Prave čiope

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prave čiope
Crna čiopa
(Apus apus)
Apus apus
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Apodiformes
Porodica: Apodidae
Potporodice

Prave čiope (lat. Apodidae) su porodica iz reda čiope (Apodiformes) u kojoj se nalaze zajedno sa ćubastim čiopama (Hemiprocnidae) i kolibrijima (Trochilidae). Prave čiope su ptice koje veći deo života provode u vazduhu. Liče na laste ali im nisu srodne, a sličnost između njih posledica je konvergentne evolucije.

Opis[uredi | uredi izvor]

Mnoge vrste imaju kratak i račvast rep i vrlo duga srpasta krila. Perje im je tamno, a kljun mali. Noge su im veoma male i zakržljale i nisu u stanju da hodaju. Najmanji predstavnik pravih čiopa je vrsta pigmejska čiopica (Collocalia troglodytes) koja dostiže dužinu od oko 9 cm i težinu od oko 5,4 g, a najveći je purpurna iglorepa čiopa (Hirundapus celebensis) koja dostiže dužinu od oko 25 cm i težinu od oko 184 g.[1]

Veći deo života provode u letu, a tim švedskih naučnika je zabeležio da vrsta crna čiopa (Apus apus) bez prestanka može leteti i 10 meseci.[2] Crne čiope se hrane i spavaju u letu. Prave čiope su među najbržim pticama. Zabeleženo je da azijska čiopa (Hirundapus caudacutus) u letu dostiže brzinu od 169 km/h,[3] dok crna čiopa (Apus apus) dostiže brzinu od 31 m/s (112 km/h). Za godinu dana crna čiopa može da preleti najmanje 200,000 km.[4]

Prave čiope iz 4 roda koja pripadaju plemenu Collocaliini razvile su sposobnost eholokacije, koju koriste pri letu u mračnim pećinama u kojima se gnezde.[1] Vrsta troprsta čiopica (Aerodramus papuensis) koristi ovu sposobnost i noću van pećine.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Gnezda lepe svojom pljuvačkom za vertikalne površine, litice ili zidove zgrada. Rod Aerodramus koristi isključivo svoju pljuvačku za pravljenje gnezda (gnezda ptica iz ovog roda se koriste u Aziji za pravljenje supe). Inkubacija traje od 19 do 23 dana, a ptići gnezdo napuštaju posle 6 do 8 nedelja.[1]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Prave čiope se hrane insektima, kao što su muve, biljne vaši, vilini konjici, mravi, pčele i ose, kao i paucima.

Za razliku od ptica iz reda ptica pevačica (vrapčarki), koje obično imaju obilje hrane ali su im gnezda nebezbedna. Pravim čiopama su gnezda bezbedna ali se često sreću sa problemom nedostatka hrane.[5][6]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Naseljavaju sve kontinente osim Antarktika, ali ih nema na dalekom severu i u velikim pustinjama.[7] Vrste iz predela sa umerenom klimom su selice i zimuju u tropima. Neke vrste mogu preživeti kraće periode hladnog vremena padanjem u stanje slično hibernaciji.[1]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Porodica pravih čiopa Apodidae se deli na dve potporodice, koje se dele na 4 plemena, koja uključuju veći broj rodova:[8][9]

Status[uredi | uredi izvor]

Ni jedna vrsta čiope nije izumrla od 1600. godine,[11] mada je organizacija BirdLife International procenila da je gvamska čiopa ugrožena vrsta, a vrste Aerodramus sawtelli, Apus acuticauda, Schoutedenapus schoutedeni, sejšelska i tahitska čiopa su navedene kao ranjive; dvanaest drugih vrsta su blizo statusa grožene vrste ili nema dovoljno podataka za klasifikaciju.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Forshaw, Joseph; Collins, Charles T. (1991). pp. 134–136.
  2. ^ Ptice info
  3. ^ Bourton, Jody (2. 3. 2010). „Supercharged swifts fly fastest”. BBC News. 
  4. ^ Piper, Ross. (2007).
  5. ^ Lack, David; Lack, Elizabeth. (1951). pp. 501–546
  6. ^ Boersma, P Dee. (1982). pp. 733–750
  7. ^ Martins, Thais; Mead, Christopher J. (2003). pp. 346–350.
  8. ^ „Swifts, hummingbirds & allies”. World bird list version 3.3. International Ornithologists' Union. Arhivirano iz originala 28. 1. 2012. g. Pristupljeno 9. 1. 2017. 
  9. ^ Chantler, Phillip; Driessens, Gerard. (2000). pp. 19–20
  10. ^ a b V. F. Vasić; D. V. Simić; Ž. Stanimirović; M. Karakašević; M. Šćiban; M. Ružić; S. Kulić; M. Kulić i S. Puzović. „Srpska nomenklatura ptica”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2018. g. Pristupljeno 11. 10. 2018. 
  11. ^ del Hoyo, Josep; Elliott, Andrew; Sargatal, Jordi; Christie, David A.; de Juana, Eduardo (ur.). „Apodidae”. Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. Pristupljeno 10. 9. 2013. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  12. ^ „Apodidae”. Species. BirdLife International. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 27. 10. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]