Lepra

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lepra
SinonimiGuba, Hansenova bolest (HD)[1][2]
Osip na grudima i stomaku zbog gube
SpecijalnostiInfektivna bolest
SimptomiSmanjena sposobnost osećaja bola[3]
UzrociMycobacterium leprae ili Mycobacterium lepromatosis[4][5]
Faktori rizikaBliski kontakt sa slučajem gube, životom u siromaštvu[3][6][7]
LečenjeTerapija sa više lekova[4]
LekoviRifampicin, dapson, klofazimin[3]
Frekvencija209.000 (2018)[8]
Dvadesetčetvorogodišnjak oboleo od lepromatozne lepre (slika iz 19. veka)
Slučajevi infekcije leprom u svetu 2003.

Lepra ili guba (od gr. λέπι, riblje krljušti) hronična je infektivna bolest poznata od antičkog doba. Poznata je i kao Hansenova bolest (HD). Izaziva je bakterija Mycobacterium leprae ili Mycobacterium lepromatosis,[4][9] koja se danas može uspešno lečiti antibioticima. Simptomi lepre razlikuju se u velikoj meri od pacijenta do pacijenta. Glavni simptom je odumiranje nerava, oštećenja respiratornog trakta, kože i očiju,[4] kao i promene na krvnim sudovima usled zgušnjavanja krvi. Oboleli gube osećaj za hladno, toplo i bol. Posledica ovoga je da se oboleli često povređuju i inficiraju, a da ne osećaju potrebu za lečenjem, što dovodi do teških infekcija, invaliditeta ili smrti.[3] Kod zaraženih osoba mogu se javiti i slabost mišića i slabljenje vida.[3] Simptomi se mogu primetiti nakon prve godine, ali kod nekih se simptomi javljaju i do dvadeset godina kasnije.[4] Lepra ne ubija direktno, već je morbiditet posledica ovih sekundarnih infekcija. Varijante lepre su: neizdiferencirana lepra, tuberkuloidna lepra, lepromatozna lepra, i granični slučajevi.

Guba se širi među ljudima, mada je za to neophodan opsežan kontakt.[3][10] Oko 95% ljudi koji se zaraze sa M. leprae ne razviju bolest.[11] Smatra se da se širenje javlja kašljem ili kontaktom sa tečnošću iz nosa osobe zaražene gubom.[10][11] Genetski faktori i imunska funkcija igraju ulogu u tome koliko lako osoba može da zaradi bolest.[11][12] Guba se ne širi tokom trudnoće na nerođeno dete ili seksualnim kontaktom.[10] Guba se češće javlja među ljudima koji žive u siromaštvu.[3] Postoje dve glavne vrste bolesti - paucibacilarna i multibacilarna, koje se razlikuju po broju prisutnih bakterija.[3] Osoba sa paucibacilarnom bolešću ima pet ili manje slabo pigmentiranih utrnulih mrlja kože, dok osoba sa multibacilarnom bolešću ima više od pet kožnih mrlja.[3] Dijagnoza se potvrđuje pronalaženjem kiselinski postojanih bacila u biopsiji kože.[3]

Guba se leči terapijom više lekova.[4] Lečenje paucibacilarne gube vrši se lekovima dapsonom, rifampicinom i klofaziminom tokom šest meseci.[11] Lečenje multibacilarne gube koristi iste lekove tokom 12 meseci.[11] Takođe se mogu koristiti brojni drugi antibiotici.[3] Svetska zdravstvena organizacija ove tretmane pruža besplatno.[4] Osobe sa gubom mogu da žive sa porodicom, da idu u školu i rade.[13] U 2018. godini zabeleženo je 209.000 slučajeva gube globalno, u poređenju sa 5,2 miliona tokom 1980-ih.[8][14][15] Broj novih slučajeva u 2016. godini iznosio je 216.000.[4] Većina novih slučajeva javlja se u 14 zemalja, a na Indiju otpada više od polovine.[3][4] U 20 godina od 1994. do 2014. godine, 16 miliona ljudi širom sveta bilo je izlečeno od gube.[4] U Sjedinjenim Državama se prijavi oko 200 slučajeva godišnje.[16]

Guba pogađa čovečanstvo već hiljadama godina.[3] Ime bolest vodi poreklo od stgrč. λέπρᾱ (léprā), od stgrč. λεπῐ́ς (lepís; „ljuske“), dok pojam „Hansenova bolest“ potiče od norveškog lekara Gerharda Armauera Hansena.[3] Guba je u istoriji bila povezana sa socijalnom stigmom, koja i dalje predstavlja prepreku samoprijavljivanju i ranom lečenju.[4] Odvajanje ljudi pogođenih gubom i njihovo smeštanje u kolonije gubavaca, još uvek se dešava u nekim oblastima Indije,[17] Kine,[18] Afrike[19] i Tajlanda.[20] Većina kolonija se zatvorila, jer guba nije vrlo zarazna.[19] Neki reč „gubavac“ smatraju uvredljivom i preporučuju frazu „osoba pogođena gubom“.[21] Guba je klasifikovana kao zanemarena tropska bolest.[22] Svetski dan gube pokrenut je 1954. godine kako bi se skrenula pažnja na one koji su pogođeni gubom.[23]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Uobičajeni simptomi prisutni u različitim vrstama gube uključuju curenje iz nosa; suvi skalp; probleme sa očima; lezije kože; slabost mišića; crvenkasta koža; glatko, sjajno, difuzno zadebljanje kože lica, uva i šake; gubitak osećaja na prstima ruku i stopala; zadebljanje perifernih živaca; ravni nos usled uništavanja nosne hrskavice; i promene u fonaciji i drugim aspektima govorne produkcije.[24][25] Pored toga, može doći do atrofije testisa i impotencije.[26]

Guba može na različite načine uticati na ljude.[11] Prosečni period inkubacije je 5 godina.[4] Ljudi mogu početi da primećuju simptome u prvoj godini ili do 20 godina nakon infekcije.[4] Prvi uočljivi znak gube je često nastanak bledih ili ružičastih delova kože koji mogu biti neosetljivi na temperaturu ili bol.[27] Delove obojene kože ponekad prate ili prethode nervni problemi, uključujući utrnulost ili osetljivost ruku ili stopala.[27][28] Sekundarne infekcije (dodatne bakterijske ili virusne infekcije) mogu rezultirati gubitkom tkiva, zbog čega se prsti na rukama i nogama skraćuju i deformišu, jer se hrskavica apsorbuje u telo.[29][30] Imunski odgovor osobe razlikuje se u zavisnosti od oblika gube.[31]

Otprilike 30% ljudi pogođenih gubom doživi oštećenje nerva.[32] Naneto oštećenje nerva je reverzibilno ako se leči rano, ali postaje trajno kada se odgovarajući tretman odloži za nekoliko meseci. Oštećenje živaca može prouzrokovati gubitak mišićne funkcije, što dovodi do paralize. Takođe može dovesti do abnormalnosti senzacija ili utrnulosti, što može dovesti do dodatnih infekcija, ulceracija i deformacija zglobova.[32]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Worobec, SM (2008). „Treatment of leprosy/Hansen's disease in the early 21st century.”. Dermatologic Therapy. 22 (6): 518—37. PMID 19889136. S2CID 42203681. doi:10.1111/j.1529-8019.2009.01274.x. 
  2. ^ „Definition of leprosy”. The Free Dictionary. Pristupljeno 2015-01-25. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Suzuki K, Akama T, Kawashima A, Yoshihara A, Yotsu RR, Ishii N (februar 2012). „Current status of leprosy: epidemiology, basic science and clinical perspectives.”. The Journal of Dermatology. 39 (2): 121—9. PMID 21973237. S2CID 40027505. doi:10.1111/j.1346-8138.2011.01370.x. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Leprosy Fact sheet N°101”. World Health Organization. januar 2014. Arhivirano iz originala 2013-12-12. g. 
  5. ^ Bhattacharya S, Vijayalakshmi N, Parija SC (1. 10. 2002). „Uncultivable bacteria: Implications and recent trends towards identification”. Indian Journal of Medical Microbiology. 20 (4): 174—7. PMID 17657065. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 20. 8. 2007. 
  6. ^ Lockwood DN, Lambert SM (januar 2011). „Human immunodeficiency virus and leprosy: an update.”. Dermatologic Clinics. 29 (1): 125—8. PMID 21095536. doi:10.1016/j.det.2010.08.016. 
  7. ^ admin (2016-02-11). „Epidemiology of Leprosy”. International Textbook of Leprosy. Pristupljeno 2019-07-30. 
  8. ^ a b „Leprosy”. www.who.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 2. 2020. 
  9. ^ Sotiriou, MC; Stryjewska, BM; Hill, C (7. 9. 2016). „Two Cases of Leprosy in Siblings Caused by Mycobacterium lepromatosis and Review of the Literature.”. The American Journal of Tropical Medicine and Hygiene. 95 (3): 522—7. PMC 5014252Slobodan pristup. PMID 27402522. doi:10.4269/ajtmh.16-0076. 
  10. ^ a b v „Hansen's Disease (Leprosy) Transmission”. cdc.gov. 29. 4. 2013. Arhivirano iz originala 13. 3. 2015. g. Pristupljeno 28. 2. 2015. 
  11. ^ a b v g d đ Guidelines for the Diagnosis, Treatment and Prevention of Leprosy. https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/274127/9789290226383-eng.pdf?ua=1: World Health Organization. 2018. str. xiii. ISBN 978-92-9022-638-3. 
  12. ^ Montoya, D; Modlin, RL (2010). „Learning from leprosy: insight into the human innate immune response.”. Advances in Immunology. 105: 1—24. ISBN 9780123813022. PMID 20510728. doi:10.1016/S0065-2776(10)05001-7. 
  13. ^ CDC (2018-01-26). „World Leprosy Day”. Centers for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 2019-07-04. 
  14. ^ „Global leprosy situation, 2012”. Wkly. Epidemiol. Rec. 87 (34): 317—28. avgust 2012. PMID 22919737. 
  15. ^ Rodrigues LC; Lockwood DNj (jun 2011). „Leprosy now: epidemiology, progress, challenges, and research gaps.”. The Lancet Infectious Diseases. 11 (6): 464—70. PMID 21616456. doi:10.1016/S1473-3099(11)70006-8. 
  16. ^ „Hansen's Disease Data & Statistics”. Health Resources and Services Administration. Arhivirano iz originala 4. 1. 2015. g. Pristupljeno 12. 1. 2015. 
  17. ^ Walsh F (2007-03-31). „The hidden suffering of India's lepers”. BBC News. Arhivirano iz originala 2007-05-29. g. 
  18. ^ Lyn TE (2006-09-13). „Ignorance breeds leper colonies in China”. Independat News & Media. Arhivirano iz originala 2010-04-08. g. Pristupljeno 2010-01-31. 
  19. ^ a b Byrne, Joseph P. (2008). Encyclopedia of pestilence, pandemics, and plaguesNeophodna slobodna registracija. Westport, Conn.[u.a.]: Greenwood Press. str. 351. ISBN 978-0-313-34102-1. 
  20. ^ Pisuthipan, Arusa (6. 7. 2020). „Forgotten victims of the virus”. Bangkok Post. Pristupljeno 6. 7. 2020. 
  21. ^ editors, Enrico Nunzi, Cesare Massone (2012). Leprosy a practical guide. Milan: Springer. str. 326. ISBN 978-88-470-2376-5. Arhivirano iz originala 2017-09-08. g. 
  22. ^ „Neglected Tropical Diseases”. cdc.gov. 6. 6. 2011. Arhivirano iz originala 4. 12. 2014. g. Pristupljeno 28. 11. 2014. 
  23. ^ McMenamin, Dorothy (2011). Leprosy and stigma in the South Pacific: a region-by-region history with first person accounts. Jefferson, N.C.: McFarland. str. 17. ISBN 978-0-7864-6323-7. Arhivirano iz originala 2016-05-19. g. 
  24. ^ „Signs and Symptoms | Hansen's Disease (Leprosy) | CDC”. www.cdc.gov. 2018-10-22. Pristupljeno 2019-07-22. 
  25. ^ „Leprosy Specific Orofacial Aspects”. ResearchGate. Pristupljeno 2019-07-22. 
  26. ^ admin (2016-02-11). „Pathogenesis and Pathology of Leprosy”. International Textbook of Leprosy. Pristupljeno 2019-07-22. 
  27. ^ a b WHO Expert Committee on Leprosy - Eight report (PDF). World Health Organization. 2012. str. 11—12. ISBN 9789241209687. Pristupljeno 9. 5. 2018. 
  28. ^ Talhari C, Talhari S, Penna GO (2015). „Clinical aspects of leprosy”. Clinics in Dermatology. 33 (1): 26—37. PMID 25432808. doi:10.1016/j.clindermatol.2014.07.002. 
  29. ^ Kulkarni GS (2008). Textbook of Orthopedics and Trauma (2nd izd.). Jaypee Brothers Publishers. str. 779. ISBN 978-81-8448-242-3. 
  30. ^ „Q and A about leprosy”. American Leprosy Missions. Arhivirano iz originala 2012-10-04. g. Pristupljeno 2011-01-22. „Do fingers and toes fall off when someone gets leprosy? No. The bacillus attacks nerve endings and destroys the body's ability to feel pain and injury. Without feeling pain, people injure themselves on fire, thorns, rocks, even hot coffee cups. Injuries become infected and result in tissue loss. Fingers and toes become shortened and deformed as the cartilage is absorbed into the body. 
  31. ^ de Sousa, Jorge Rodrigues; Sotto, Mirian Nacagami; Simões Quaresma, Juarez Antonio (2017). „Leprosy As a Complex Infection: Breakdown of the Th1 and Th2 Immune Paradigm in the Immunopathogenesis of the Disease”. Frontiers in Immunology. 8: 1635. ISSN 1664-3224. PMC 5712391Slobodan pristup. PMID 29234318. doi:10.3389/fimmu.2017.01635. 
  32. ^ a b Reinar, Liv Merete; Forsetlund, Louise; Lehman, Linda Faye; Brurberg, Kjetil G (2019-07-31). Cochrane Skin Group, ur. „Interventions for ulceration and other skin changes caused by nerve damage in leprosy”. Cochrane Database of Systematic Reviews (na jeziku: engleski). 7: CD012235. PMC 6699662Slobodan pristup. PMID 31425632. doi:10.1002/14651858.CD012235.pub2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).