Ничији син

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ničiji sin
Žanrdrama
RežijaArsen Ostojić
ScenarioMate Matišić
ProducentJozo Patljak
Glavne ulogeAlen Liverić
Mustafa Nadarević
MuzikaMate Matišić
Direktor
fotografije
Branko Linta
Slobodan Trninić
MontažaDubravka Slunjski
Producentska
kuća
Alka-Film Zagreb Radio-televizija
RTV Slovenija
Hrvatska radiotelevizija
Godina2008.
Trajanje100 minuta
ZemljaHrvatska
Hrvatska
NagradeZlatna arena
IMDb veza

„Ničiji sin“ je hrvatski film iz 2008. godine. Film je režirao Arsen Ostojić po predstavi Mate Matišića.[1][2]

Film je premijerno prikazan na pulskom festivalu u julu 2008. godine.[2]

Film „Ničiji sin“ je bio hrvatski kandidat za Oskara 2008. godine.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Ivan je bivši rok pevač i ratni vojni invalid koji je u ratu u Hrvatskoj izgubio obe noge. I dok se Ivan suočava sa propalim brakom i neizvesnom budućnošću, njegov je otac Izidor kandidat na parlamentarnim izborima. Kao nekadašnji politički zatvorenik Izidor računa na pobedu, ali mu kampanju poremeti dolazak srpskog izbeglice Sime koji ga je u bivšem režimu uhapsio.[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Alen Liverić Ivan
Mustafa Nadarević Izidor
Biserka Ipsa Ana
Zdenko Jelčić Simo
Goran Grgić inspektor
Darija Lorenci Marta
Nikša Mrkšić Josip
Dražen Kun Stipe
Slaven Knezović Mika
Inge Apelt Simova sestra
Vjenčeslav Kapural Komšija
Alen Salinović Branko
Đorđe Kukuljica Portir
Luka Peroš Policajac
Nebojša Borojević Izbeglica
Mirjana Sinozić Medicinska sestra
Milivoj Beader Pacijent
Nikolina Skenderija Rumunka

Kritike[uredi | uredi izvor]

Nenad Polimac: [3]

Film je snimljen po istoimenoj drami Mate Matišića, pa je na njemu krivica za nezgrapnu dramsku strukturu u kojoj središnji deo radnje čini poveliki, povremeno ne baš razgovetan flešbek. Politički gledano, film je razornog sadržaja, s porukom da je aktuelna hrvatska stvarnost sazdana na lažnim temeljima, međutim učinak je skroman, jer gledalac već nakon pola sata prestane mariti za ono što se zbiva na ekranu.

Željko Luketić: [4]

Ostojićev je rediteljski habitus mlitav i posve se oslanja na stare soc-realističke trikove u kojima se svaka tobože dramatična sekvenca kao za Pavlovljevog psa podebljava preglasnom muzikom, dramatičnim rezanjem ili flešbekovima. Ostojić se priklanja i tipičnom pamfletnom postupku u kojem invaliditet junaka ne predstavlja dramatični motiv ili okidač, nego je on tu da jednostavno izazove žaljenje. Tom čoveku bez nogu jedina bi još gora stvar u životu bila da se sazna da je Srbin. Sve to biće pušteno unazad, tako da najjače scene budu na početku, a sve slabije idu prema kraju, između je tek niz koji dinamiku crpi iz sapunice i to na način da kad neko kaže važnu stvar, istom zasvira gong. Ta patnja likova vidljiva je i bez klišea o lošim-dobrim Srbima i Hrvatima koji su Srbi-Hrvati, bez pevanja pesama koje jamče smrt.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Pulski filmski festival 2008. godine - Velika Zlatna arena za najbolji film[5]; Zlatna arena za najbolju režiju[5]; Zlatna arena za glavnu mušku ulogu[5]; Zlatna arena za muziku[5]; Posebne Zlatne arene za najbolji ton i specijalne efekte[5]; nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara[2]
  • Festival balkanskog filma i hrane u Pogradecu 2012. godine – Gran Pri i Nagrada žirija[2][6]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ožegović, Nina (27. 2. 2007). „Mate Matišić - pisac šokantnih drama i svirač jazza” [Mate Matišić - writer of shocking plays and jazz player]. Nacional (na jeziku: Croatian). br. 589. Arhivirano iz originala 7. 7. 2012. g. Pristupljeno 20. 7. 2018. 
  2. ^ a b v g d đ „Ničiji sin”. Baza HR kinematografije. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  3. ^ Prvi zaista loš film. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  4. ^ Ničiji sin. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  5. ^ a b v g d „NIČIJI SIN”. Pula film festival. Arhivirano iz originala 23. 04. 2021. g. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  6. ^ „Nove nagrade za Kotlovinu i Ničijeg sina”. Hrvatski audovizualni centar (na jeziku: Croatian). Pristupljeno 25. 1. 2021.