Piramidalna šema

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prikaz eksponencijalne progresije piramidalne šeme

Piramidalna šema (engl. Pyramid scheme) je neodrživi poslovni model koji uključuje zaradu novca prvenstveno zbog uključivanja drugih ljudi u šemu, obično bez ikakvog prodanog proizvoda ili izvršenja bilo kakve usluge. Ovakav tip prevara dolazi pod mnogim modifikacijama.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Čarls A. Ponzi

Tokom dvadesetih godina XX veka pojavila se prva finansijska prevara u SAD i to od strane Čarlsa Ponzija, italijanskog doseljenika. Ponzijeva prevara jeste prevara u kojoj se novac sakupljen od gomile kasnijih „investitora“ koristi za isplatu nekih (ne svih) ranijih „investitora“ koji celoj prevari daju prividni legitimet i tako privlače nove „investitore“. Na ovaj način inicijatori prevare zarađuju određenu sumu novca . Ponzijevi agenti su širom Evrope menjali dolare (prikupljene od investitora) u evropske valute, pa zatim kupovali međunarodne poštanske kupone. Ti kuponi bi se zatim u Americi ponovo zamenili za dolare. Tako bi se, na primer, za kupon kupljen u Parizu za umanjene franke u vrednosti 50 centi, u Bostonu dobio celi dolar. Četrdeset hiljada ljudi je investiralo u taj posao. Ova prevara se odvijala u tajnosti, sve dok investitori nisu počeli da pričaju svojim poznanicima kako su za 45 dana ostvarili profit od 50% za uloženi novac. Šema je prekinuta i otkrivena je prevara kada novi „investitori“ nisu više pristizali pa nije bilo "svežeg" novca za isplatu pređašnjih „investitora“. Ponzi je uhapšen nakon što je dokazano da je on finansijski prevarant. On je jedini prevarant u istoriji po kome je neka prevara dobila ime.[2]

Ponzijeva šema je jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih prevara ikada napravljenih. Ona predstavlja osnovu za sve piramidalne šeme. Iz ovog razloga se često piramidalne šeme nazivaju Ponzijeve šeme, iako one to nisu.

Razlika između piramidalne šeme i Ponzijeve šeme[uredi | uredi izvor]

Osnovna razlika između piramidalne prevare i Ponzijeve šeme, jeste prisustvo tj. odsustvo proizvoda, i način na koji se ostvaruje „profit“. Karakteristično kod piramidalne šeme jeste da žrtva plaća „proizvod“ i da bi se obezbedio što veći priliv novca potrebno je uvući što veći broj članova da „kupi proizvod“, dok se kod Ponzijeve šeme traži da žrtva „investira“ svoj novac uz obećanje da će joj se novac vratiti uvećan za nerealan procenat.[3] U poslednjih nekoliko godina razvile su se nove šeme koje u suštini predstavljaju spoj piramidalne i ponzi šeme, tj. takozvane ponzi-piramide.[4]

Piramidalne šeme danas[uredi | uredi izvor]

U poslednjih par godina, razvojem interneta, opet je došlo do pojave raznolikih piramidalnih šema kao što su npr. lanci sreće, tzv. MMF (Mejk Mani Fest) i neki od MLM (Multi-level marketing) planova.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Istaknute osobine piramidalne šeme uključuju sledeće:

  • Najava preterano visoke zarade, obično izražena u opštim frazama bez konkretnih činjenica.
  • Uveravanje da nije zapravo reč o piramidalnoj šemi.
  • Malo ili nimalo informacija o kompaniji za koju treba da se “radi” i proizvodu koji se prodaje.
  • Zarada se prvenstveno bazira na privlačenju novih učesnika ili kupovini proizvoda od strane već postojećih članova.
  • Pojava da jedino početni članovi šeme imaju bilo kakvu realnu dobit (ljudi u donjim nivoima rade za one koji su iznad njih).
  • Uveravanje da je potpuno legalno učestvovati.

Način funkcionisanja i osnovni modeli[uredi | uredi izvor]

Investitorima se obeća veliki povrat uloženog novca (zarada od 50% do 100% na uloženu sumu). U početku, oni zaista dobijaju velike količine novca naspram onoga što su uložili ali je to u stvari novac koji su uložili drugi investitori. Investitori koji su na ovaj način stekli novac tada nastavljaju sa ulaganjem. Ubrzo se dešava to da više ne dobijaju novac, već se samo obračunavaju sa onim što tek treba da im se isplati. U ovoj fazi, investitori više nisu u mogućnosti da povuku uloženi novac i najčešće još uvek ne shvataju da je reč o prevari i obećava im se još veća zarada ako dugoročnije investiraju. Na kraju ljudi obično odbijaju da poveruju da su prevareni i prevara nastavlja da funkcioniše.Dokazano je da 90% učesnika piramidalnih šema završi sa gubitkom novca, 9% sa malo zarade, a 1% nosi sav novac.

Model sa 8 kugli[uredi | uredi izvor]

U modelu 8 kugli, osoba koja se regrutuje uopšte se ne isplaćuje dok ne regrutuje nove članove na tri nivoa. Tako osoba A na nivou 1 regrutuje 2 osobe na nivou 2, ova 2 regrutuju 4 na nivou 3, a ova 4 regrutuju 8 na nivou 4. Kada se osam osoba regrutuje, osoba A prima “naknadu za učešće” za svih 8 osoba nivoa 4.

Ako je naknada bila $ 1000, onda bi osoba A dobila 8000 $. Ako 16 ljudi bude regrutovano na nivo 5, onda će 2 osobe na nivou 2 dobiti po 8000 $, kao što je prikazano ispod. Privlačnost ovog sistema se može pokazati na primeru jednostavnog lančanog pisma:                                     

  • treba regrutovati što manje ljudi,
  • isplata je veća,
  • postoji i podsticaj da se pomogne onima koji su ispod nivoa uspeha.

Ova vrsta šeme je, s obzirom da ne isporučuje proizvod u iznosu naknade za učešće, nezakonita u SAD i slična je onoj koju koriste nezakonite prevare koje se nazivaju klubovi za darivanje.[5]

Matrična šema[uredi | uredi izvor]

Matrična šema je varijacija jedne od piramidalnih šema i funkcioniše tako što preveranti obećavaju besplatnu robu kao što su npr. HDTV, kompjuteri i Ajpod-ovi. Šema nudi ovu besplatnu robu ukoliko osoba kupi relativno jeftin proizvod - obično oko 30 do 50 dolara - kao što su SIM kartica, e-knjiga ili CD-ROM . Od osobe se tada traži da dovede određeni broj ljudi da kupe i jeftinije artikle, a ime osobe koja ih je dovela se dodaje na listu. Kada ime te osobe dostigne vrh liste, ona dobija besplatnu stavku. Međutim, matematika uključuje očigledne šanse da osoba uključena u ovu šemu nikada neće dobiti svoju besplatnu stavku. Na primer, ako je ime te osobe 100. na listi i ona mora da unese 20 novih regruta, 2.000 ljudi će morati da kupe jeftin proizvod pre nego što on bude poklonjen toj osobi. Prevaranti su tada u suštini prodali osobu i regrute koja je ona dovela precenjenom robom, i na kraju ta osoba ne dobija ništa osim prvobitne kupovine.

2-Up sistem[uredi | uredi izvor]

U sistemu 2-Up, "prihod od prodaje" od prve 2 osobe koje je član regrutovao se isplaćuje osobi koja je regrutovala tog člana. Prihod od prodaje od trećeg i svakog sledećeg regruta se isplaćuje članu koji ih je regrutovao, zajedno sa prve dve "prodaje" svakog od regruta. Ovaj sistem je veoma popularan jer nivoi prihoda za osobe na vrhu mogu eksponencijalno rasti. Takođe, postoji ogroman podsticaj za svakog od regruta da nastavi sa trećom prodajom, jer je to ona koja ima potencijal da stvori mnogo prihoda.

Problemi koji mogu nastati sa 2-Up sistemom su slični onima kao u šemi 8-kugli, jer uključuje geometrijsku progresiju u kojoj je svaki novi nivo tri puta veći u odnosu na prethodni nivo. Ako "proizvod" nije nešto u šta vredi ulagati, i/ili proizvod koji ne nudi perspektivu za ponovnu prodaju istoj osobi, ponestaje ljudi koji su voljni da uđu u ovaj "sistem". Tako regruti na najnižem nivou gube sav svoj novac. Matematički, to će biti više od 2/3 svih ljudi koji se pridružuju. Ljudi koji su na drugom od poslednjeg nivoa često mogu završiti gubitkom iznosa jednakih troškovima oglašavanja povezanim sa dovođenjem 3 regruta.[5]

Primeri[uredi | uredi izvor]

U bankarstvu[uredi | uredi izvor]

U ovoj piramidalnoj šemi akcenat je stavljen na visoki povrat uloženih sredstava. Prvi investirori obično ulažu manje sume novca. Njima se pruža prilika da ulože novac na mesec dana kako bi se uverili kako to sve izgleda. Prevaranti očekuju ovakvu vrstu reakcije i ne pokušavaju da ih nagovore da ulažu novac na duži vremenski period. Po isteku mesec dana, investitorima se vraća novac koji su uložili uvećan za odgovarajuću unapred ugovorenu kamatu .U ovoj fazi ljudi još ne veruju ali će bar 80% ljudi investirati ponovo a pri tome će proširiti priču o “sigurnom poslu koji donosi veliku zaradu”. Sada se broj ulagača širi ali kamata opada. Ako je u početku kamata bila 30% sad je 20%, ali za prve investiture ostaje ista. Nakon tri meseca priliv novca od novih ulagača je mnogo veći od dugovanja pa ne postoji problem isplate. Banke se reklamiraju u medijima i kredibilitet prevaranata se ne dovodi u sumnju. Oni se često bave i raznim humanitarnim radom i donacijama i tako otvaraju poziv novim ulagačima da investiraju novac. Prvi problemi nastaju kada količina novca od novih ulagača postane manja od sume koja mora da se isplati starim ulagačima. Ljudima se ne isplaćuju ni glavnica ni kamata i polako shvataju da se radi o prevari. Najveći broj ulagača ostaje bez svog novca, uglavnom glavnice koju su uložili. [6]

U građevinarstvu[uredi | uredi izvor]

Vlasnik preduzeća (preduzetnik) objavljuje da radi na veoma profitabilnom projektu koji garantuje visoke prihode i visok dobit, ali mu je potrebna pozajmica tj. gotovina. „Investitor“ A daje „preduzetniku“ zajam od 1000 evra sa rokom vraćanja od 90 dana i kamatom od 100 evra koja se isplaćuje devedesetog dana. Za vreme tih devedeset dana „preduzetnik“ nalazi nove „investitore“, B i C, obećavajući im isto. Na kraju roka od 90 dana on „Investitoru“ A nudi da mu isplati 1100 evra, ali i to da ne diže glavnicu pa ni kamatu nudeći ponovo iste uslove. On poseduje novac za tu namenu jer je dobio sredstva od 2 investitora B i C . Većina „investitora“ je pohlepna i ne podiže novac da reinvestira. Pojedinci koji ne veruju budu isplaćeni odmah, od novca koji je dobio od drugih, a to podiže ugled „Preduzetnika“ kao poslovne i ozbiljne osobe. Kako vreme odmiče broj „investitora“ se povećava i prevarant uspeva. Ipak nakon određenog vremena zbog neodrživosti situacije i celokupnog koncepta, događa se da ili prevarant pobegne, najčešće u drugu državu, sa novcem koji ima ili prevareni „investitori“ iz raznih razloga zatraže svoj novac i prevarant biva razotkriven budući da nema toliko gotovine da odjednom svima isplati i glavnicu i obećane kamate.[7]

Poređenje sa MLM-om (Multi-level marketingom)[uredi | uredi izvor]

Multi-level marketing dijagram u obliku stabla

MLM je u nekim jurisdikcijama postao ilegalan kao puka varijacija tradicionalne piramidalne šeme.[8] U jurisdikcijama u kojima MLM-ovi nisu proglašeni nezakonitim, mnoge ilegalne piramidalne šeme pokušavaju da se predstave kao MLM preduzeća.[9] Imajući u vidu da velika većina učesnika u MLM-u ne može realno ostvariti dobitak,, već umesto toga radi sa gubicima, neki izvori su definisali sve MLM-ove kao vrstu piramidalne šeme, čak i ako nisu stvoreni ilegalno kao tradicionalne piramidalne šeme kroz zakonodavne statute.[10]

MLM je stvoren da ostvari profit za vlasnike kompanije, i nekoliko pojedinačnih učesnika na najvišim nivoima MLM piramide učesnika. Prema američkoj Federalnoj trgovinskoj komisiji (FTC), MLM kompanije koje eksploatišu članove organizacije, predstavljaju ilegalne piramidalne šeme čak i po užem postojećem zakonodavstvu.[11] U mnogim zemljama je traženo da se proširi postojeće zakonodavstvo protiv piramidalnih šema kako bi podrazumevalo i MLM, ili da se donesu specifična anti-MLM zakonodavstva kako bi svi MLM-ovi bili ilegalni zajedno sa piramidalnim šemama.

Jurisdikcije koje zadržavaju pravnu razliku između MLM piramidalnih preduzeća i ilegalnih piramidalnih šema, to rade na osnovu dve ključna elementa pomenute razlike: 1) da MLM uvek obuhvata prodaju konkretnog proizvoda/usluga, dok tradicionalne ilegalne piramidalne šeme obično to ne rade, i 2) da je "penjanje" na višu poziciju MLM piramide statistički nemoguće (posebno na najviše nivoe), ali nije teoretski nemoguće, dok je penjanje tradicionalnom ilegalnom piramidalnom šemom i statistički i teoretski nemoguće.

Jedna od poznatijih kompanija koji je trgovao po principu nelegitimnog MLM-a koji je zapravo piramidalna šema, je Herbalajf (kompanija proizvoda za mršavljenje). Herbalajf je sa samo 4.000 stalno zaposlenih u celom svetu ostvarila prihod od 2,3 milijarde dolara u 2009. godini. Ova firma je još od svog nastanka 1980. predmet mnogobrojnih tužbi po više osnova: zbog zdravstvenih problema koje su kupcima izazvali njeni proizvodi, neistinitog reklamiranja, kao i zbog neispunjavanja obaveza prema osobama angažovanim u strukturama mrežnog marketinga.[12] Herbalajf sve sporove rešava vansudskim poravnanjima. [13] Firma Herbalajf je u junu 2016 pristala na nagodbu koja podrazumeva kaznu od dve stotine miliona dolara i promenu načina poslovanja, kako bi izbegla da njeno delovanje bude proglašeno za piramidalnu prevaru. [14][15]

Značajne piramidalne šeme u Srbiji[uredi | uredi izvor]

"Dafiment" i "Jugoskandik"[uredi | uredi izvor]

Devedesetih godina XX veka u srednjoj i istočnoj Evropi dolazi do sloma komunizma i masovnog otpuštanja radnika, čime su većina zemalja navedenih regija postale pogodne za razvoj piramidalnih šema. Među tim zemljama je bila i Srbija, gde su najpoznatije piramidalne šeme bile sprovedene od strane banaka "Dafiment", čija je vlasnica bila Dafina Milanović, i "Jugoskandik", čiji je vlasnik bio Jezdimir Vasiljević.

Dafina Milanović je osnovala banku “Dafiment" oktobra 1991. godine, po principu piramidalne štednje, bez ikakvog osnivačkog kapitala. Godinu dana kasnije, Jezdimir Vasiljević osniva banku "Jugoskandik" po sličnom principu. Ove banke su nudile mesečne kamate na štednju i do 160 odsto.[6] Milanovićeva je iz ovog razloga bila proglašena od strane srpske javnosti za "srpsku majku", a Jezdimir je 1992. proglašen za biznismena godine i iste godine bio i kandidat za predsednika Srbije.[16] Međutim, “Dafiment" banka je bankrotirala 1. maja 1993. ostavljajući dug štedišama od 150 miliona nemačkih maraka. Ubrzo nakon toga, bankrotira i "Jugoskandik" banka za koju se procenjuje da ima ukupan dug prema štedišama između 100 miliona i 280 miliona nemačkih maraka.

Iste godine, Milanovićeva i Vasiljević beže iz Srbije. Vasiljević je 2000. godine, nakon demokratskih promena, uhapšen na beogradskom aerodromu Nikola Tesla, a Milanovićeva je uhapšena 2002. u nemačkom gradu Cvajbrikenu po međunarodnoj poternici. Avgusta sledeće godine je obolela od raka dok je bila u pritvoru. Optužnica Milanovićeve je podignuta oktobra 2003. Optužnica Okružnog tužilaštva teretila je Milanovićevu da je od 1991. do 1997. godine, zloupotrebom službenog položaja, pribavila sebi i drugima protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 19,7 miliona nemačkih maraka, milion američkih dolara, 3,5 miliona švajcarskih franaka, 10,9 miliona austrijskih šilinga i 199,4 miliona italijanskih lira. U optužnici je navedeno da je, u dogovoru i po ovlašćenju bivšeg guvernera Narodne banke Jugoslavije Borislava Atanackovića, organizovala nezakonitu piramidalnu šemu štednje. Nakon višegodišnjeg suđenja, Vasiljević je ponovo iz Srbije pobegao 2006. godine i suđenje je tada prekinuto. U maju 2007, Dafina je privedena u Švajcarskoj, zbog sumnje da je državljanina Srbije prevarila za 210.000 franaka. Posle nekoliko dana puštena je iz pritvora zbog lečenja i vratila se u Srbiju. Preminula je u Beogradu 4. septembra 2008, u 61. godini života. Vasiljević je u Centralnom zatvoru u Beogradu bio ponovo od 26. marta 2010. godine, kada je izručen Srbiji iz Holandije, u kojoj je godinu dana ranije uhapšen po srpskoj poternici. Pritvor mu je ukinut na dan kad je izrečena prvostepena presuda 20. februara 2013.[17]

"Gem kolekšn klub"[uredi | uredi izvor]

"Gem kolekšn klub" je u Srbiji osnovan je 2003. godine. Do 2012. godine ta firma prevarila je oko 14.500 ljudi u Srbiji, Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori. "Gem kolekšn klub“ je organizovao mrežu posrednika za neovlašćeno posredovanje u prodaji inostrane firme „Fit For Sakses Akademi “ koja se nalazi na Gibraltaru. Klub je trgovao proizvodom pod nazivom „Kurs-uspešan put“ sadržan u četiri knjige. Prodaja je organizovana tako što su pravili promocije za više od 20.000 ljudi u različitim gradovima. Na tim sastancima obećavan je visok procenat provizije u prvom lancu, za svaku prodaju. Trgovina se odvijala tako što bi kupci dobijali fakturu-račun firme „FFSA“, na osnovu kojeg je zainteresovani, odnosno kupac uplaćivao 2290 evra, sa nalogom da se taj novac prenese na "First merčant bank“ čije je sedište u Nikoziji na Severnom Kipru, u korist firme „FFSA“. Kupci proizvoda knjige „Kurs-uspešan put“ sticali su pravo članstva u društvu „Gem kolekšn klub“-a. Da bi i oni počeli da zarađuju trebalo je da dovedu još troje ljudi, čime bi povratili svoj novac. Posao se sastojao u traženju žrtvi koje bi kupile knjige i zarađivali onoliko koliko novajlija uspeju da učlane. Pričajući i reklamirajući “proizvod” razgranavala se šema. Osnova ove šeme je da se prevarant uvuče u određene grupe ljudi koji imaju novac (biznismeni, advokati, lekari…) gde onda ne prestaju da pričaju o odličnom poslu koji donosi veliku zaradu.[18]

U junu 2012. godine grupa od 24 osobe koje su organizovale "Gem kolekšn klub", uhapšena je zbog sumnje da je zloupotrebljavala službeni položaj, utajila porez i "prala" novac. Sumnja se da su na taj način prisvojili 27 miliona evra, a budžet Srbije oštetili za više od pet miliona evra zbog neplaćenih poreza i doprinosa. U policijskom izveštaju stoji da je na čelu grupe "Gem kolekšn" bio advokat čiji su inicijali Z. M. U udruženju je bilo još nekoliko advokata iz čitave Srbije.[19]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Najčešće posledice piramidalnih šema su: [20]

  • finansijski gubici, obično 90-99% onih koji učestvuju u šemi kada dođe do kolapsa šeme
  • socijalnih nemira i nasilja kada dođe do kolapsa šeme u ekstremnim slučajevima (Albanija, Kina)[21]
  • narušavanja ljudskih odnosa i uništavanja poverenja kada osobe uključene u šemu imaju tendenciju da regrutuju prijatelje u nju
  • razvod braka i samoubistva
  • značajne izmene u distribuciji prihoda i povećanje nejednakosti u nekoj zemlji zbog velikih operacija ove šeme dok prenose sredstva od velikog broja na dnu piramide za nekoliko njih na vrhu
  • značajan odliv deviza iz zemlje ako se šema mora izvršiti u inostranstvu i u inostranim valutamaa zbog načina funkcionisanja šeme, što može izazvati nestabilnost deviznog kursa, platnog bilansa i smanjenja deviznih rezervi
  • inflacija i pogoršanje stanja tekućih računa jedne zemlje ukoliko učesnici piramidalnih šema povećaju svoju potražnju za robama i uslugama u očekivanju budućih (zbog povećanja potražnje za uvozom)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „pyramid scheme”. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. 
  2. ^ Zuckoff, Mitchell (2005). Ponzi's Scheme: The True Story of a Financial Legend. New York: Random House. ISBN 978-1-4000-6039-9. 
  3. ^ „Ponzi Schemes – Frequently Asked Questions”. U.S Securities and Exchange Commission. Pristupljeno 26. 5. 2019. 
  4. ^ Vaughan, Gareth (26. 4. 2019). „Central Bank of Samoa warns of 'Hybrid Ponzi-Pyramid Scheme' involving cryptocurrency OneCoin after receiving report from NZ Police”. 
  5. ^ a b Sakowski, Michael (2012). „The Mathematics of a Pyramid Scheme - The Scam Explained”. 
  6. ^ a b Brkić, Miša (12. 4. 2001). „DOSIJE: KAKO JE NASTALA I PROPALA DAFIMENT BANKA”. 
  7. ^ Pavuk, Sentinel, Amy, Orlando (3. 3. 2019). „Construction-company owner admits running Ponzi scheme”. 
  8. ^ O’Regan, Stephen (12. 9. 2017). „Multi-Level Marketing: China Isn't Buying It”. 
  9. ^ Valentine, Debra A. (13. 5. 1998). „Pyramid Schemes”. 
  10. ^ Coenen, Tracy (2009). Expert Fraud Investigation: A Step-by-Step Guide. str. 168. ISBN 978-0-470-38796-2. 
  11. ^ „The Bottom Line About Multilevel Marketing Plans and Pyramid Schemes” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 20. 09. 2018. g. 
  12. ^ „Herbalife is a pyramid scheme that harms millions of people around the world”. 
  13. ^ Kumar, Devika Krishna (5. 11. 2014). „Herbalife to pay $15 million to settle class action lawsuit”. Reuters. 
  14. ^ Thielman, Sam (15. 7. 2016). „Herbalife dodges 'pyramid scheme' label and agrees to pay $200m fine”. 
  15. ^ Benoit, Kendall, David, Brent (15. 7. 2016). „Herbalife to Pay $200 Million Over Claims of Misrepresentation”. 
  16. ^ Grujić, Dragoslav (22. februar 2001). „Lik i delo: Jezdimir Vasiljević”. Arhivirano iz originala 21. 01. 2017. g. 
  17. ^ „Slučaj Jugoskandik ponovo pred sudom: "Gazda Jezda" se žalio na presudu”. 26. 9. 2013. 
  18. ^ Dimić, Dejan. „Gem collection za naivne”. Arhivirano iz originala 28. 05. 2019. g. 
  19. ^ M., V. (19. jun 2012). „Zbog organizovanja piramidalne prevare 24 uhapšenih”. 
  20. ^ „DANGER POSED BY PYRAMID SCHEMES & NETWORK MARKETING PROGRAMS” (PDF). maj 2006. 
  21. ^ Jarvis, Christopher (mart 2000). „The Rise and Fall of Albania's Pyramid Schemes”. Finance & Development. 37 (1).