Прстенаста фока

Prstenasta foka
Status ugroženosti
Najmanje ugrožen  (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Mammalia
Red:	Carnivora
Kladus:	Pinnipedia
Porodica:	Phocidae
Rod:	Pusa
Vrsta:	P. hispida
Binomno ime
Pusa hispida (Schreber, 1775)
Sinonimi
Phoca hispida

Prstenasta foka (Pusa hispida ili Phoca hispida), poznata i kao netsik ili nattiq na jeziku Inuita, je bezuha foka koja živi u arktičkim i subarktičkim predelima. To je relativno mala foka, retko duža od 1.5 m, sa karakterističnim tamnim mrljama okruženim svetlo-sivim prstenovima na krznu, po čemu su dobile ime. To je najbrojnija i najrasprostranjenija ledena foka u Severnoj hemisferi: živi u Severnom ledenom okeanu, Beringovom i Ohotskom moru, sve do severne obale Japana u Pacifiku, i u severnom Atlantiku od obale Grenlanda i Skandinavije do Njufaundlenda na jugu, i uključuje dve slatkovodne podvrste u severnoj Evropi. Prstenaste foke su glavni plen belih medveda i kitova ubica, i odavno su sastojak u ishrani domorodaca na Arktiku.

Opis

Prstenaska foka je najmanja i najčešća foka na Arktiku, sa malom glavom i debelim tijelom. Dlaka im je tamna sa srebrnim prstenovima na leđima i stranama, dok joj je stomak srebrne boje. Odavde i potiče ime ove vrste. U zavisnosti od podvrsta i stanja, veličina odrasle jedinke može biti od 100 do 175 centimetara (39,5 do 69 inča), dok se težina može kretati od 32 do 140 kilograma. Prosječna prstenasta foka je dugačka oko 1,5 metara, a teži između 50 i 70 kilograma. Ova vrsta se obično smatra najmanjom vrstom u pravoj porodici foka, iako se nekoliko srodnih vrsta, kao na primjer bajkalska foka, može približiti ovim dimenzijama. Njihove male prednje kandže imaju debljinu više od 2,5 centimetara (1 inč), a koriste ih za održavanje otvora za disanje kroz led debljine 2 metra.

Taksonomija i filogenija

Taksonomija prstenaste foke se mnogo preispitivala i raspravljala u literaturi. Zbog širokog raspona, opisano je čak deset podvrsta. Prstenasta foka je najviše povezana sa kaspijskom fokom i bajkalskom fokom, koje su slične male veličine, iste karakteristike morfologije lobanje i sklonost ka ledu.

Najbliži filogenetski srodnik prstenastoj foci jeste siva foka (Halichoerus grypus) i vrste iz roda Phoca, koji su ranije svrstavani kao prstenaste foke. Zajedno sa preostalim fokama sjeverne geografske širine (trakasta, bradasta, harfasta i ćubasta foka), ove foke čine podfamiliju Phocinae.

Raspon i stanište

Prstenaste foke se javljaju širom Arktičkog okeana. Mogu se naći u Baltičkom moru, Beringovom moru i zalivu Hjudson. Najčešće se odmaraju na santi leda, a na sjever će se kretati samo u cilju pronalaska jačeg leda. Dvije podvrste se mogu naći u slatkoj vodi.

Nalaze se u svim morima Arktičkog okeana. U Sjevernom Tihom okeanu se nalaze u južnom dijelu Beringovog mora i prostiru se južno čak do Japana. Prstenaste foke preferiraju vode pokrivene ledom i dobro su prilagođene sezonskom i trajnom ledu. Često se mogu naći u sredini koja je više od 90% prekrivena ledom. Tokom većeg dijela godine ostaju u kontaktu sa ledom, pa čak i donose mladunce na ledu u periodu kasne zime ili ranog proljeća.

Dakle, prstenaste foke obitavaju u arktičkim vodama i obično se povezuju sa santama leda. Prstenasta foka održava otvor za disanje u ledu, što im omogućava upotrebu staništa na način koji nije dostupan drugim fokama.

Život

Ženke dožive seksualnu zrelost sa 4 godine, dok muške jedinke sazrijevaju i do 7 godina. Tokom proljećne sezone razmnožavanja, ženke grade jazbine unutar debelog leda i rađaju mladunce u tim građevinama. Ženke rađaju jedno mladunče na morskom dnu ili obalnom ledu u martu ili aprilu, nakon devetomjesečnog gestacijskog perioda. Ženke obično počinju parenje krajem aprila. Muške jedinke lutaju po ledu u potrazi za partnerom, a kada ga pronađu, mužjak i ženka mogu provesti i nekoliko dana zajedno prije parenja. Nakon što je završen proces parenja, mužjak traži drugog partnera.

Prstenaste foke žive oko 25 do 30 godina. To su samotne životinje, koje kada se izvlače na led paze na distancu jedne od drugih.

Prstenaste foke su važan dio ishrane domorodačkog arktičkog stanovništva dugo vremena, a svakodnevno ih love i mnoge druge zajednice. Ipak, smatra se da je jetra prstenastih foka štetna za trudnice. Najveća prijetnja prstenastim fokama jesu klimatske promjene, pošto veliki dio njihovog staništa zavisi od leda. Jazbine gdje se mladunci rađaju često su uništene i prije nego što se oni nauče da love i preživljavaju samostalno.

Ishrana

Ishrana prstenastih foka se sastoji od 72 vrste riba i bezkičmenjaka. Hranjenje obavljaju usamljeno, a njihov izbor hrane najčešće uključuje škampe, arktički bakalar i haringe. Za vrijeme hranjenja, prstenaste foke mogu zaroniti i u dubine od 4 do 46 metara. U ljetnjim mjesecima hrane se uz ivicu morskog leda u potrazi za polarnim bakalarom. U plitkoj vodi se hrane malim bakalarom. Takođe mogu jesti smuđ, rakove, školjke, itd.

Predatori

Prstenasta foka je važan član lanca ishrane, posebno značajna za polarne medvede. Tokom sezone parenja, arktičke lisice i grimizni galebovi se hrane mladuncima rođenim izvan jazbine, dok kitovi ubice, grenlandski morski psi i atlantski morževi ih love u vodi.

Vidi još

• Foka
• Bajkalska foka

Spoljašnji izvori

• Voices in the sea: The Ringed Seal
• Ringed Seal Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. decembar 2014)

Literatura

• Miyazaki, Nobuyuki (2009). „Ringed, Caspian and Baikal Seals”. Ur.: Perrin, William F.; Wursig, Bernd; Thewissen, J. G. M. Encyclopedia of Marine Mammals (2nd izd.). 30 Corporate Drive, Burlington Ma. 01803: Academic Press. str. 1033—1036. ISBN 978-0-12-373553-9. Arhivirano iz originala 9. 11. 2009. g.