Мадагаскарска кукувија
| Madagaskarska kukuvija Tyto soumagnei | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | Hordati (Chordata)
|
| Klasa: | Ptice (Aves)
|
| Red: | Sove (Strigiformes)
|
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | T. soumagnei
|
| Binomno ime | |
| Tyto soumagnei (Grandidier, 1878)
| |
Madagaskarska kukuvija (lat. Tyto soumagnei)[2][3][4][5] vrsta je sove iz porodice kukuvija.[6][7] Veoma je retka. Živi samo na Madagaskaru, po kome je i dobila ime, a bila je skroz nepoznata od njenog otkrića 1876. godine, pa sve do ponovnog otkrića istraživača iz svetske fondacije za prirodu 1993. godine. Trenutno se na IUCN listi nalazi na spisku ranjivih taksona zbog uništavanja njenog staništa, ali su skorašnje studije utvrdile da ona možda ima i veći areal nego što se mislilo, mada su za to potrebna dalja istraživanja. Verovatno je kod utvrđivanja areala došlo do previda zbog njene sličnosti sa kukuvijom.
Po izgledu, madagaskarska kukuvija podseća na kosmopolitski rasprostranjenu kukuviju, mada je od nje manja (27-30 centimetara) i ima jarko narandžasto obojeno perje sa malim crnim tačkama. Živi u vlažnim zimzelenim i suvim listopadnim šumama na istoku ostrva. Hrani se malim sisarima koji žive na ostrvu, a to su pre svega sisari iz porodice Tenrecidae i glodari iz roda Eliurus. Gnezdi se u šupljinama drveća i duž litica sa gustom vegetacijom.
Opis[uredi | uredi izvor]
Madagaskarska kukuvija je narandžasto-crvene boje sa malim crnim tačkama i tamno sivim/braon facijalnim diskom. Oči su joj tipične garave crne boje, kljun bledosiv, a perje oko osnove kljuna boje ljuske kože. Stopala su sive boje. Jedna jedinka je do sada bila izmerena i težila je 322 grama, dugačka 275 milimetara, krila su joj bila duga 209 milimetara, rep 100 milimetara, stopala dugačka 56,6 a široka 6 milimetara, dok je kljun od osnove do vrha bio dužine 11,6 milimetara.
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Ishrana ove sove otkrivena je na osnovu raznih posmatranja. Uglavnom se hrane raznim malim sisarima iz porodica Tenrecidae, Muridae, koje žive na Madagaskaru. Takođe se hrane i insektima, žabama, tropskim gušterima, kao i vrstama Oryzorictes hova, Rattus rattus, Microcebus rufus, koje su sve, sem crnog pacova (Rattus rattus) endemične za Madagaskar. Postoji veoma malo ili uopšte ne postoje zabeleženi slučajevi da se ova sova hrani žabama u divljini, budući da voli male sisare, ali se njima često i rado hrani u zatočeništvu. Većina njenog plena živi u šumama ili se može naći na obodima šuma.
Gotovo da nema preklapanja u ishrani ove sove i kukuvije, uprkos fizičkim sličnostima. Madagaskarska sova se uglavnom hrani autohtonim vrstama, dok kukuvija pretežno konzumira donete vrste.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Areal madagaskarske kukuvije se vremenom povećavao, sa svakim novim posmatranjem i istraživanjem od njenog ponovnog otkrića 1993. godine.
Prvo poznato gnezdo nađeno je avgusta 1995. godine blizu Ambanizane na Madagaskaru. Početna istraživanja ograničila su rasprostranjenost ove vrste na severni i krajnji istočni deo ostrva. Nedavna istraživanja navela su da ova ptica živi na severu, pa se duž istočne obale prostire do nizija na krajnjem jugoistoku Madagaskara. Kada je reč o visinskoj rasprostanjenosti, naseljava područja od visine mora pa sve do 2.000 metara. Zbog ovolike površine na kojoj se može naći, predloženo je da se madagaskarska kukuvija prekvalifikuje u usamljenu i povučenu sovu, a ne izuzetno retku. Ovo je još uvek sporno, ali je evidentno da je broj živih jedinki izuzetno mali, da li zbog neujednačenosti rasprostranjenja ili zbog male gustine naseljenosti. Tek, treba uzeti u obzir i da je ova vrsta ugrožena. Trenutna procena brojnosti je da na ostrvu živi između 3.500 i 15.000 jedinki, a ovaj broj se tendenciozno smanjuje. Donja granica broja jedinki može biti i realna, jer je, uprkos velikom broju istraživanja i posmatranja kroz istoriju, viđen mali broj jedinki.
Teškoće u otkrivanju vrste na drugim područjima ostrva javljaju se i zbog povučenosti vrste, nerazlikovanja sa kukuvijom, kao i zbog toga što se vrsta javlja u malim gustinama i na malim zasebnim područjima.
Madagaskarska kukuvija naseljava suve listopadne i vlažne zimzelene šume. Voli da se gnezdi na stenovitim platformama u jarugama i ulazima pećina koji se nalaze u blizini degradirane primarne ili sekundarne vegetacije. Mesta gnežđenja se uglavnom nalaze na 3,7 metara od tla. Čini se da voli i da se gnezdi na ivicama šuma i malo do skroz izmenjenim staništima, poput pirinčanih polja ili drugim mestima gde je šuma iskrčena da bi se gajila neka kultura. Nijedna jedinka nije viđena kako se gnezdi u dubokoj ili zatvorenoj šumi.
Dozivanje[uredi | uredi izvor]
Dozivanje madagaskarske kukuvije slično je dozivanju kukuvije. Sastoji se od 1,5 - 2 sekunde dugog šištanja čija se frekvencija polako smanjuje pri kraju. Ovaj blagi pad frekvencije na kraju dozivanja razlikuje madagaskarsku od obične kukuvije.
Ova ptica ispušta zvuke dok napušta svoje gnezdo, odmah po odlasku iz gnezda i kao odgovor drugoj madagaskarskoj kukuviji tokom noći.
Pretnje[uredi | uredi izvor]
Najveća pretnja ovoj ptici je sve intenzivnija seča šuma i fragmentacija njenog šumskog staništa. Šume Madagaskara su biološki veoma bogate i jedinstvene u svetu. Tek, 90% svih biljnih vrsta ostrva smešteno je u ili na obodima šuma. 1950ih godina, 160.000 kvadratnih kilometara ostrva bilo je pokriveno šumom, od čega su 26% bile suve šume - glavno stanište madagaskarske kukuvije. Do prve decenije trećeg milenijuma, satelitskim i avionskim snimcima utvrđeno je da je ova površina smanjena na 89.800 -101.100 kvadratnih kilometara. Ovo smanjenje predstavlja 41% smanjenja suvih šuma, a većina krčenja odvijala se duž ivica tih šuma, upravo na području na kom ova sova obitava. Degradacija šuma ne predstavlja samo direktnu pretnju madagaskarskoj kukuviji, već preti i smanjenju plena ove sove, prvenstveno crnog pacova, od koga madagaskarska kukuvija i te kako zavisi.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2012). „Tyto soumagnei”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ (1996) , database, NODC Taxonomic Code
- ^ Gill, Frank, and Minturn Wright (2006) , Birds of the World: Recommended English Names
- ^ (2005) , website, Zoonomen - Zoological Nomenclature Resource, 2005.08.07
- ^ (1996) , series, Federal Register, U.S. Fish & Wildlife Service (various authors)
- ^ Bisby F.A., Roskov Y.R., Orrell T.M., Nicolson D., Paglinawan L.E., Bailly N., Kirk P.M., Bourgoin T., Baillargeon G., Ouvrard D. (red.) (2011). „Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2011 Annual Checklist.”. Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 24. 9. 2012.
- ^ ITIS: The Integrated Taxonomic Information System. Orrell T. (custodian), 2011-04-26
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Cardiff, S.G. and Goodman, S.M. 2008. Natural History of the Red Owl (Tyto soumagnei) in Dry Deciduous Tropical Forest in Madagascar. The Wilson Journal of Ornithology 120: 891-897.
- de Hoyo, J., Elliott, A., & Sargatal, J. eds (1999) Handbook of Birds of the World. Vol. 5. Barn-owls to Hummingbirds, Barcelona
- Goodman, S. M., Thorstrom, R. 1998. The diet of the Madagascar Red Owl (Tyto soumagnei) on the Masoala Peninsula, Madagascar. Wilson Bulletin 110: 417-421.
- Halleux, D. and Goodman, S. (1994) The rediscovery of the Madagascar Red Owl Tyto soumagnei (Grandidier 1878) in north-eastern Madagascar Bird Conservation International, 4,
- Harper, G.J.; Steininger, M.K.; Tucker, C.J.; Juhn, D. and Hawkins, F. 2007. Fifty years of deforestation and forest fragmentation in Madagascar. Environmental Conservation 34 (4): 325-333.
- Irwin, M.T. and Samonds, K.E. 2002. Range extension of the Madagascar Red Owl Tyto soumagnei in Madagascar: the case of a rare, widespread species? Ibis 144: 680-683.
- Thorstom, R.; Hart, J. and Watson, R.T. 1997. New Record, ranging behavior, vocalization and food of the Madagascar Red Owl Tyto soumagnei. Ibis 193: 477-481.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Podaci na Vikipodacima
Taksonomija na Vikivrstama
