Kuća Nikodija Veljkovića
Kuća Nikodija Veljkovića | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Zeletovo |
Opština | Bojnik |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | spomenik kulture |
Vreme nastanka | Drugi svetski rat |
Tip kulturnog dobra | Nepokretno kulturno dobro |
Kuća Nikodija Veljkovića je građevina koja je sagrađena tokom Drugog svetskog rata.[1] S obzirom da predstavlja značajnu istorijsku građevinu, proglašena je nepokretnim kulturnim dobrom Republike Srbije. Nalazi se u Zeletovu, pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stanimir Veljković Zele, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije, je poginuo 13. aprila 1942. u selu Jugovcu zajedno sa Milošem Mamićem, članom Saveza komunista Jugoslavije.[1] Zajedno su pošli u obilazak partizanskih odreda i partijskih organizacija u Toplici kada su svratili u selo Jugovac da prenoće i tada su bugarske snage opkolile selo.[1] Stanimir Veljković i Miloš Mamić su im pružili otpor dokle god su imali municije, a poginuli su kada su poslednjim bombama pokušali proboj.[1] Do 1974. godine selo Zeletovo se zvalo Suvo Polje, po tim nazivom se i sada nalazi u svima kartama ovog regiona, kada je odlučeno da se nazove imenom jednog od organizatora ustanka i partijskog rukovodioca leskovačkog područja Stanimira Veljkovića Zeleta.[1] Leskovačka gimnazija je od 1962. do 2003. nosila njegovo ime, svog bivšeg učenika Zeleta koji je ukazom Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije 14. decembra 1949. proglašen za narodnog heroja.[1] Kuća je prizemna, građena od opeke u blatu, zidovi su od pločastog kamena, a krov je pokriven falcovanim crepom. Ispred kuće je podignut i spomenik sa bistom.[1] U centralni registar je upisana 11. aprila 1983. pod brojem SK 477, a u registar Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš 15. marta 1983. pod brojem SK 40.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kuća narodnih heroja, Kulturno nasleđe Srbije, zaštita i uređenje, Beograd 1982, 122.