Pređi na sadržaj

Našmarkt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prilaz pijaci na Našmarktu.

Našmarkt (nem. Naschmarkt) je najpopularnija pijaca u Beču. Nalazi se iznad popločanog korita reke Vin, na Vincajlu, tj. bečke magistrale: Linke Vincajle (leva - dve saobraćajne trake u pravcu jugozapada) i Rehte Vincajle (desna - dve saobraćajne trake u pravcu centra). Našmarkt je dugačak oko 1.5 kilometar.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Našmarkt oko 1900. godine

Našmarkt postoji od 16. veka kada se tu uglavnom prodavalo mleko u flašama. Flaše za mleko su se tada pravile od drveta (jasena). „Asch“ (na nemačkom za „jasen“) je dovelo do naziva „Ašenmarkt“. Od 1793. godine svo voće i povrće koje se u Beč dovezlo drumovima, moralo je da se proda na Našmarktu. Roba koja je stizala uz Dunav prodavala se na drugom mestu.[2]

Danas se može kupiti sveže voće i povrće iz celog sveta, egzotično bilje, sir, razna peciva kao što su hleb ili kajzerice, torte, meso i morski plodovi. Pijaca je poznata i po asortimanu međunarodne robe iz zemalja bivše Jugoslavije, Grčke, Turske, a sve više, i iz zemalja istočne Azije.

Tu su i brojni mali restorani koji nude npr. suši, kebab, morsku hranu, tradicionalnu bečku hranu kao što su Kajzeršmarn ili Palačinken (motane palačinke). Od 1977. pijaca se svake subote proteže dalje duž Vincajla, kada se održava buvlja pijaca.[3]

Atmosfera Našmarkta je poznata daleko izvan granica Beča, a veliki broj turista svake godine posećuje pijacu.

Okolina[uredi | uredi izvor]

Na severoistočnom kraju Našmarkta, prema centru grada, u blizini ulice Getrajdemarkt, nalazi se Izložbeni paviljon Bečke Secesije, podignuta 1897/1898, skraćeno poznata kao Secesija. Pozorište na reci Vin se nalazi na adresi Linke Vincajle broj 6. Prema severoistoku, u pravcu Karlsplaca, Našmarkt se nalazi blizu zgrada Tehničkog univerziteta.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zur Umgestaltung des Naschmarkts”. magazin.wienmuseum.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-12-12. 
  2. ^ Wiener Naschmarkt (na jeziku: nemački), 2022-08-22, Pristupljeno 2022-12-12 
  3. ^ m53kom (2022). „Flohmarkt beim Naschmarkt - Reservierung von Tagesplatzen”. www.wien.gv.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-12-12. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Werner T. Bauer, Jörg Klauber (Fotograf): Die Wiener Märkte: 100 Märkte, von Naschmarkt bis Flohmarkt. Mit einer umfassenden Geschichte des Marktwesens in Wien. Falter, Wien 1996. ISBN 3-8543-9162-5..
  • Beppo Beyerl: Der Naschmarkt – Wege durch Wiens kulinarisches Herz. edition moKKa, Wien 2009. ISBN 978-3-902693-22-8..
  • Michael Lynn: Der Wiener Naschmarkt – Die Anatomie des Genießens. Holzhausen Verlag, Wien 2000. ISBN 3-8549-3008-9..
  • Manfred Schenekl: Der Wiener Naschmarkt. Dissertation der Universität Wien, Wien 2008, Online-Datei.
  • Achim Schneyder, Rudolf Semotan (Fotos): Auf dem Naschmarkt. Notizen eines Spaziergängers. Pichler, Wien 2009. ISBN 978-3-85431-480-6..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]