Nadzornik Betl
Nadzornik Betl je izmišljeni lik kreiran od strane Agate Kristi. Pojavljuje se u pet njenih romana.
Romani u kojima se pojavljuje lik[uredi | uredi izvor]
On se pojavljuje kao detektiv u sledećim romanima:
- Tajna zamka Čimniz (1925)
- Zagonetka Sedam brojčanika (1929 - uključujući neke od istih likova, posebno Ladi Eileen "Bundle" Brent)
- Karte na stolu (1936, sa Herkulom Poaroom, Arijadnom Oliver i pukovnikom Rejsom)
- Ubistvo je lako (1939) - U SAD je nazvan Lako ubiti.
- Nulta tačka (1944)
Kao policijski detektiv[uredi | uredi izvor]
Betl je poznat kao sposoban inspektor. Delimično se oslanja na javno rapstrostranjeni stereootip da su policijski detektivi glupi ili nemaštoviti, kada sam ima dobru pretpostavku o slučaju.[1] Njegovi brkovi su impresivni, čak i za Herkula Poaroa.[1] Sve do romana Nulta tačka čitalac ne zna ništa o njegovom privatnom životu (osim komentara u Odžacima, kada pominje da je „veoma vezan za gospođu Bitl”), ali u ovom romanu saznajemo da ima ženu i petoro dece, najmlađa od kojih (Silvija) nesvesno daje ključni trag za razrešenje jednog slučaja. U romanu Herkula Poaroa Satovi, za tajnog agenta pod pseudonimom Kolina Lamba se u velikoj meri nagoveštava da je sin sada penzionisanog Betla.
Betl je u mnogim aspektima tipičan za Kristijeve policajce, jer su (poput inspektora Džepa) pažljiviji i inteligentniji od policajaca rane detektivske fikcije, koji su bili u službi toga da briljantnost amaterskog detektiva dođea do izražaja.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Barnard, Robert (1980): A Talent to Deceive, Fontana/Collins