Pređi na sadržaj

Nenad Nenić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nenad Nenić
Debi Nenada Nenića u Narodnom pozorištu u Beogradu kao Dankairo u Bizeovoj operi „Karmen“
Lični podaci
Datum rođenja(1970-01-24)24. januar 1970.(54 god.)
Mesto rođenjaSremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
ZanimanjeSolo pevač
Muzički rad
ŽanrKlasična muzika, Opera
Instrumentglas, bariton

Nenad Nenić (Sremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 24. januar 1970) je operski pevač (bariton), solista Opere i teatra „Madlenijanum“ u Zemunu i profesor na odseku za solo pevanje Muzičke škole „Kosta Manojlović“ u Zemunu.[1]

Pevački počeci i školovanje[uredi | uredi izvor]

Došavši u Beograd na studije istorije, počinje da peva u horu AKUD „Španac“ koji je vodio čuveni jugoslovenski horski dirigent Slobodan Bursać, koji mu predlaže da počne da školuje glas. Po smrti maestra Bursaća, nastavlja da peva u horovima KUD „Abrašević“ i AKUD „Ivo Lola Ribar“ koje je vodio istaknuti horski dirigent Milovan Pančić, koji ga upoznaje sa prof. Ljubicom Živković, u čijoj klasi počinje da uči solo pevanje. Ubrzo od maestra Pančića dobija i prve horske solo deonice. Po završetku odseka za solo pevanje u Srednjoj muzičkoj školi „Jovan Bandur“ u Pančevu, u klasi prof. Ljubice Živković, upisuje i diplomira studije solo pevanja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Aleksandre Dude Ivanović. Postdiplomske studije upisao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Katice Nikolić.

Nenad Nenić u kostimu Redžep-age sa poštovaocima - Opera Stanislava Biničkog „Na uranku“, Operski studio Narodnog pozorišta u Beogradu

U toku studija dobija nagrade za studenta godine, postaje član i stiče diplomu Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu pod vođstvom primadone Biserke Cvejić i reditelja Borislava Popovića, sa kojima uči i ostvaruje svoje prve uloge: Redžep-aga (Stanislav Binički - Na uranku)... Pohađao je kurseve kod dirigenta Rimske opere Karla Venture i kod čuvenog engleskog soprana Polin Tinzli.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prvi profesionalni aganžman imao je u Horu Umetničkog Ansambla Jugoslovenske narodne armije, čiji je bio solista. Kao solista Hora Pozorišta na Terazijama imao je zapažene uloge u mjuziklima, a i do danas je ostao saradnik hora.

Nenad Nenić kao Dandini u Rosinijevoj operi „Pepeljuga“ - Narodno pozorište u Beogradu

U Operi Narodnog pozorišta u Beogradu, gde je bio anganžovan kao solista, ostvario je neke manje role, a zatim i niz uloga prvog i drugog faha. Debitovao je ulogom Dankaira (Ž. Bize - Karmen), a sledili su: Papageno (V. A.Mocart - Čarobna Frula); Dandini (Đ.Rosini - Pepeljuga); Šonar (Đ.Pučini - Boemi); Peter (E. Humperdink - Ivica i Marica); Marulo (Đ. Verdi - Rigoleto).

Valentina Taškova i Nenad Nenić kao Fjordiliđi i Guljelmo u Mocartovoj operi „Tako čine sve“ - Opera i teatar „Madlenijanum"

U Operi i teatru „Madlenijanum“, gde je vrlo aganžovan solista, ostvario je sledeće uloge:

Guljelmo (V. A. Mocart - Tako čine sve); Kralj, Čovek sa mazgom (K. Orf - Mudrica); Luter, Krespel, Šlemil (Ž. Ofenbah - Hofmanove priče); Markiz d' Obinji, Baron Dufol (Đ. Verdi - Travijata); Šarples (Đ. Pučini - Madam Baterflaj); Gasparo (G. Doniceti - Rita; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Šarlo, Bonifas (Ž. Iber - Anželika; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Silvio (R. Leonkavalo - Pajaci); Per Gint (E. Grig - Severna bajka; muzičko-baletski spektakl).

U okviru prestižnog BAM festivala bruklinske muzičke akademije, gostovao je na sceni njujorške opere „Hauard Gilman“, ulogom Reportera u operi o Nikoli Tesli „Ljubičasta vatra“ kompozitora Džona Gibsona, uz eminentne američke i srpske soliste, kao i dirigenta Anu Zoranu Brajović.

Ostvario je i ulogu Apolona Apolonoviča Ableuhova, na premijernom izvođenju kamerne opere „Petrograd“ Branke Popović. Predstava je u organizaciji Jugokoncerta, Doma omladine Beograda, SOKOJ-a, Ministarstva kulture i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, izvedena uz pratnju renomiranog gudačkog orkestra Gudači Sv. Đorđa.

Sarađivao je sa više kamernih sastava i orkestara. Uz Novu bugarsku filharmoniju, hor Konzervatorijuma iz Sofije i dirigenta Zorana Andrića, sa eminentnim bugarskim i srpskim solistima izvodio je solističke deonice u oratorijumu „Stvaranje sveta“ Franca Jozefa Hajdna i „Rekvijemu“ Antonjina Dvoržaka.

Uz Hor i Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije, pod dirigentskom palicom Stanka Jovanovića, premijerno je izveo „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“, kantatu Vere Milanković, čije je solo pesme premijerno izvodio, kao i kompozicije Olivera Benića. Nastupao je kao solista sa raznim horovima izvodivši široki repertoar svetovne i duhovne muzike, kao i premijere dela kompozitora Svetislava Božića.

Ostvario je niz solističkih koncerata i resitala u Srbiji, uz pratnju renomiranih pijanista kao što su Marija Đukić, Tatjana Simonović-Ovaskainen...

Nastupao je u operskim teatrima i koncertnim dvoranama širom Srbije (U Beogradu: Velika dvorana Zadužbine Ilije M. Kolarca, Velika dvorana Sava centra, Galerija Srpske Akademije Nauka i Umetnosti, Velika dvorana Opere i teatra „Madlenijanum“, Velika sala Narodnog pozorišta... U Novom Sadu: Srpsko narodno pozorište, Sinagoga; U mnogim manjim gradovima širom Srbije...), kao i u gradovima bivše Jugoslavije (Slovenija - Ljubljana; Hrvatska - Zagreb, Varaždin; Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija - Skoplje; Bosna i Hercegovina, Republika Srpska - Banja Luka), Evrope (Italija - turneja po manjim gradovima; Francuska - Pariz; Češka Republika - Prag, Karlovi Vari) i Sjedinjenih američkih država, u operskim predstavama, na koncertima i eminentnim festivalima klasične muzike kao što su BEMUS, Mokranjčevi dani, BAM festival u Njujorku...

Kritike[uredi | uredi izvor]

...premijerno izvedena njena kantata po stihovima Desanke Maksimović „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“ u stilu muzičkog realizma tipa Janačeka i Konjovića koji ne dozvoljava melodijska rasplinjavanja i bliži i tipu muzičkog parlanda (pri čemu je izuzetno jasnu dikciju postigao bariton Nenad Nenić u lirskoj naraciji bez rodoljubivih egzaltacija i u responzorijalnom pevanju sa orkestrom, čime je zaslužio i aplauz na otvorenoj sceni).

(Muzika klasika br. 12, jul - septembar 2013. - KONCERTI - Vera Milanković, Ljubica Sekulić, Zoran Simjanović)[2]

Na sceni su podjednako briljirali i pevači i igrači. Troje solista – Nenad Nenić kao Per Gint, Jasmina Stojković i Olga Malević-Đorđević kao Solvejg i Tanja Obrenović u ulozi Anitre, ujedno su i plesali na sceni.

(M. R. B., Politika (novine), Beograd, 11. decembar 2011. - Premijera baleta „Severna bajka”)[3]

Sjajna muzika, odlično orkestarsko vođenje i interpretacija i posebno, učestvovanje Tanje Obranović, mecosoprana, Nenada Nenića, baritona i mlade Jasmine Stojković, soprana (u vokalnoj ulozi Solvejge) izazvali su oduševljene u gledalištu.

(Kritika „Severne bajke“ na sajtu Opere i teatra „Madlenijanum")[4]

Posebno treba istaći Nenada Nenića, koji je pokazao lep i upečatljiv glas, glumački precizno i hrabro dočaravši u izvesnoj meri neodlučnog i taštog zavodnika Silvija.

(Ksenija Stevanović, Politika (novine), Beograd, 18. novembar 2011. - „Maštoviti Aleksandrov“, Opera „Pajaci” Ruđera Leonkavala u Operi i teatru Madelenianum[5])

...s njegovim dobrim pedagogom, muzikalnim baritonom, Nenadom Nenićem (koga pamtimo po odličnoj ulozi u Mocartovoj operi „Tako čine sve“, na sceni „Madlenijanuma“), otvaraju lepe perspektive umetničkog razvoja.

(Marija Adamov, Bečejski mozaik, 04. jun 2010. - pregled manifestacije Obzorja na Tisi-18. dani Josifa Marinkovića)[6]

Posle je Hor „Abraševića“ gdje je dominirao bariton soliste Nenada Nenića izveo ovu kompoziciju.

(Radio Svetigora - globalni hrišćanski radio, 2009. - Održana Svetosimeonovska akademija na Kolarcu)[7]

Nenad Nenić kao Reporter rukovodio je svojom deonicom sa očiglednom posvećenošću.

(Stiv Smit, Njujork Tajms, 20. oktobar 2006. - Muzički pregled, „Ljubičasta vatra"[8])

Otac dobija komičnu crtu – ležerno neodgovoran, srećan što je dovukao brdo hrane jedva da i primeti da mu nema dece, polupijan skače s krova kuće! Sve to ne smeta baritonu Nenadu Neniću da peva, i to odlično.

(Marija Ćirić, Vreme, 11. jul 2002. - Klasika-Ivica i Marica, Englberta Humperdink-Veštica bez moći)[9]

Bariton Nenad Nenić insistira na „bufo" karakteristikama lika Guljelma i uspeva mu da dobro nasmeje publiku.

(Marija Ćirić, Vreme, 23. maj 2002. - Opera: Così fan tutte; Voflgang Amadeus Mocart – Così fan tutte, Kamerna opera Madlenianum)[10]

Pedagoška karijera[uredi | uredi izvor]

Od 2006. godine bavi se vokalnom pedagogijom. Kao profesor kamerne muzike radio je u Muzičkoj školi „Josip Slavenski“ u Beogradu. Trenutno radi kao profesor solo pevanja u Muzičkoj školi „Kosta Manojlović“ u Zemunu, gde je dva mandata bio i šef odseka. Tokom svoje pedagoške karijere, njegovi učenici su osvojili nazive Laureata i brojne nagrade (pretežno prve i druge nagrade) na prestižnim republičkim i međunarodnim takmičenjima solo pevača u Srbiji i regionu. Učenici koji su maturirali u klasi prof. Nenada Nenića upisali su studije solo pevanja na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajavu, Univerzitetu za muziku i izvođačke umetnosti u Beču, Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Zahvaljujući svojim pedagoškim rezultatima, izabran je za člana žirija 10. Međunarodnog takmičenja solo pevača „Lazar Jovanović“ u Beogradu i međunarodnog Internet muzičkog takmičenja.

Reference[uredi | uredi izvor]