Луцеркина стрижибуба
| Lucerkina strižibuba | |
|---|---|
| |
| Plagionotus floralis | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | P. floralis
|
| Binomno ime | |
| Plagionotus floralis (Pallas, 1784)
| |
| Sinonimi | |
|
Cerambyx floralis Pallas, 1776 | |
Lucerkina strižibuba (lat. Plagionotus floralis) je vrsta strižibuba[1] iz potporodice Cerambycinae.
Opis[uredi | uredi izvor]
Telo je izduženo sa gotovo kuglastim vratnim štitom, crno, sa gornje strane bez sjaja, sa žutim ili beličastim toment-šarama. Abdomen je često smeđkast. Pipci i noge su svetlosmeđežuti ili crvenkastožuti; često su 1. članak pipka ili zadebljali deo bedara crnkasti. Na donjoj strani tela i 4 zadnja bedra nemaju brojne i duge uspravne dlake. Najveći deo glave pokriven je žutom pubescencijom.
Široki prednji, te uski bazalni rub vratnog štita, kao i jedna široka poprečna vrpca iza sredine istog, štitić, 5 poprečnih vrpci i jedna mrlja na bazi pokrilja ispod ramena, te gotovo cela donja strana tela osim uske baze sternita pokriveni su gustim žutim ili beličastim tomentom. Epipleure pokrilaca nisu, ili su samo spreda, žuto tomentirane. Šare pokrilaca su varijabilne.
Kod tipične forme pipci su sasvim svetli. Često su 1. članak pipaka i zadebljani deo bedara crnkasti. Retko su toment-šare bele, inače jednake sa tipičnom formom. Vrlo retko su pokrilca pokrivena gustom sivom pubescencijom, a šare su neizražene. Dužina tela je od 5 do 20 mm.
Bionomija[uredi | uredi izvor]
Imago se javlja od kraja maja do početka juna, a po nekim drugim podacima u julu i avgustu na cveću (Euphorbia, Achillea, Daucus i dr). Larva je u Rusiji, Bugarskoj i južnoj Mađarskoj ozbiljna štetočina lucerke. Imago poleže jaja na podnožje starih biljaka, a po drugim podacima pojedinačno u pukotine tla blizu biljke hraniteljke. Larva buši u stabljici i korenu do 15 cm, ispod zemlje, prezimi u biljci, i tu se pretvara u lutku. U južnoj Rusiji larva na nenavodnjenim poljima oštećuje dvogodišnje biljke koje su određene za dobijanje semena.
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Vrsta naseljava prostore južne i srednje Evrope, Kavkaz, Malu Aziju, Siriju, zapadni i srednji dio Sibira itd. Beležena je celoj Srbiji, mada retko iznad 1000 m.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Sinonimi[uredi | uredi izvor]
- Cerambyx floralis Pallas, 1773
- Paraplagionotus floralis (Pallas, 1773) Kasatkin, 2005
- Clytus (Echinocerus) floralis (Pallas, 1773) Mulsant, 1862
- Echinocerus floralis (Pallas, 1773) Villiers, 1978
- Clytus abruptus Kraatz, 1870
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Cerambycidae”. BioRaS. Arhivirano iz originala 13. 03. 2018. g. Pristupljeno 12. 03. 2018.
- ^ „Plagionotus floralis”. Alciphron. Arhivirano iz originala 13. 03. 2018. g. Pristupljeno 12. 03. 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mikšić, R.; Korpič, M. (1985), CERAMBYCIDAE JUGOSLAVIJE
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Alciphron Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. mart 2018)
- Cerambycidae
- BioLib
