Nagrada „Matija Ban”
Nagrada „Matija Ban” dodeljuje se za postignute rezultate u radu i unapređenju privrede, nauke, kulture, sporta, obrazovanja i vaspitanja, zdravstvene, socijalne i dečije zaštite, u oblasti umetnosti, kao i očuvanju i zaštiti životne sredine na opštini Čukarica.[1] Nagrada je ustanovljena 1998. godine.[2]
O nagradi[uredi | uredi izvor]
Nagrada gradske opštine Čukarica „Matija Ban” sastoji se od povelje, plakete i novčane nagrade, odnosno umetničke slike, prigodne statue, knjige itd. Nagradu uručuje predsednik gradske opštine Čukarica.[1]
Nagrada se dodeljuje u čast Matije Bana, profesora Liceja, političara i diplomate, koji je živeo u delu Beograda koji se danas po njemu zove Banovo brdo.[3]
Matija Ban došao je u Beograd 1844. godine, gde postaje vaspitač dece kneza Aleksandra Karađorđevića. Vodio je poslove nacionalne propagande, bio je član Srpske kraljevske akademije i u isto vreme jedan od najplodnijih srpskih pisaca. Osnivač je političkog programa nacionalnog ujedinjenja i oslobođenja Južnih Slovena.[3] Godine 1847. pokrenuo je i prvi ženski časopis - Vospitatel ženskii, koji je bio namenjen „krasnom polu južnoslovenskih naroda".[4]
Deo Beograda koji se danas zove Banovo brdo prema austrijskim geografskim kartama s početka 19. veka nazivao se Repiško brdo, kasnije Ordija (tur. mesto gde se okuplja vojska) i Golo brdo. Matija Ban je 1861. godine podneo molbu Beogradskoj opštini da mu se proda zemljište na „brdu daleko izvan Beograda” da tamo sagradi lep i pristojan letnjikovaac u srpskom stilu. Odbornici su odlučili da mu traženo zemljište poklone, smatrajući da je to ovaj ovaj veliki rodoljub zaslužio. Po njemu se ceo kraj nazvao Banovac, a posle njegove smrti 1903. godine - Banovo brdo.[5]
Dobitnici nagrade[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8e/Nagrada_Matija_Ban.jpg/220px-Nagrada_Matija_Ban.jpg)
1995. godina
- Dragan Kolundžija, u oblasti kulture
- Branislav Bojić, u oblasti umetnosti
- Mladen Đurović, u oblasti umetnosti
1997. godina
- Dr Vladimir Grbić, u oblasti nauke
- Dr Branislav Jovanović, u oblasti nauke
- Ratko Vulanović, u oblasti umetnosti
1998. godina
- Sava Stekić, u oblasti kulture
- Gradimir Stojković, u oblasti kulture
1999. godina
- Bojan Dimitrijević, u oblasti nauke
- Galerija '73, u oblasti kulture
- Kamerni orkestar „Pro classica", u oblasti umetnosti
2000. godina
- Dragomir - Dragan Mileusnić, u oblasti umetnosti
- Slobodan D. Petković, u oblasti kulture
- Narodna biblioteka „Laza Kostić", u oblasti kulture
2001. godina
- Miroslav Dereta, u oblasti kulture
- Jovan Radulović, u oblasti umetnosti i kulture
- Radio 988, u oblasti kulture
2002. godina
- Dr Milan Novaković, u oblasti nauke i kulture
- Prvoslav Mitić, u oblasti kulture i umetnosti
- Tomislav Grujičić, za dostignuća iz oblasti kulture i umetnosti
2003. godina
- Miroslav Bjelić - Bjanki, u oblasti umetnosti
- Ansambl „Ima dana", u oblasti umetnosti
2004. godina
- Mića Stojanović, u oblasti privrede, vaspitanja i obrazovanja
- Duhomir Cvetković, u oblasti kulture i obrazovanja
2005. godina
- Dragoljub Šarković, u oblasti obrazovanja
- Dom za decu ometenu u mentalnom razvoju, u oblasti zdravstvene, socijalne i dečije zaštite
2006. godina
- Bora Dugić, u oblasti kulture i umetnosti
2007. godina
- Svetislav Basara, u oblasti kulture i umetnosti
- Dr Božidar Stanišić, u oblasti zdravstvene, socijalne i dečije zaštite
2008. godina
- Nada Knežević, u oblasti kulture i umetnosti
2009. godina
- Milka Stojanović i Živan Saramandić, u oblasti kulture i umetnosti
- Predškolska ustanova „Čukarica", u oblasti zdravstvene, socijalne i dečije zaštite
2010. godina
- Srđan Gojković Gile, u oblasti muzičke umetnosti
2011. godina
- Predrag Cune Gojković, u oblasti umetnosti
- Đorđe Kadijević, u oblasti umetnosti
- Miodrag Đelmaš, u oblasti sporta
2012. godina
- Lola Novaković, u oblasti muzičke umetnosti
2013. godina
- Dr Zlata Bojović, u oblasti kulture i obrazovanja[3]
2014. godina
- Zvezdan Bradić
- Milovan Vržina
- Veselin Dželetović[6]
2015. godina
- Kulturno umetničko društvo „Dimitrije Tucović”, u oblasti kulture i umetnosti[7]
2016. godina
- Neđa Stojanović
- Goran Zec[8]
2017. godina
- Nebojša Radovanović[9]
2020. godina[10]
- Ljubomir Saramandić
- Branimir Đokić
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „PRAVILNIK O DODELI NAGRADE „MATIJA BAN“” (PDF). Zvanična prezentacija. Gradska opština Čukarica. Pristupljeno 09. 10. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Odluka o ustanovljenju nagrade opštine Čukarica „MATIJA BAN” i zahvalnice opštine Čukarica” (PDF). Zvanična prezentacija. Gradska opština Čukarica. Pristupljeno 08. 10. 2018.[mrtva veza]
- ^ a b v „Nagrada "Matija Ban"”. Zvanična prezentacija. Gradska opština Čukarica. Arhivirano iz originala 08. 10. 2018. g. Pristupljeno 09. 10. 2018.
- ^ Božinović 1996, str. 85—196
- ^ Paunović 1968
- ^ „Odluka o dodeli nagrade opštine Čukarica "Matija Ban" za 2014. godinu” (PDF). Službeni list grada Beograda. LVIII/85: 32—33. 21. 11. 2014. Pristupljeno 09. 10. 2018.
- ^ „Odluka o dodeli nagrade opštine Čukarica "Matija Ban" za 2015. godinu” (PDF). Službeni list grada Beograda. LIX/75: 32—33. 10. 12. 2015. Pristupljeno 09. 10. 2018.
- ^ „Odluka o dodeli nagrade opštine Čukarica "Matija Ban" za 2016. godinu” (PDF). Službeni list grada Beograda. LX/110: 27. 28. 11. 2016. Pristupljeno 09. 10. 2018.
- ^ „Odluka o dodeli nagrade opštine Čukarica "Matija Ban" za 2017. godinu” (PDF). Službeni list grada Beograda. LXI/86: 23. 22. 11. 2017. Pristupljeno 09. 10. 2018.
- ^ MATIJU BANA DOBILI ĐOKIĆ I SARAMANDIĆ: Održana je svečana sednica Skupštine gradske opštine Čukarica („Večernje novosti”, 25. decembar 2020)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Božinović, Neda (1996). Žensko pitanje u Srbiji : u XIX i XX veku (PDF). Beograd: "Devedesetčetvrta". ISBN 978-86-82449-09-6. Pristupljeno 14. 10. 2016.
- Paunović, Marinko (1968). Beograd : večiti grad. Beograd: Narodni univerzitet "Svetozar Marković".