Lazar Ličenoski
Lazar Ličenoski | |
---|---|
Datum rođenja | 26. mart 1901. |
Mesto rođenja | Galičnik, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 10. april 1964.63 god.) ( |
Mesto smrti | Skoplje, Jugoslavija |
Lazar Ličenoski (Galičnik, 26. mart 1901 — Skoplje, 10. april 1964) bio je ekspresionistički slikar i jedan od najautentičnijih makedonskih slikara pejzaža, u koje je unosio i folklorne elemente. Radio je i mrtvu prirodu, portret i mozaike.[1][2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Galičniku, od oca duboresca. Rano je ostao bez roditelja, pa se sam brinuo o sebi. Napustio je četvrti razred gimnazije i pošao na stolarski zanat.[3] Sedam godina je bio stolar, baveći se tim zanatom do kraja Prvog svetskog rata. Obreo je krajem 1921. godine u Beogradu, i "pukim slučajem" obreo u umetnosti, osetivši umetnički poriv.
U Beogradu je 1927. godine završio Umetničku školu sa akademskim kursom. Šest godina se učio kod profesora - umetnika Ivanovića, Dobrovića i Milovanovića.[4] Od 1927. do 1929. godine specijalizirao je zidne tehnike u Parizu, u ateljeu Marsel Linoara i kod Pol Boduena na Visokoj školi za umetnosti i zanate (École nationale supérieure d'arts et métiers), a takođe je posećivao i atelje Andrea Lota i akademiju „Gran Šomje“ (Académie de la Grande Chaumière).
Karijera[uredi | uredi izvor]
Živeo je u Beogradu, a potom u Skoplju. Prvu samostalnu izložbu u Beogradu u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić" imao je septembra 1930. godine. Izložbu u maloj sali paviljona su mu omogućili pokrovitelji iz "Udruženja Južnosrbijanaca" u Beogradu.[5] Bio je član predratne beogradske grupe „Oblik“ (1931).[6] Godine 1931. oslikao je fresko-ikone u novoj pravoslavnoj crkvi Sv. apostola Petra i Pavla u rodnom Galičniku.[7]
Samostalne izložbe: Skoplje, Beograd, Zagreb; zajedničke izložbe: Skoplje, Pariz, Beograd, London, Liverpul, Mančester, Solun, Prag, Sofija, Rim, Bukurešt, Bradford[potrebna odrednica].
Bio je profesor i direktor Više škole za primenjenu umetnost u Skoplju, dopisni član SANU. Dobitnik Oktobarske nagrade za slikarstvo 1959. godine.
Dela[uredi | uredi izvor]
- „Bačila“
- „Dolap“
- „Afionski polinja“
- „Ohridski ribari“ i druga.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Koneski, Blaže; Baševski, Dimitar (1990). Likovi i temi. Kultura.
- ^ Boškovska, Nadica (2000). Bibliografija na makedonskata likovna umetnost (2 izd.). NUB „Kliment Ohridski“.
- ^ "Pravda", Beograd 3. februar 1933.
- ^ "Vreme", Beograd 2. decembar 1936.
- ^ "Pravda", Beograd 3. septembra 1930.
- ^ "Vreme", Beograd 11. novembar 1931.
- ^ "Vreme", Beograd 10. jul 1931.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Boškovska, Nadica (2000). Bibliografija na makedonskata likovna umetnost (2 izd.). NUB „Kliment Ohridski“.
- Koneski, Blaže; Baševski, Dimitar (1990). Likovi i temi. Kultura.