uzvicima i konjugaciji. Takođe postoje i drugi tragovi harmonije samoglasnika u korejskom jeziku. U korejskom jeziku postoje tri klase vokala: pozitivni, negativni i neutralni. Samoglasnik ㅡ (eu) smatra se delimično neutralnim i negativnim samoglasnikom. Klase samoglasnika slobodno prate negativne i pozitivne samoglasnike, a takođe prate i pravopis. Zamena pozitivnih samoglasnika sa negativnim samoglasnicima obično pravi različite ,,nijanse" u značenju, pri čemu pozitivni samoglasnici zvuče kao da su u deminutivu, a negativni zvuče grubo.

  • Onomatopeja:
    • 퐁당퐁당 (pongdang-pongdang) i 풍덩풍덩 (pungdeong-pungdeong), lagano i jako prskanje vodom
  • Naglašeni pridevi:
    • 노랗다 (norata) znači blago žuto, 누렇다 (nureota), znači vrlo žuto
    • 파랗다 (parata) blago plava, 퍼렇다 (peoreota) tamno plava
  • Glagolski nastavci:
    • 잡다 (japda) (uhvatiti) → 잡았다 (jabatda) (uhvaćen)
    • 접다 (jeopda) (saviti) → 접었다 (jeobeotda) (savijen)
  • Uzvici:
    • 아이고 (aigo) and 어이구 (eoigu) izražavati iznenađenje, nelagodnost ili saosećanje
    • 아하 (aha) and 어허 (eoheo) izražavati iznenadnu realizaciju ili blaži prigovor


Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Napeti suglasnici su ponekad označeni sa apostrofom ⟨'⟩ , ali to nije IPA upotreba; IPA koristi apostrof za označavanje ejektiva
  2. ^ Jedini napeti konsonanti koji mogu biti finalni su ㄲ kk i ㅆ ss
  3. ^ Prema ortografiji, može se naći na kraju reči koja označava slovo ㅎ, 히웋 hieut
  4. ^ Na primer, lp na finalnoj poziciji u morfemi se pojavljuje samo u korenima glagola kao što je 밟 balb i može biti praćen samo konsonantima d, j, g, n
  5. ^ Iako je 워 romanizovano kao wo, ono ne označava [wo] već [wʌ]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovana A. Todorovic/pesak at Ethnologue (17th ed., 2013)
  2. ^ Sohn, Ho-min. (1994). Korean. London: Routledge. ISBN 0-415-00318-0. OCLC 28375497. 
  3. ^ a b v Cho, Taehong; Jun, Sun-Ah; Ladefoged, Peter (2002). "Acoustic and aerodynamic correlates of Korean stops and fricatives" (PDF). Journal of Phonetics. 30 (2): 193–228. doi:10.1006/jpho.2001.0153. hdl:11858/00-001M-0000-0013-1A88-E
  4. ^ The Korean alphabet : its history and structure. Kim-Renaud, Young-Key. Honolulu: University of Hawai'i Press. 1997. ISBN 0-585-35131-7. OCLC 47011644. 
  5. ^ Kwang-Bock You; Kanghee Lee; Sin-Ae So (2019-08). „A Comparative Study of the Speech Signal Parameters for the Consonants of Pyongyang and Seoul Dialects - Focused on the affricates “ㅈ/ㅉ/ㅊ. 한국지식정보기술학회논문지. 14 (4): 411—423. doi:10.34163/JKITS.2019.14.4.010.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  6. ^ Kim, Young Shin (2011). An acoustic, aerodynamic and perceptual investigation of word-initial denasalization in Korean(Doctoral thesis). University College London.
  7. ^ Kim, Mi-Ryoung; Beddor, Patrice Speeter; Horrocks, Julie (2002-01). „The contribution of consonantal and vocalic information to the perception of Korean initial stops”. Journal of Phonetics (na jeziku: engleski). 30 (1): 77—100. doi:10.1006/jpho.2001.0152.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ Lee, Ki-Moon; Ramsey, S. Robert (2011). A History of the Korean Language. Cambridge: Cambridge University Press. p. 293. ISBN 9780521661898.
  9. ^ Kim, Mi-Ryoung; San, Duanmu (2004). "'Tense' and 'Lax' Stops in Korean". Journal of East Asian Linguistics. 13 (1): 59–104. doi:10.1023/B:JEAL.0000007344.43938.4e. hdl:2027.42/42997. S2CID 121197437.
  10. ^ Chang, Charles B. (2013-05-31). „The production and perception of coronal fricatives in Seoul Korean: The case for a fourth laryngeal category”. Korean Linguistics (na jeziku: engleski). 15 (1): 7—49. ISSN 0257-3784. doi:10.1075/kl.15.1.02cha. 
  11. ^ a b v g Ahn, Sang-Cheol; Iverson, Gregory K. (2005). "Structured imbalances in the emergence of the Korean vowel system". In Salmons, Joseph C.; Dubenion-Smith, Shannon (eds.). Historical Linguistics 2005. Madison, WI: John Benjamins. pp. 275–293. CiteSeerX 10.1.1.557.3316. doi:10.1075/cilt.284.21ahn. ISBN 9789027247995.
  12. ^ Brown, Lucien; Yeon, Jaehoon, eds. (2015). The Handbook of Korean Linguistics. West Sussex, UK: Wiley-Blackwell. ISBN 9781118370933.
  13. ^ The languages of Japan and Korea. Tranter, Nicolas. Milton Park, Abingdon, Oxon: Routledge. 2012. ISBN 978-0-415-46287-7. OCLC 244063659. 
  14. ^ Lee, Iksop; Ramsey, S. Robert (2000). The Korean Language. Albany, NY: SUNY Press. p. 66. ISBN 978-0791448311.
  15. ^ a b Kang, Yoonjung; Schertz, Jessamyn L.; Han, Sungwoo (2015-04). „Vowels of Korean dialects”. The Journal of the Acoustical Society of America (na jeziku: engleski). 137 (4): 2414—2414. ISSN 0001-4966. doi:10.1121/1.4920798.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  16. ^ a b v Lee, Hyun Bok (1999). „Korean”. Handbook of the International Phonetic Association: A Guide to the Use of the International Phonetic Alphabet. Cambridge: Cambridge University Press. str. 120—123. ISBN 9780521637510. 
  17. ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661. 
  18. ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661. 
  19. ^ „Wiktionary”. Choice Reviews Online. 44 (02): 44—0661—44—0661. 2006-10-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.44-0661.