Mihail Bičkov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihail Bičkov
Михаил Бычков
Lični podaci
Datum rođenja (1926-05-22)22. maj 1926.
Mesto rođenja Ljuberci, SSSR
Datum smrti 17. maj 1997.(1997-05-17) (70 god.)
Mesto smrti Moskva, Rusija
Državljanstvo SSSRRusija
Igračke informacije
Pozicija napadač
Hvata/Puca sa leve strane
Reprezentacija  Sovjetski Savez
Pro karijera hokejaška 19501962.
fudbalska 19481954.
Seniorska karijera
Godine Klub
1950–1962. HK Krila sovjetov Moskva

Mihail Ivanovič Bičkov (rus. Михаил Иванович Бычков; Ljuberci, 22. maj 1926Moskva, 17. maj 1997) bio je sovjetski fudbaler i hokejaš na ledu i član legendarne sovjetske hokejaške reprezentacije koja je 1954. osvojila prvu titulu svetskih prvaka u istoriji. Godine 1954. dodeljeno mu je počasno zvanje Zaslužni majstor sporta Sovjetskog Saveza, a iste godine postao je članom hokejaške kuće slavnih Sovjetskog Saveza.

Sportsku karijeru započinje kao fudbaler u juniorskoj ekipi Seljmaš iz rodnog Ljubereca, dok u seniorskoj konkurenciji debituje 1948. u dresu Traktora iz Staljingrada (odigrao 24 utakmice). već naredne sezone prelazi u moskovski Torpedo za koji je igrao sve do 1954. godine kada je, nakon poziva da igra za nacionalni hokejaški tim i zvanično prestao aktivno da igra fudbal. Sa ekipom Torpeda osvojio je dva kupa Sovjetskog Saveza — 1949. i 1952. godine. Kao fudbaler u nacionalnom prvenstvu je odigrao ukupno 159 utakmica (od čega 135 za Torpedo), a igrao je na poziciji odbrambenog igrača.

Paralelno sa fudbalom u zimskom delu godine trenirao je hokej na ledu, a debitantski nastup u tadašnjem sovjetskom prvenstvu ostvario je 1949. godine u dresu moskovskog kluba Krila sovjetov, ekipe za koju je igrao celu karijeru, sve do 1962. godine kada je prestao sa aktivnim igranjem. Kao hokejaš igrao je na poziciji krila, a u nacionalnom prvenstvu odigrao je ukupno 280 utakmica i postigao 208 golova. U klupskoj karijeri osvojio je titulu prvaka države 1957. godine, te 3 druga i 4 treća mesta.

Debitantski nastup u sovjetskoj reprezentaciji ostvario je na prijateljskoj utakmici sa Finskom u Tampereu 29. januara 1954. godine. Mesec dana kasnije na svetskom prvenstvu u Stokholmu sa reprezentacijom je osvojio titulu svetskog prvaka. Sa reprezentacijom je osvojio još tri medalje, srebro i bronzu na svetskim prvenstvima 1955. i 1960, te bronzu na Zimskim olimpijskim igrama 1960. u Skvo Valiju. Nastup na ZOI 1960. bio mu je ujedno i poslednji u reprezentativnoj karijeri (utakmica sa Kanadom 28. februara). Za reprezentaciju je odigrao ukupno 42 utakmice i postigao 14 pogodaka.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vladimirov, Nikolaй (22. 5. 2001). „Sredi "lюberov" tihonь ne bыvaet”. sovsport.ru. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 25. 4. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]