Nenad Nenić
Nenad Nenić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 24. januar 1970. |
Mesto rođenja | Sremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija |
Zanimanje | Solo pevač |
Muzički rad | |
Žanr | Klasična muzika, Opera |
Instrument | glas, bariton |
Nenad Nenić (Sremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 24. januar 1970) je operski pevač (bariton), solista Opere i teatra „Madlenijanum“ u Zemunu i profesor na odseku za solo pevanje Muzičke škole „Kosta Manojlović“ u Zemunu.[1]
Pevački počeci i školovanje[uredi | uredi izvor]
Došavši u Beograd na studije istorije, počinje da peva u horu AKUD „Španac“ koji je vodio čuveni jugoslovenski horski dirigent Slobodan Bursać, koji mu predlaže da počne da školuje glas. Po smrti maestra Bursaća, nastavlja da peva u horovima KUD „Abrašević“ i AKUD „Ivo Lola Ribar“ koje je vodio istaknuti horski dirigent Milovan Pančić, koji ga upoznaje sa prof. Ljubicom Živković, u čijoj klasi počinje da uči solo pevanje. Ubrzo od maestra Pančića dobija i prve horske solo deonice. Po završetku odseka za solo pevanje u Srednjoj muzičkoj školi „Jovan Bandur“ u Pančevu, u klasi prof. Ljubice Živković, upisuje i diplomira studije solo pevanja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Aleksandre Dude Ivanović. Postdiplomske studije upisao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Katice Nikolić.
U toku studija dobija nagrade za studenta godine, postaje član i stiče diplomu Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu pod vođstvom primadone Biserke Cvejić i reditelja Borislava Popovića, sa kojima uči i ostvaruje svoje prve uloge: Redžep-aga (Stanislav Binički - Na uranku)... Pohađao je kurseve kod dirigenta Rimske opere Karla Venture i kod čuvenog engleskog soprana Polin Tinzli.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Prvi profesionalni aganžman imao je u Horu Umetničkog Ansambla Jugoslovenske narodne armije, čiji je bio solista. Kao solista Hora Pozorišta na Terazijama imao je zapažene uloge u mjuziklima, a i do danas je ostao saradnik hora.
U Operi Narodnog pozorišta u Beogradu, gde je bio anganžovan kao solista, ostvario je neke manje role, a zatim i niz uloga prvog i drugog faha. Debitovao je ulogom Dankaira (Ž. Bize - Karmen), a sledili su: Papageno (V. A.Mocart - Čarobna Frula); Dandini (Đ.Rosini - Pepeljuga); Šonar (Đ.Pučini - Boemi); Peter (E. Humperdink - Ivica i Marica); Marulo (Đ. Verdi - Rigoleto).
U Operi i teatru „Madlenijanum“, gde je vrlo aganžovan solista, ostvario je sledeće uloge:
Guljelmo (V. A. Mocart - Tako čine sve); Kralj, Čovek sa mazgom (K. Orf - Mudrica); Luter, Krespel, Šlemil (Ž. Ofenbah - Hofmanove priče); Markiz d' Obinji, Baron Dufol (Đ. Verdi - Travijata); Šarples (Đ. Pučini - Madam Baterflaj); Gasparo (G. Doniceti - Rita; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Šarlo, Bonifas (Ž. Iber - Anželika; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Silvio (R. Leonkavalo - Pajaci); Per Gint (E. Grig - Severna bajka; muzičko-baletski spektakl).
U okviru prestižnog BAM festivala bruklinske muzičke akademije, gostovao je na sceni njujorške opere „Hauard Gilman“, ulogom Reportera u operi o Nikoli Tesli „Ljubičasta vatra“ kompozitora Džona Gibsona, uz eminentne američke i srpske soliste, kao i dirigenta Anu Zoranu Brajović.
Ostvario je i ulogu Apolona Apolonoviča Ableuhova, na premijernom izvođenju kamerne opere „Petrograd“ Branke Popović. Predstava je u organizaciji Jugokoncerta, Doma omladine Beograda, SOKOJ-a, Ministarstva kulture i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, izvedena uz pratnju renomiranog gudačkog orkestra Gudači Sv. Đorđa.
Sarađivao je sa više kamernih sastava i orkestara. Uz Novu bugarsku filharmoniju, hor Konzervatorijuma iz Sofije i dirigenta Zorana Andrića, sa eminentnim bugarskim i srpskim solistima izvodio je solističke deonice u oratorijumu „Stvaranje sveta“ Franca Jozefa Hajdna i „Rekvijemu“ Antonjina Dvoržaka.
Uz Hor i Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije, pod dirigentskom palicom Stanka Jovanovića, premijerno je izveo „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“, kantatu Vere Milanković, čije je solo pesme premijerno izvodio, kao i kompozicije Olivera Benića. Nastupao je kao solista sa raznim horovima izvodivši široki repertoar svetovne i duhovne muzike, kao i premijere dela kompozitora Svetislava Božića.
Ostvario je niz solističkih koncerata i resitala u Srbiji, uz pratnju renomiranih pijanista kao što su Marija Đukić, Tatjana Simonović-Ovaskainen...
Nastupao je u operskim teatrima i koncertnim dvoranama širom Srbije (U Beogradu: Velika dvorana Zadužbine Ilije M. Kolarca, Velika dvorana Sava centra, Galerija Srpske Akademije Nauka i Umetnosti, Velika dvorana Opere i teatra „Madlenijanum“, Velika sala Narodnog pozorišta... U Novom Sadu: Srpsko narodno pozorište, Sinagoga; U mnogim manjim gradovima širom Srbije...), kao i u gradovima bivše Jugoslavije (Slovenija - Ljubljana; Hrvatska - Zagreb, Varaždin; Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija - Skoplje; Bosna i Hercegovina, Republika Srpska - Banja Luka), Evrope (Italija - turneja po manjim gradovima; Francuska - Pariz; Češka Republika - Prag, Karlovi Vari) i Sjedinjenih američkih država, u operskim predstavama, na koncertima i eminentnim festivalima klasične muzike kao što su BEMUS, Mokranjčevi dani, BAM festival u Njujorku...
Kritike[uredi | uredi izvor]
...premijerno izvedena njena kantata po stihovima Desanke Maksimović „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“ u stilu muzičkog realizma tipa Janačeka i Konjovića koji ne dozvoljava melodijska rasplinjavanja i bliži i tipu muzičkog parlanda (pri čemu je izuzetno jasnu dikciju postigao bariton Nenad Nenić u lirskoj naraciji bez rodoljubivih egzaltacija i u responzorijalnom pevanju sa orkestrom, čime je zaslužio i aplauz na otvorenoj sceni).
(Muzika klasika br. 12, jul - septembar 2013. - KONCERTI - Vera Milanković, Ljubica Sekulić, Zoran Simjanović)[2]
Na sceni su podjednako briljirali i pevači i igrači. Troje solista – Nenad Nenić kao Per Gint, Jasmina Stojković i Olga Malević-Đorđević kao Solvejg i Tanja Obrenović u ulozi Anitre, ujedno su i plesali na sceni.
(M. R. B., Politika (novine), Beograd, 11. decembar 2011. - Premijera baleta „Severna bajka”)[3]
Sjajna muzika, odlično orkestarsko vođenje i interpretacija i posebno, učestvovanje Tanje Obranović, mecosoprana, Nenada Nenića, baritona i mlade Jasmine Stojković, soprana (u vokalnoj ulozi Solvejge) izazvali su oduševljene u gledalištu.
(Kritika „Severne bajke“ na sajtu Opere i teatra „Madlenijanum")[4]
Posebno treba istaći Nenada Nenića, koji je pokazao lep i upečatljiv glas, glumački precizno i hrabro dočaravši u izvesnoj meri neodlučnog i taštog zavodnika Silvija.
(Ksenija Stevanović, Politika (novine), Beograd, 18. novembar 2011. - „Maštoviti Aleksandrov“, Opera „Pajaci” Ruđera Leonkavala u Operi i teatru Madelenianum[5])
...s njegovim dobrim pedagogom, muzikalnim baritonom, Nenadom Nenićem (koga pamtimo po odličnoj ulozi u Mocartovoj operi „Tako čine sve“, na sceni „Madlenijanuma“), otvaraju lepe perspektive umetničkog razvoja.
(Marija Adamov, Bečejski mozaik, 04. jun 2010. - pregled manifestacije Obzorja na Tisi-18. dani Josifa Marinkovića)[6]
Posle je Hor „Abraševića“ gdje je dominirao bariton soliste Nenada Nenića izveo ovu kompoziciju.
(Radio Svetigora - globalni hrišćanski radio, 2009. - Održana Svetosimeonovska akademija na Kolarcu)[7]
Nenad Nenić kao Reporter rukovodio je svojom deonicom sa očiglednom posvećenošću.
(Stiv Smit, Njujork Tajms, 20. oktobar 2006. - Muzički pregled, „Ljubičasta vatra"[8])
Otac dobija komičnu crtu – ležerno neodgovoran, srećan što je dovukao brdo hrane jedva da i primeti da mu nema dece, polupijan skače s krova kuće! Sve to ne smeta baritonu Nenadu Neniću da peva, i to odlično.
(Marija Ćirić, Vreme, 11. jul 2002. - Klasika-Ivica i Marica, Englberta Humperdink-Veštica bez moći)[9]
Bariton Nenad Nenić insistira na „bufo" karakteristikama lika Guljelma i uspeva mu da dobro nasmeje publiku.
(Marija Ćirić, Vreme, 23. maj 2002. - Opera: Così fan tutte; Voflgang Amadeus Mocart – Così fan tutte, Kamerna opera Madlenianum)[10]
Pedagoška karijera[uredi | uredi izvor]
Od 2006. godine bavi se vokalnom pedagogijom. Kao profesor kamerne muzike radio je u Muzičkoj školi „Josip Slavenski“ u Beogradu. Trenutno radi kao profesor solo pevanja u Muzičkoj školi „Kosta Manojlović“ u Zemunu, gde je dva mandata bio i šef odseka. Tokom svoje pedagoške karijere, njegovi učenici su osvojili nazive Laureata i brojne nagrade (pretežno prve i druge nagrade) na prestižnim republičkim i međunarodnim takmičenjima solo pevača u Srbiji i regionu. Učenici koji su maturirali u klasi prof. Nenada Nenića upisali su studije solo pevanja na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajavu, Univerzitetu za muziku i izvođačke umetnosti u Beču, Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Zahvaljujući svojim pedagoškim rezultatima, izabran je za člana žirija 10. Međunarodnog takmičenja solo pevača „Lazar Jovanović“ u Beogradu i međunarodnog Internet muzičkog takmičenja.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Naši profesori Olga Malević-Đorđević i Nenad Nenić pevaju u operi "Pajaci". Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. oktobar 2013), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ index
- ^ Premijera baleta „Severna bajka” : Vesti kultura i zabava : POLITIKA, Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Madlenianum - SEVERNA BAJKA, Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Maštoviti Aleksandrov, POLITIKA
- ^ Bečejski mozaik | Laureat Marina Krulj[mrtva veza], Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Održana Svetosimeonovska akademija na Kolarcu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2013), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ An Electrical Visionary’s Life, Set to Minimalist Music, Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Vreme 601 - Klasika: Ivica i Marica, Englberta Humperdink, Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Vreme 594 - Opera: Così fan tutte; Voflgang Amadeus Mocart – Così fan tutte, Kamerna opera Madlenianum