Piškopeja
Piškopeja Peshkopia | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Albanija |
Stanovništvo | |
— (2001) | 14.136 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 41° 41′ 00″ S; 20° 25′ 45″ I / 41.6833° S; 20.4292° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 651 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 8301 |
Pozivni broj | 0218 |
Registarska oznaka | DI |
Veb-sajt | www |
Piškopeja (alb. Peshkopia, Peshkopi, mak. Пешкопеја, tur. Debre-i Zir) je grad na istoku Albanije u oblasti Diber. Prema popisu iz 2011. imao je 13.251 stanovnika.
Od Tirane je udaljen 187 kilometara, a od granice Republike Makedonije 20. Zapadno od Piškopeje protiče reka Crni Drim.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U vreme pre hrišćanstva u ovoj oblasti živelo je ilirsko pleme Peneste, kako su ga zvali Rimljani. Ime mesta izvedeno je od grčke reči episkopi (episkop). Status sedišta episkopije stekao je 1020, ali ga je kasnije izgubio. Turci Osmanlije su Piškopeju zvali Mali Debre, dok je Debar bio Veliki Debre. Krajem 16. veka gotovo svo stanovništvo je bilo muslimansko. Srpska vojska je zauzela Piškopeju ranog decembra 1912. Albanske snage su preuzele grad 20. septembra 1913. Bugari i Austrougari su okupirali Piškopeju 1916—1918. Ivan Jastrebov smatra da je moguće da je u ovom mestu nekada bio episkop, jer su istočno od sela na uzdignutoj terasi, na levoj strani reke, ruševine povelikog manastira s temeljima nemale crkve u središtu ruševina. Arnauti su mu rekli da je tu bio manastir sa vladikom. Tu je do pre 70 godina, od kada je to Jastrebov pisao, po pričanju Arnauta, bilo mnogo hrišćana. Selo su napustili jer nije bilo mogunosti za normalnim životom. Reka im je neprestano odnosila kuće. Ako je tu i bila Debarska episkopija nema dokaza da je bila srpska i da ju je osnovao Sv. Sava. Ruvarac smatra da pošto taj kraj nije bio pod Srbima tada da ni Sava tu nije mogao osnovati episkopiju. Jastrebov ga demantuje da je taj kraj ipak bio pod Nemanjom i da je tzv. debarska episkopija mogue bila u ovom mestu.[1]
Ovde se nalazi Muzej u Diberu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 287., 288., 291. Beograd: Službeni glasnik.