Knjiga proroka Nauma

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Knjiga proroka Nauma je 21 knjiga Tanaha, odnosno Starog zavjeta, koje je napisao prorok Naum.

Knjiga prestavlja poemu, koja sadrži predskazanje pada Ninive, prijestonice moćnog Asirskog kraljevstva. Poema je vjerovatno trebalo da se izvodi u Hramu. Za knjigu je karakteristično što je napisana poetskim jezikom, sa mnogo poređenja i metafora.

Autor[uredi]

U prvom stihu knjige nalazi se zapis „knjiga od utvare Nauma Elkošanina“[1]. Međutim o proroku Naumu se ne zna gotovo ništa. Njegovo ime znači „utješitelj“ i vjerovatno je skraćeni oblik imena Nehemija (Gospod utješitelj). Njegovo ime ukazuje na grad Elkos, ali i za postojanje ovog grada nema konkretnih informacija. Postoji šansa da je prorok imao veze sa mjesto Kapernaumom (Naumovo selo).

Vrijeme pisanja[uredi]

Za vrijeme pisanja ove knjige sa sigurnošću se može uzeti vrijeme pada Tebe i Ninive, to jeste između 663. i 612. godine p. n. e.[2] u svakom slučaju može se govoriti o 7. vijeku p. n. e.[3] Međutim, postoje i ranija datiranja pisanja knjige.

Sadržaj[uredi]

Prvo poglavlje je psalm, napisano akrostihom (nepotpunim), i govori o Bogu. Govori o mislisti Gospoda prema narodu i vjernosti Njegovom zavjetu.

U drugom poglavlju govori o padu Ninive. Posebno se naglašava da je to veliki grad, prijstonica moćnog kraljevstva. Poredi se sa lavljom jazbinom (lav - simbol Asirije).

Treća glava se nastavlja na drugu, opisujući smrtne slike grada, ističući razloge: hramovska prostitucija, pohlepa, okrutnost. Pad Ninive se desio, zato što su Asirci osvojili druge gradove i države.

Izvori[uredi]

Reference[uredi]