Opsada i oslobođenje Bara 1877-1878.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada i oslobođenje Bara 1877-1878.
Vreme-
Mesto
{{{lokacija}}}

Posle oslobođenja Nikšića i Bileće u crnogorsko-turskom ratu (1876—1878), naišavši na oštar otpor austrougraske vlade po pitanju daljeg nastupanja u Hercegovini, crnogorska vojska je svoje operacije prebacila ka primorju.

Početkom novembra 1877. godine knjaz Nikola I Petrović Njegoš je glavninu svojih snaga ~ 20 bataljona i 18 toova koncentrisao u rejonu Virpazara. Sa ostalim snagama demonstrirao je prema Spužu i Podgorici, da bi zavarao Turke. Izvukavši topove na visove Sutormana, crnogorska vosjka je nastupala prema Baru u dve kolone:

Tursko utvrđenje na Sutormanu branila je jedna četa sa dva topa, Bar dva tabora nizama, oko 1800 bašibozuka i 15 topova, a utvrđenja Haj-Nehaj i Volujicu po jedna četa. Na moru su Turci u dom delu Jadranskog mora imala eskadru jačine dve krstarice, dve fregate i jedan manji ratni brod.

Kada su uspeli da zauzmu utvrđenje Sutorman, crnogorska vojska se pregrupisala i 16. novembra, sa četiri bataljona i 16 topova, zauzela je dominirajuće položaje oko Bara. Tri bataljona su bila upućena prema barskoj luci, dok je vojvoda Plamenac sa ostalim snagama zauzeo položaje prema Skadaru i Ulcinju.

17. novembra bilo je zauzeto utvrđenje Volujica i bla je uspostavljena kontrola nad barskom lukom, a 27. novembra utvrđenje Haj-Nehaj. Glavnina tusrkih snaga se u Starom Baru se veoma uporno branila podržavana sa pet ratnih brodova, koji su iz barske luke svakodnevno tukli položaje crnogorske vojske oko grada.

Izgubivši svaku nadu u dolazak pojačanja, Turci su se 10. januara 1878. godine predali i tom prilikom je bilo zarobljeno 2237 vojnika i 15 topova.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna Enciklopedija, Bar