Marsel Janko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marsel Janko, 1954. godine

Marsel Janko (rum. Marcel Janco) (rođen 24. maja 1895, Bukurešt — umro 21. aprila 1984, Tel Aviv) rumunsko-izraelski je slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Janko 1915. godine odlazi u Cirih da studira arhitekturu na umjetničko-zanatskoj školi (Kunstgewerbeschule). Tu je sreo Žana (Hansa) Arpa i zemljaka pjesnika Tristana Caru. S njima je učestvovao u osnivanju i u susretima poznatog Kabarea Volter, gdje je „rođen” dadaizam. U to vrijeme svoju umjetnost je usmjerio stilu koji je oslobođen svake vrste figuracije, eksperimentišući sa vezom između apstrakcije i arhitektonskih elemenata u svojim reljefima i slikama. Njegove slike na platnu od vreće iz tog perioda (Sunce, Svijetli vrt, 1918; Priv. zbirka), polihromatski gipsani reljefi, i kasnije uljane slike i kolaži, koriste grube, tople materijale i grade se u slojevima. Sa Arpom, Avgustom Đakometijem i drugim, 1918. godine je pomogao u osnivanju Radikalne umjetničke grupe u Cirihu, koja je objavila časopis sa istim imenom. Posjeta Parizu 1921. godine, pomogla mu je da uvidi na koje sve načine se njegova umjetnost razlikovala od drugih dadaista i budućih nadrealista.

Godine 1922. Janko se vratio u Rumuniju, gdje je osnovao časopis Savremenik (Contimporanul) čije su različite aktivnosti trajale do 1940. godine. U Tel Aviv kao jevrejski ratni izbjeglica stigao je 1942. godine. Tokom 1940-ih, uglavnom je napustio svoje ranije apstraktne eksperimete i figuraciju svježih tonova boje koju je razvio tokom 1920-ih i 1930-ih, i zamijenio ih upečatljivim ekspresionističkim vizijama subjekata kojima je sada bio okružen (Arapska kafana, Žuto, 1947; Los Anđeles, Zbirka Klajn). Tokom 1950-ih i 1960-ih vratio se apstrakciji, ali sada u jednom smirenijem i liričnom maniru. Za razliku od radova iz 1920-ih, njegove kasne apstrakcije su zasnovane na prirodnim oblicima (Let 607, 1957).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]