Pandžabi (jezik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pandžabi
  • ਪੰਜਾਬੀ
  • پن٘جابی
Punjabi gurmukhi shahmukhi.png
'Pandžabi' napisano na šahmukskom pismu koje se koristi u Pandžabu u Pakistanu (gore) i gurmukskom pismu koje se koristi u Pandžabu u Indiji (dole)
Izgovor/pʌnˈdʒɑːbi/
Govori se uPakistan i Indija
RegionPandžab
Etnička pripadnostpandžapska
Broj govornika
113 miliona (2011–2017)[1]
Dijalekti
Zvanični status
Službeni jezik u
 Indija
RegulišeJezički departman, Pandžab, Indija[7]
Pandžapski institut za jezike, umetnost, i kulturu, Pakistan
Jezički kodovi
ISO 639-1pa
ISO 639-2pan
ISO 639-3Ili:
pan – Pandžapski
pnb – Zapadni pandžapski
Glotologpanj1256  (Istočni pandžapski)[8]
west2386  (Zapadni pandžapski)[9]
Lingosfera59-AAF-e
Punjabispeakers.png
Područja Indijskog potkontinenta na kojima se izvorno govori pandžapski
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćeš vidjeti znake pitanja, kutije ili druge simbole umjesto unikod karaktera.

Pandžabi (ਪੰਜਾਬੀ, پنجابی, पंजाबी)[10] je jezik naroda Pandžabi i regiona Pandžab u Pakistanu i Indiji. Iako je veoma prisutan u Pakistanu, tamo nije priznat kao zvanični jezik, već kao dijalekat.

Osobine[uredi | uredi izvor]

To je indoevropski jezik, iz podgrupe indo-iranskih jezika. Nekarakteristično za većinu indoevropskih jezika, ali slično srpskom jeziku, pandžabi ima tonski akcenat sa tri intonacije. Morfološki, pandžabi jezik je aglutinativni jezik, sa tipičnim redom reči: subjekat-objekat-glagol.

Rečnik modernog pandžabi jezika je pretrpeo uticaj hindi, persijskog i engleskog jezika. Velika dijaspora govornika ovog jezika utiče na usvajanje reči iz mnogih krajeva sveta. Kao i ostali severnoindijski jezici, osnova je izvedena iz jezika sanskrit tako da je jezik indoevropski.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Pismo koje se koristi za zapisivanje jezika pandžabi u Pakistanu naziva se šahmuki („iz usta kraljeva“), što je modifikovana verzija persijskog pisma nastalik. Stanovnici indijske države Pendžab koriste pismo gurmuki („iz usta gurua“). Hinduisti ponekad koriste za pisanje pismo devanagari, ali ta upotreba je nezvanična.

Primer jezika[uredi | uredi izvor]

srpski gurmuki šahmuki transliteracija napomena
Zdravo ਸਤਿ ਸ੍ਰੀ ਅਕਾਲ

ਨਮਸਤੇ/ਨਮਸਕਾਰ

ਅੱਸਲਾਮ ਅਲੈਕਮ

سات سری اکال

نمستے/نمسکار

السلام علیکم

Sat Srī Akāl (sik)

Namastē/Namaskār (hinduista)

As'salām Alaikam (musliman)

Pozdrav zavisi od religije govornika.

Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Pandžapski je najrasprostranjeniji jezik u Pakistanu, jedanaesti po veličini u Indiji, a takođe je prisutan u pandžapskoj dijaspori u različitim zemljama.

Pakistan[uredi | uredi izvor]

Pandžapski je najrasprostranjeniji jezik u Pakistanu, maternji jezik 80,5 miliona ljudi, ili približno 39% stanovništva zemlje.

Istorija popisa govornika pandžabija u Pakistanu[11][12]
Godina Populacija Pakistana Procenat Pandžabskih govornika
1951 33.740.167 57,08% 22.632.905
1961 42.880.378 56,39% 28.468.282
1972 65.309.340 56,11% 43.176.004
1981 84.253.644 48,17% 40.584.980
1998 132.352.279 44,15% 58.433.431
2017 207.685.000 38,78% 80.540.000

Počevši od popisa 1981. godine, govornici sajraškog i hindskog više nisu bili uključeni u ukupan broj za pandžabski, što objašnjava očigledno smanjenje.

Indija[uredi | uredi izvor]

Džalijanvala Bag“ napisano na hindskom, pandžabskom i engleskom jeziku u Amricaru u Indiji.

Pandžapski je službeni jezik indijske države Pandžab i ima status dodatnog službenog jezika u Harjani i Delhiju. Neki od njegovih većih urbanih centara na severu Indije su Amricar, Ludijana, Čandigar, Džalandar, Ambala, Patijala, Batinda, Hošijarpur i Delhi.

Na popisu stanovništva u Indiji 2011. godine 31.140.000 miliona je prijavilo svoj jezik kao pandžapski. Popisne publikacije ovo grupišu sa govornicima srodnih „maternjih jezika“ poput bagrijskog i batealijskog kako bi došli do cifre od 33.120.000 miliona.[13]

Popisna istorija govornika pandžapskog jezika u Indiji[14]
Godina Populacija Indije Pandžabski govornici u Indiji Procenat
1971 548.159.652 14.108.443 2,57%
1981 665.287.849 19.611.199 2,95%
1991 838.583.988 23.378.744 2,79%
2001 1.028.610.328 29.102.477 2,83%
2011 1.210.193.422 33.124.726 2,74%

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 80.5 million in Pakistan (2017), 31.1 in India (2011), 0.5 in Canada (2016), 0.3 in the UK (2011), 0.3 in the US (2017), 0.1 in Australia (2016). See § Geographic distribution below.
  2. ^ „NCLM 52nd Report” (PDF). NCLM. 15. 11. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) na datum 15. 11. 2016. Pristupljeno 13. 1. 2020. 
  3. ^ „Punjab mandates all signage in Punjabi, in Gurmukhi script”. The Hindu. 21. 2. 2020. Pristupljeno 9. 9. 2020. 0
  4. ^ „All milestones, signboards in Haryana to bear info in English, Hindi and Punjabi: Education Minister”. The Indian Express. 3. 3. 2020. Pristupljeno 9. 9. 2020. 
  5. ^ „Punjabi, Urdu made official languages in Delhi”. The Times of India. 25. 6. 2003. Pristupljeno 10. 9. 2020. 
  6. ^ „Multi-lingual Bengal”. The Telegraph. 11. 12. 2012. Arhivirano iz originala na datum 25. 3. 2018. Pristupljeno 25. 3. 2018. 
  7. ^ India, Tribune (19. 8. 2020). „Punjabi matric exam on Aug 26”. The Tribune. Pristupljeno 18. 9. 2020. 
  8. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Istočni pandžapski”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  9. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Zapadni pandžapski”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  10. ^ Laurie Bauer, 2007, The Linguistics Student's Handbook, Edinburgh
  11. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum 26. 9. 2009. Pristupljeno 17. 9. 2009. 
  12. ^ „CCI defers approval of census results until elections”. Dawn. 21. 3. 2021. Pristupljeno 10. 3. 2021.  The figure of 80.54 million is calculated from the reported 38.78% for the speakers of Punjabi and the 207.685 million total population of Pakistan.
  13. ^ „Statement 1 : Abstract of speakers' strength of languages and mother tongues – 2011” (PDF). Pristupljeno 21. 3. 2021. 
  14. ^ „Growth of Scheduled Languages-1971, 1981, 1991 and 2001”. Census of India. Ministry of Home Affairs, Government of India. Arhivirano iz originala na datum 20. 2. 2015. Pristupljeno 22. 2. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bhardwaj, Mangat Rai (2016), Panjabi: A Comprehensive Grammar, Routledge, ISBN 9781138793859, doi:10.4324/9781315760803 .
  • Bhatia, Tej K. (2008), „Major regional languages”, Ur.: Braj B. Kachru; Yamuna Kachru; S.N. Sridhar, Language in South Asia, Cambridge University Press, str. 121—131, ISBN 9780511619069, doi:10.1017/CBO9780511619069.008 .
  • Jain, Dhanesh (2003), „Sociolinguistics of the Indo-Aryan Languages”, Ur.: Cardona, George; Jain, Dhanesh, The Indo-Aryan Languages, Routledge, str. 46—66, ISBN 978-0-415-77294-5 .
  • Masica, Colin (1991), The Indo-Aryan Languages, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-29944-2 .
  • Nayar, Baldev Raj (1966), Minority Politics in the Punjab, Princeton University Press, ISBN 9781400875948 .
  • Shackle, Christopher (2003), „Panjabi”, Ur.: Cardona, George; Jain, Dhanesh, The Indo-Aryan Languages, Routledge, str. 581—621, ISBN 978-0-415-77294-5 
  • Bhatia, Tej. 1993 and 2010. Punjabi : a cognitive-descriptive grammar. London: Routledge. Series: Descriptive grammars.
  • Gill H.S. [Harjit Singh] and Gleason, H.A. 1969. A reference grammar of Punjabi. Revised edition. Patiala, Punjab, India: Languages Department, Punjab University.
  • Chopra, R. M., Perso-Arabic Words in Punjabi, in: Indo-Iranica Vol.53 (1–4).
  • Chopra, R. M.., The Legacy of The Punjab, 1997, Punjabee Bradree, Calcutta.
  • Singh, Chander Shekhar (2004). Punjabi Prosody: The Old Tradition and The New Paradigm. Sri Lanka: Polgasowita: Sikuru Prakasakayo.
  • Singh, Chander Shekhar (2014). Punjabi Intonation: An Experimental Study. Muenchen: LINCOM EUROPA.
  • Alam, Muzaffar (2003), Pollock, Sheldon, ur., „The Culture and Politics of Persian in Precolonial Hindustan”, Literary Cultures in History: Reconstructions from South Asia, University of California Press, ISBN 0520228219 
  • Abidi, S. A. H.; Gargesh, Ravinder (2008), „Persian in South Asia”, Language in South Asia, Cambridge: Cambridge University Press, str. 103—120, ISBN 978-0-511-61906-9, doi:10.1017/cbo9780511619069.007 
  • Chatterjee, Kumkum (2009), „Mapping Early Modern Bengal: Polity, Culture, and the Literary Universe”, The Cultures of History in Early Modern India: Persianization and Mughal Culture in Bengal, ISBN 9780195698800, doi:10.1093/acprof:oso/9780195698800.001.0001 
  • D'Hubert, Thibaut (2019), Green, Nile, ur., „Persian at the Court or in the Village? The Elusive Presence of Persian in Bengal”, The Persianate World: The Frontiers of a Eurasian Lingua Franca, University of California Press, ISBN 9780520972100 
  • Kuczkiewicz-Fraś, Agnieszka (2012), Perso-Arabic Loanwords in Hindustani, Part II: Linguistic Study (PDF), ISBN 9788376382944 
  • Chopra, R. M., The Rise, Growth And Decline of Indo-Persian Literature, Iran Culture House, New Delhi, 2012.
  • Birmani, Ali H.; Ahmed, Fasih (2017). „Language of the Khetrans of Barkhan of Pakistani Balochistan: A preliminary description”. Lingua. 191-192: 3—21. ISSN 0024-3841. doi:10.1016/j.lingua.2016.12.003. 
  • Burling, Robbins. 1970. Man's many voices. New York: Holt, Rinehart and Winston.
  • Ethnologue. Indo-Aryan Classification of 219 languages that have been assigned to the Indo-Aryan grouping of the Indo-Iranian branch of the Indo-European languages.
  • Ethnologue. Languages of India
  • Ethnologue. Languages of Pakistan
  • Šablon:Linguistic Survey of India Online database
  • Masica, Colin P. (1991). The Indo-Aryan languages. Cambridge language surveys. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-23420-7. 
  • Rahman, Tariq (1996). Language and politics in Pakistan. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-577692-8. 
  • Rahman, Tariq. 2006. The role of English in Pakistan with special reference to tolerance and militancy. In Amy Tsui et al., Language, policy, culture and identity in Asian contexts. Routledge. 219-240.
  • Rensch, Calvin R. (1992). „The Language Environment of Hindko-Speaking People”. Ur.: O'Leary, Clare F.; Rensch, Calvin R.; Hallberg, Calinda E. Hindko and Gujari. Sociolinguistic Survey of Northern Pakistan. Islamabad: National Institute of Pakistan Studies, Quaid-i-Azam University and Summer Institute of Linguistics. ISBN 969-8023-13-5. 
  • Shackle, C. 1970. Punjabi in Lahore. Modern Asian Studies, 4(3):239-267. Available online at JSTOR.
  • Shackle, Christopher (1979). „Problems of classification in Pakistan Panjab”. Transactions of the Philological Society. 77 (1): 191—210. ISSN 0079-1636. doi:10.1111/j.1467-968X.1979.tb00857.x. 
  • Shackle, Christopher (2003). „Panjabi”. Ur.: Cardona, George; Jain, Dhanesh. The Indo-Aryan languages. Routledge language family series. Y. London: Routledge. str. 581—621. ISBN 978-0-7007-1130-7. 
  • Wagha, Muhammad Ahsan (1997). The development of Siraiki language in Pakistan (Ph.D.). School of Oriental and African Studies. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]