Mreža zaštićenih područja na Dunavu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Dunav-Auen
Nacionalni park Dunav-Ipelj
Nacionalni park Dunav-Drava
Park prirode Kopački rit
Park prirode Lonjsko polje
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje
Nacionalni park Đerdap
Park prirode Persina
Park prirode Rusenski Lom

Mreža zaštićenih područja na Dunavu stvorena je 2009. godine[1] implementacijom projekta DanubeParksCnected, započetog aprila 2007. Sastoji se od 16 zaštićenih područja[2] u 8 podunavskih zemalja. Cilj projekta je da se okupe sve uprave zaštićenih područja duž Dunava i njegovih većih pritoka koje dele iste probleme i imaju slične ciljeve, a mogu ih uspešnije rešiti bliskom saradnjom. U projektu učestvuje 15 partnera iz 8 dunavskih zemalja: Nemačke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Bugarske i Rumunije, kao i 10 pridruženih partnera iz podunavskih i 3 druge evropske države: Moldavije, Francuske i Ukrajine.[3]

O projektu[uredi | uredi izvor]

Mreža zaštićenih područja Dunava čuva najvrednije lokalitete duž toka Dunava, ali fragmentacija staništa ograničava napore u očuvanju jedinstvenosti ekosistema. Tako je došlo do potrebe za saradnjom podunavskih zemalja sa ciljem obnavljanja i održavanja povezanosti svih elemenata staništa.[3] Po prvi put su se zaštićena područja duž Dunava zajednički suprotstavila izazovima i problemima na nivou celog toka. Oformljeni su međunarodni timovi sa zadatkom promovisanja intenzivne razmene iskustva u menadžmentu staništa, očuvanju vodećih vrsta Dunava i rečne morfologije. Razrađene su međunarodne strategije i implementirani pilot projekti od značaja za ceo tok reke.

Međutim, međunarodna saradnja zaštićenih područja Dunava predstavlja mnogo više od borbe za životinje i biljke. Ona podrazumeva podizanje svesti o vrednostima netaknute prirode. Centralna tema komunikacije postao je Međunarodni dunavski festival, koji se svake godine organizuje u centrima za posetioce zaštićenih područja i čiji je cilj da u akciju uključi i inspiriše lokalno stanovništvo regiona.[1]

Program se sprovodi kroz projekte koji simbolično predstavljaju zaštitu 4 osnovna elementa u prirodi - zemlje, vode, vazduha i vatre (koja ovde predstavlja komunikaciju).[3]

Zemlja[uredi | uredi izvor]

U prirodnim rečnim sistemima postoje i suva staništa, koja su danas vrlo često fragmentisana na izolovanim površinama. U okviru projekta sprovode se aktivnosti prekogranične ispaše stoke zbog efikasnijeg upravljanja suvim staništima. Takođe je uspostavljena saradnja sa šumarskim sektorom kako bi se definisale potrebne mere i aktivnosti u cilju daljeg razvoja koridora šuma i šumskih područja.

Voda[uredi | uredi izvor]

Partnerska saradnja između različitih sektora na reci Dunav štiti dunavske ade, koji su staništa mnogim karakterističnim vrstama i vodeći su indikatori netaknute dinamike reke.

Vazduh[uredi | uredi izvor]

Ovom komponentom projekta želi se omogućiti nesmetana migracija ptica duž Dunava. Tokom sprovođenja projekta postignuta je saradnja sa lokalnim operaterima električne energije i dalekovoda, kako bi se instalirala tehnička rešenja koja bi onemogućila sudar ptica sa električnim kablovima u zaštićenim područjima i onima koji prelaze preko reke.

Vatra[uredi | uredi izvor]

Različite komunikacijske aktivnosti simbolično predstavljaju vatru. Cilj ovih aktivnosti je da se inspiriše lokalno stanovništvo regiona i uključi u akciju zaštite Dunava. Aktivnosti se sprovode kroz organizovanje volonterskih akcija čišćenja zaštićenih područja, organizovanje biciklističkih tura po nasipu duž celog toka Dunava i slično.[3][4]

Zaštićena područja duž toka Dunava[uredi | uredi izvor]

Nemačka[uredi | uredi izvor]

1. Dunavska rečna šuma Nojburg Ingolštat nalazi se između Nojburga i Ingolštata. Površine je 3.686 ha i jedna je od najvećih obalskih listopadnih šuma duž nemačkog Dunava. Na ovom području sprovodi se projekat vraćanja rečne dinamike u plavne šume.[1]

2. Uska dolina Dunava kod Pasaua, površine 1.776 ha obuhvata nekoliko zaštićenih područja u gornjem toku Dunava, u Nemačkoj.[2]

Austrija[uredi | uredi izvor]

3. Nacionalni park Dunav-Auen nalazi se između Beča i Bratislave. Površine je 9.353 ha i jedna je od poslednjih oblasti slobodnog toka duž gornjeg Dunava sa odlično očuvanim koherentnim plavnim šumama. Na ovom području sprovode se projekti najbolje prakse u revitalizaciji reke.[5]

Slovačka[uredi | uredi izvor]

4. Zaštićeno područje Zahorska nalazi se između reke Morave i planine Mali Karpati. Površine je 27.522 ha i prvo je zaštićeno nizijsko područje u Slovačkoj. Projektom se štite retka staništa na Moravi, najvećoj pritoci Dunava u ovom delu toka.

5. Zaštićeno područje Dunavske močvare nalazi se između Bratislave i Komarnog. Površine e 12.284 ha i nekada je bila jedna od najdinamičnijih unutrašnjih rečnih delti u Evropi. Područje je u mnogome izmenjeno zbog hidroelektrane Gabičkovo, ali se na njemu i dalje nalaze brojna staništa značajnog biodiverziteta.[6]

Mađarska[uredi | uredi izvor]

6. Nacionalni park Ferto-Hansag nalazi se u Maćarskoj, na tromeđi sa Austrijom i Slovačkom. Površine je 47.182 ha. U oblasti oko Nežiderskog jezera obuhvata i deo austrijske teritorije, zbog čega predstavlja prekogranični nacionalni park. Nacionalni park takođe upravlja i oblašću Sigetkoz na Dunavu, koja se graniči sa zaštićenim područjem Dunavskih močvara.[6]

7. Nacionalni park Dunav-Ipelj nalazi se severno od Budimpešte. Površine je 60.314 ha i jedna je od najživopisnijih oblasti duž toka Dunava, u kome reka i okolne planine čine jedinstven pejzaž. U njemu živi nekoliko zaštićenih endemskih biljnih i životinjskih vrsta.

8. Nacionalni park Dunav-Drava nalazi se u blizini južne mađarske granice. Površine je 50.000 ha i obuhvata plavna područja pod zaštitom duž Dunava i Drave. Poznato je područje na kome se gnezde crne rode.[7]

Hrvatska[uredi | uredi izvor]

9. Park prirode Kopački rit nalazi se na ušću reke Drave u Dunav. Površine je 23.891 ha. Poznata je unutrašnja delta na ušću Drave u Dunav. Poznat je po najvećoj gustini uzgajališta orla belorepana.

10. Park prirode Lonjsko polje nalazi se u centralnom basenu reke Save, 75 km nizvodno od Zagreba. Površine je 50.650 ha i predstavlja tradicionalni kulturni kraj, savršeno prilagođen plavnom ekosistemu.[8]

Srbija[uredi | uredi izvor]

11. Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje nalazi se na granici Srbije sa Mađarskom i Hrvatskom. Površine je 19.605 ha i predstavlja srpski deo plavnog područja u oblasti tromeđe. Najveći je plavni kompleks na srednjem Dunavu.[7]

12. Nacionalni park Đerdap nalazi se na granici Srbije sa Rumunijom. Površine je 63.608 ha. Najdominantniji prirodni fenomen parka je veličanstvena Đerdapska klisura, jedna od najdužih i nadubljih rečnih klisura u Evropi.[9]

Bugarska[uredi | uredi izvor]

13. Park prirode Persina nalazi se oko 80 km uzvodno od bugarskog grada Ruse. Površine je 22.000 ha i uz ostrvo Belene najveće je dunavsko ostrvo u Bugarskoj. Ovaj park prirode predstavlja nizijsku rečnu sekciju sa svojim širokim rečnim koritom, brojnim ostrvima, peščanim obalama i dinamičnom morfologijom.

14. Park prirode Rusenski Lom nalazi se u blizini grada Ruse. Površine je 3.408 ha. U klisuri koju je izgradila reka Rusenski Lom nalaze se prastari manastiri u pećinama. Administracija parka takođe upravlja i zaštićenim područjem Kalimok-Brušlen.

15. Zaštićeno područje Kalimok-Brušlen nalazi se u severoistočnom delu Bugarske, 40 km nizvodno od grada Ruse. Površine je 6.000 ha i predstavlja područje dragocenih močvara na Dunavu. Revitalizacija ovih močvara može biti dobar primer za dalju restauraciju močvara na donjem toku Dunava u budućnosti.[10]

Rumunija[uredi | uredi izvor]

16. Rezervat biosfere Delta Dunava nalazi se u rumunskom okrugu Tulča. Površine je 580.000 ha. Druga je najveća delta u Evropi, jedna od najvažnijih rečnih delti na svetu i najveće zaštićeno područje duž Dunava.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Danube inside 2014, str. 1
  2. ^ a b „DANUBEPARKS - Network Of Protected Areas”. danubeparks.org. Pristupljeno 5. 7. 2020. 
  3. ^ a b v g „DANUBEparksCONNECTED”. Zvanični veb-sajt. Kopački rit. Pristupljeno 4. 7. 2020. 
  4. ^ „DANUBEPARKSCONNECTED”. interreg-danube.eu. Pristupljeno 5. 7. 2020. 
  5. ^ Danube inside 2014, str. 2
  6. ^ a b Danube inside 2014, str. 3
  7. ^ a b Danube inside 2014, str. 5
  8. ^ Danube inside 2014, str. 4
  9. ^ Danube inside 2014, str. 6
  10. ^ Danube inside 2014, str. 7
  11. ^ Danube inside 2014, str. 8

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]