Princip relativnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Princip relativnosti, u fizici, označava zahtev za invarijantnošću (nepromenljivošću) fizičkih zakona u odnosu na različite referentne sisteme. Praktično, to znači da jednačine koje opisuju fizičke zakone moraju imati isti oblik u svim odgovarajućim referentnim sistemima. Princip relativnosti je posledica nemogućnosti empirijskog opažanja apsolutnog kretanja. Ova nemogućnost se u fizičkim eksperimentima ispoljava dobijanjem istih rezultata merenja nezavisno od izbora referentnog sistema u kojima se eksperimenti izvode. Princip relativnosti prvi je formulisao Galileo Galilej nakon serije eksperimenata kojima je pokazao njegovo važenje u inercijalnim sistemima referencije, pa se ova, prva i najslabija, verzija principa često naziva Galilejevim principom relativnosti.

Dugo su naučnici smatrali da dobijanje istih rezultata merenja znači da se fizički procesi u različitim inercijalnim sistemima odvijaju na identičan način. Tačnije, nije se posumnjalo u takvo zaključivanje sve do pojave radova Anrija Poenkarea. Poenkare prvi govori o tome da se fizički procesi u različitim inercijalnim sistemima ne odvijaju na dinamički isti, već na kinematički sličan način. Odnosno, fizički procesi se u različitim inercijalnim sistemima odvijaju taman toliko različito da nema mogućnosti da se utvrdi hijerarhija među inercijalnim sistemima. To je ujedno i mera pomenute kinematičke sličnosti. Ovakvo sagledavanje nam omogućava alternativnu ali i precizniju definiciju principa relativnosti:

Princip relativnosti je nemogućnost uspostavljanja apsolutne hijerarhije između inercijalnih sistema.

Ovakva definicija dozvoljava postojanje apsolutnog prostora i apsolutnog kretanja ali ih ne pretpostavlja. Zatim, dozvoljava čak i uvođenje hijerarhije između inercijalnih sistema ali samo na bazi dogovora (konvencije) jer ne postoji fizički način da se ona utvrdi apsolutno.